Istraga je kanalisana da bi se zaštitila lopovska banda koja vlada državom

Povezani članci

• Projekat “Nijedno dijete bez paketića 2017” – Poziv studentima, građanima i predstavnicima kompanija za učešće
• Berić: Politika kao sudbina
• Opet će svi za svoje….
• Sarajevo u raljama Beograda i Zagreba
• 4 juli
• Samo ujedinjena ljevica može biti jamstvo opstanka Bosne i Hercegovine

Nekadašnji predsjednik Sindikata UIOBiH navodi da nema sumnje da su Čaušević i dvojica optuženih uvoznika tekstila krivi, te naglašava da je istraga u aferi “Pandora” kanalisana i da je bio cilj da se zaštiti lopovska banda koja vlada državom

„Pandora je kompleksan predmet i to je trebao biti bosanskohercegovački Sanader“, tvrdi Mehmedalija Osmić koji je prije penzionisanja bio predsjednik Sindikata Uprave za indirektno oporezivanje BiH, šef Odsjeka za provedbu propisa, te inspektor za reviziju i kontrolu u Upravi. 

Predmet ciljano uništen

Osmić je godinama upozoravao na kriminal u Upravi, a prvu prijavu protiv bivšeg direktora UIOBiH Kemala Čauševića podnio je još 2010. On smatra da je istraga u aferi „Pandora“ kanalisana i da se ciljano išlo „na ovo šta je urađeno“.

„Pandora je zaustavljena i nikada nije dozvoljeno da se do kraja prodre u kriminal koji je postojao u BiH, a u pitanju su bile milijarde na različitim nivoima“, naglasio je Osmić.

Milijarde su na kraju svedene na 1,7 miliona KM. Kriminal u kojem je učestvovao sami vrh vladajućih stranaka SDA, HDZ i SNSD strpan je u optužnicu protiv Čauševića i dva uvoznika tekstila Anesa Sadikovića i Sedineta Karića.

„Zadovoljan sam presudom od devet godina koja je izrečena Čauševiću, ali samo za ono za šta mu je suđeno. Njemu se trebalo suditi kao vođi kriminalne organizacije na čijem je čelu bio, a koju je činilo još desetine drugih koji su s njim hapšeni 2004., među kojima je bio i Zdravko Cvjetinović (pomoćnik direktora za carine, op.a.). Oni su počinili teška krivična djela i opljačkali su stotine miliona i milijardi godinama, a Tužilaštvo BiH se baziralo samo na jedan vremenski period“, navodi Osmić.

Čaušević i još 53 osobe, mahom uposlenika Uprave za indirektno oporezivanje, hapšeni su 2004. Među njima bio je i Cvjetinović za kojeg su tužitelji tada tvrdili da je, nakon Čauševićeve smjene 2011., nastavio da radi po njegovoj ustaljenoj nezakonitoj praksi. Zvanično nikada nije saopćeno da li je on i dalje pod istragom, ili je ona obustavljena. S obzirom na to da za dvije godine nije optužen, Cvjetinoviću je istekla suspenzija i vraćen je na posao u Upravu.

„Najodgovorniji za kriminal u Upravi su Čaušević i Cvjetinović. Oni su bili nosioci svega“, naglašava Osmić.

Spomenuo je i situaciju kada ih je nakon akcije Džoker u aprilu 2014., u kojoj su službenici UIOBiH na pijaci Arizona oduzeli robu kineskog porijekla od oko 2,2 miliona KM, posjetio kineski ambasador i čestitao im na dobro urađenom poslu. On im je tada, navodi Osmić, spomenuo “visokopozicioniranog službenika Uprave koji reketira kineske biznismene“.

„Kasnije nam je od kineskog ambasadora stiglo i obavještenje da se radi o Cvjetinoviću. Sada razumijete do koje je mjere to išlo. Cvjetinoviću su dužni mnogi političari, iz opozicije, ali i pozicije. Iz RS i u FBiH. Možete razumjeti kakva je klima vladala u ono vrijeme“, priča Osmić.

Na pitanje zbog čega je Čaušević „pušten niz vodu“, dok je Cvjetinović „spašen“, Osmić odgovara da je „Čaušević izbačen kao pojedinac i da mu je svašta obećano“. 

Hoće da šutim

Čaušević je, inače, nakon presude ispred Suda BiH izjavio da ga „nije osudila politika, nego pravosuđe“. Osmić navodi da sve ono što je Čaušević tom prilikom govorio „bezveze, ali je ustvari sve imalo veze“.

„Slijedi žalbeni postupak i on očekuje pomoć od politike“, smatra Osmić koji je proteklih godina često bio na meni Čauševićevih prijetnji i uvreda. Do koje mjere je Čaušević bahat govori i činjenica da je Osmiću, jedne prilike dok je davao izjavu medijima, pravio “zečje uši”.

