BOSNA SEMA I PRAVOSUDNE INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Povezani članci

• Šotrić: Partizansko spomen groblje nakon 10 godina ponovo u budžetu grada Mostara
• Goran Sarić: Bosna, zemlja razbijenih ogledala
• Vučić: Posjeta Sarajevu veoma važna iz više razloga
• Nada Zdravič – Otkrivam: Hercegovac budućnosti u Bruxellesu
• DCK BiH: „ZNANJEM SUZBIJMO TUBERKULOZU“
• Čolpa: Reduciranje Doma naroda mora biti tema, a ne Čovićeve lažne interpretacije presuda Ustavnog suda

Povodm najnovijih dešavanja vezanih za Bosna Sema obrazovne institucije ponovo se ime mog sina dovodi u vezu s kompletnim konceptom ovog obrazovnog sistema. Tačnije, prema tekstu objavljenom na portalu depo.ba pod naslovom „Gulenove škole“ uzburkale bh. javnost, navodi se kako u Bosni i Hercegovini u žižu interesovanja „ove institucije nisu došle zbog povezanosti s Gulenom, već zbog pritužbi za zlostavljanje nakon samoubistva dječaka Mahira Rakovca, kada se prvi put istraživalo njihovo djelovanje, ali Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije utvrdilo nikakve nepravilnosti.“ Prvo, pada u oči u ovom tekstu da se pojam Gulenove škole stavlja pod znak navodnika, što bi valjda trebalo izražavati sumnju jer kao nismo baš sigurni da li jesu ili nisu njegove, iako se jako dobro zna da jesu. O tome je svjedočila i bivša uposlenica škole. Ako nisu Gulenove, zašto djeca i uposleni imaju dodatnu vjersku obuku i zašto oni koji ne idu bivaju prozivani? Moj sin je bio ćafir. On nije jedini. Ko će odgovoriti na pitanje – šta se dešava kad djeca ostaju na spavanju u školi, ko im i šta čita? Znaju to roditelji jako dobro, međutim petice koje im trebaju važnije su od te vrste indoktrinacije. Sve za sve petice. S obzirom na sistem nagrađivanja i kažnjavanja, sasvim je jasno čije su to škole. Druga tvrdnja koja se iznosi u ovom tekstu prema kojoj je Tužilaštvo Kantona Sarajevo istraživalo rad škole je rezultat privida stvorenog u javnosti. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je prvenstveno istraživalo porodično nasilje, a ne ono što je moj sin prošao u toj školi. Bez obzira na sve indicije i dokaze, a njih je bilo nevjerovatno mnogo, Tužilaštvo Kantona Sarajevo nikad se nije primjereno bavilo radom ovih institucija, kao što se nisu bavile ni nadležne inspekcije. Jer da jesu, ne bi se dešavalo da pojedini ministri brane ovaj koncept koji jedini donosi medalje. I državne bi škole donijele brdo medalja kad bi im se dopustio isti sistem rada, tj. kad bi učenici godinu dana išli na jedan predmet, a ostali profesori gledali kroz prste i upisali iste ocjene koje imaju i iz odabranog predmeta. Ono što je zanemareno, a jasno upućuje na sve što se dešavalo u toj školi, što je Tužilaštvo grubo zanemarilo jesu sljedeće činjenice:

