Kad ne postojiš, i kad te nema…

Povezani članci

• Odluka Suda potvrdila: Djeca iz Konjević Polja imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta
• Dobitnička izborna kombinacija Predsjedništva BiH!
• PREZAPALJIVO: O ritualima umiranja mira na Balkanu
• Četvrto pismo iz Sarajeva
• Gratz: Borba protiv diskriminacije u obrazovanju prioritet za 2015. godinu
• Senja Perunović: Uzrečice i Tito turist

Piše: Dino Prohić

Pomogni ti mene, pomoći ću i ja tebe, kaže korumpirani policajac Mugdim (Izudin Bajrović) u jednoj sceni filma Gori Vatra.

Nedavno, valjda iznervirana mojim člancima, jedna osoba mi ostavi par sarkastičnih komentara na Facebook-u. Suština toga je bila: Kad znaš pametovati, uđi u politiku, i uradi nešto. Na prvih par komentara sam uredno odgovorio, a onda je sarkazam prešao moj prag tolerancije, pa sam završio polemiku.

U suštini, ja i ne mogu ući u politički život BiH kao bilo kakav faktor. Razlog za to leži, jasno, u ustavu BiH. Pošto je politički život u BiH ravnpravno podijeljen između Srba, Hrvata i Bošnjaka, za one koji se tako ne osjećaju, nema zakonskog osnova da se kandiduju i budu birani. Ja se, s obirom na svoje etničko porijeklo (pehlivan: pola Vlah, pola musliman, kako je nana govorila) ne mogu i ne želim svrstavati u etničke torove. Dalje: mislim da je podijela na etničke grupe vještačka, i da samo doprinosi lošem životu za sve stanovnike BiH, bez obzira kom od tih torova pripadali. Imam znanje, imam i ideje, neki tvrde i da imam političkog talenta i diplomatske vještine, ali fali mi dres. I, da me pogrešno ne shvatite- nije mi žao.

Politika u BiH je jedna močvara puna krokodila, u kojoj čovjeka koji drže do sebe vrlo lako pojedu i kosti mu ispljunu. U BiH ne postoji dobro, ako to dobro nije namijenjeno (i ravnopravno raspoređeno) svima koji tu žive.

Nekada davno u BiH su obitavali ljudi koji su se međusobno miješali i rađali djecu kao što sam i ja. Kažu da je bilo čak 40 procenata miješanih brakova u BiH. Danas je ta grupa ljudi što rastjerana po inostranstvima, što pristala na grupisanje sa najbližom većinom. Nešto malo je ostalo vjerno sebi. Korupcija u politici je dodatni motiv za apstinenciju. Onaj ko drži do sebe teško da može išta napraviti u politici ako nije “dio tala”.

Bilo bi interesantno kako bih ja reagovao kada bi mi neko ponudio novac ili povlastice kao protivusligu za nešto, ali iz ove perspektive ne mogu vidjeti šta bi to trebalo da mi bude ponuđeno da bih prihvatio. Ne znam, nisam bio u situaciji, ali isto nekako mislim da bih držao do sebe i svojih principa. Znači, kvario bih uhodanu igru gdje “ruka ruku mije”. Naravno, nije moguće baviti se politikom u BiH i ne činiti razliku između građana različitih nacionalnosti. Meni je svaki čovjek podjednako bitan, i svako, u zavisnosti od situacije, može biti i koristan građanin, kao i zlikovac i bandit. Zato mislim da je stvaranje ljudskih uslova života i gradnja pravih vrijednosti jedini garant da nam se istorija neće ponoviti.

Nikada u istoriji bogato društvo sa jakom srednjom klasom nije vodilo građanski rat. Ali, hajde ti to objasni Bosancima. Emocije su ispred pameti, i onda se dešava to što se dešava. Svetimo se jedni drugima za nešto što su nekad neki preci jedni drugima uradili. Ko razumije, shvatiće. Dakle, na kraju krajeva: Čovjek kao ja nema šta da radi u politici, jer:

1. Ne postoji
2. Ne razdvaja ljude na vještačke etničke podjele
3. Nije korumpiran
4. Dobronamjeran je
5. Ima viziju pozitivnog društva

E, sad, da ne bude usta moja hvalite me: Većina ljudi koju poznajem se ni po čemu ne razlikuju od mene. Nije cilj ovog članka bilo da se hvalim, nego da konstatujem da se u svemu napisanom makar 90 posto vas koji čitate može prepoznati. Ja ustvari ne poznajem nikoga ko je šupak.

A opet nam je tako kako nam je.

Ništa ja sad tu ne razumijem.