Nakon presude, bivši direktor UIO izjavio je, između ostalog, „da svima oprašta, pa i Mehmedaliji Osmiću“.

„To je rekao jer hoće da ja šutim. On sad očekuje od politike da mu vrati dug. Oni su Čauševiću puno dužni, ne mislim materijalno, nego uslugama. On je njima zapošljavao djecu, ljude, reketirao i pritiskao određene obveznike… I sad on očekuje protuuslugu“, smatra Osmić, istovremeno dodavši da je „glasačko tijelo vodećih stranaka nastalo nezakonitim zapošljavanjima“.

No, nije Čaušević uvijek krivio pravosuđe. Nakon hapšenja 2014., sa tužiteljima Dubravkom Čamparom i Olegom Čavkom sklopio je preliminarni sporazum kojim se obavezao da će svjedočiti protiv visokopozicioniranih političara umiješanih u kriminal u UIOBiH. Do realizacije sporazuma nije došlo, jer su tužitelji odustali uz obrazloženje da Čaušević nije govorio istinu.

Osmić naglašava da nije dovoljno samo reći da neko nije iskren.

“Ako hoćete da znate da neko laže onda morate to provjeriti i provesti određene operativno tehničke radnje, a oni to nisu uradili. Jednostavno su digli ruke. Bilo je tu svega, ali najvažnija stvar jeste to što im nije dozvoljeno da rade“, navodi naš sagovornik. 

Cilj je bio da sve ide preko leđa Čauševića

Čaušević je, podsjetimo, u svojim izjavama spominjao Šemsudina Mehmedovića, Nikolu Špirića, Dragana Čovića, Adnana Terzića, Sulejmana Tihića (u to vrijeme je bio živ), a o čemu se detaljno govori u Žurnalovom filmu iz 2017. “Pandorina kutija”.

Tako je, recimo, izjavio: da je na sastanke sa Sadikovićem išao na insistiranje Mehmedovića, koji je to, pak, negirao. SDA mu je tražila da pomogne vlasniku Robot Commerca Selveru Oruču, Dragan Čović je  insistirao da UIO kupi zgradu firme Soko u Mostaru, a Nikola Špirić je tražio da UIO vrati više od pola miliona KM poreza Marinković Commercu.

Osmić je, na pitanje smatra li da je Čaušević tužiteljima govorio istinu, odgovorio da “jeste, ali da mu nije dozvoljeno”.

“Zaustavljen je u davanju iskaza”, naglašava Osmić, podsjećajući na situaciju sa suđenja (Čauševiću i Sadikoviću), kada je on saslušavan kao svjedok 8. marta 2017.

“Tokom ispitivanja u jednom momentu sam spomenuo, tako mi je rečenica bila satkana, Nikolu Špirića. Predsjednica Vijeća mi je rekla „stop, stop, nećemo o tome pričati“. To je jedan primjer, a drugi je da sam spomenuo akciju Džoker, a tužilac mi je rekao „nećemo sad o tome“. Bilo mi je potpuno jasno da je cilj bio da sve ide preko leđa Čauševića, Sadikovića i Karića. Oni jesu krivi, tu nema dileme, ali cilj je bio da se zaštiti ova lopovska banda koja vlada državom“, kaže Osmić, te naglašava da su politički lideri tri vladajuće stranke instalirali Čauševića.

Dalje navodi da je BiH puna čauševića, te da je poznato da su sve glavne institucije podijeljene na tri dijela u smislu da svako ima svog političkog lidera koji će ga zaštititi ukoliko počini neko krivično djelo.

„Kemal je instaliran da izvršava naredbe tih ljudi“, dodao je Osmić, ističući da sve zna šta se događalo od 2007. zato što je prisustvovao većini situacija. 

„Ne diraj, to je Kemin kamion“

„Upozoravao sam na reketiranje, ne radi se samo o Sadikoviću i Kariću, stotine obveznika su reketirani. Koliko tačno to niko ne zna. Kada uđe kamion u državu odmah počnu telefoni da rade i kažu „ne diraj taj kamion, to je Kemin kamion“. Brojna su krivična djela rađena, pritisci na uposlene. Samo protiv mene je vođen četiri puta disciplinski postupak i dva puta sam suspendovan jer nisam slušao, a takvih kolega ima još mnogo“, navodi Osmić.

On će o slučaju Pandora govoriti i pred Privremenom istražnom komisijom o utvrđivanju stanja u pravosuđu 17. juna.

„Rado sam prihvatio poziv. Želja mi je da informišem Komisiju o istini kada su u pitanju lopovluk i krađe“, zaključuje Osmić.

žurnal.info