1. Poruke na fb profilima koje su sistemski ignorisane, iako je BiH potpisnica sporazuma o cyber kriminalu;
2. Pisanje drugih učenika, eksplicitne poruke bez imalo sumnje proglašene su dječijim poslom;
3. Pozivanje i uznemiravanje drugog dječaka kojeg su, nakon Mahirove dženaze, zvali u kasne sate i smijući se izražavali saučešće. To Tužilaštvu nije bilo interesantno za istraživanje. I to su valjda bila dječija posla;
4. Izuzimanje prve izjave glavnog svejdoka, što je više nego propust, jer forenzika je jasno precizirala koji se iskaz i pod kojim uslovima uzima. Svjedočenje bez prisustva dječijeg psihijatra ukazuje na notornu neozbiljnost;
5. Ispisivanje dva glavna zlostavljača u osmom razredu svjedoči da se u školi o svemu znalo. Istina, jednog su poslije i vratili. On je sve opisao na svom fb profilu. Do tada niko osim nas nije pominjao oklagiju. To je Tužilaštvo tumačilo dječijom šalom. Skoro sam zvala telefonom njegovu majku, ona mi je odmah rekla da ćemo razgovarati preko advokata. Ona, znači, zna da joj treba advokat;
6. Potvrde drugih roditelja koje Tužilaštvo nije pobjedonosno iznosilo na svojoj press konferenciji. Njihova imena neću navoditi, kao ni ime svjedoka koji je postavljao kamere i koji je potvrdio šta djeca petkom rade kad su im profesori na ideološkoj obuci. Možda bi oni koji su zaduženi za informisanje javnosti trebali više da se interesuju za sve ovo. Jer, da se interesuju, možda drugi roditelji ne bi pisali otvorena pisma turskom ambasadoru.
7. Tužilaštvo je istraživalo silovanje koje se desilo u sedmom razredu analizom kamera s kraja osmog razreda, iako je u školi rečeno da se sadržaj briše svakih 15 dana;
8. Tužilaštvo nikada nije izuzelo nijedan mobitel i nijedan računar Mahirovih zlostavljača. Zašto? Zato što je za njih bulliying dječija posla. A zašto je to samo kod nas tako, mogu pretpostaviti. Prvi razlog su svakako veze Internacionalne škole sa pravosudnim sistemom i policijom, a drugi roditelji zlostavljača o čemu govori bivši ministar kulture FBiH gospodin Samir Kaplan;
9. Tužilaštvo je istraživalo našu porodičnu komunikaciju. To ne bi bio nikakav problem da se Tužilaštvo upustilo ići i putem indicija i dokaza. A nedvojben dokaz su iskazi roditelja koji su potvrdili Mahirovo zlostavljanje. Zašto to Tužilaštvo nije navelo u iskazu? Iskaz majke D.G. Tužilaštvo tumači ovako: gospođa je potvrdila da su se sve djevojčice po Mahirovom dolasku u školu zaljubile u njega, što je izazvalo reakciju zlostavljača. Ovo nije tačno. Zapravo je morbidno zlostavljanje nazivati reakcijom i predstavlja ismijavanje žrtve.  Gospođa D. G., a to ozbiljni novinari mogu i potvrditi jer je još uvijek u Sarajevu, rekla je da su Mahira verbalno i psihički zlostavljali otkako je kročio u školu. A posebno su ga maltretirali kad su saznali da mu je Dubravko Lovrenović poočim;
10. Zašto Tužilaštvo nije pokrenulo pitanje odgovornosti institucije zbog izostanka provođenja Protokola o postupanju u slučaju nasilja, kad je razrednik priznao da su ga „zezali“ zbog poočima?
11. Zašto Tužilaštvo nije obznanilo svjedočenje majke M.S. koja im je donijela cijelu dokumentaciju o tome šta je njezin sin prošao u toj školi, kojeg je iz iste ispisala kad i mi Mahira?
12. Zašto je Tužilaštvo izostavilo svjedočenje majke A. G. M.?
13. Zašto je Tužilaštvo Kantona Sarajevo iznijelo laži o svjedočenju Mahirove razrednice i pedagogice iz OŠ „Aleksa Šantić“? Ko želi znati šta su nastavnica i pedagogica rekle može ih slobodno pitati. I danas rade u istoj školi;
14. Kako to da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo prenebregnulo moj razgovor za pedagogicom škole prije početka nastave, u augustu 2015. godine?
15. Tužilaštvo je navelo šta je Mahir zadnje gledalo na YouTube, ali nije navelo šta je Mahir ostavio za gledati poslije, čime je insinuirano da je Mahir bio sa mnom u svađi zbog računara, a da je to Tužilaštvo istraživalo znalo bi da je Mahir dobio računar za nagradu u augustu 2015. godine zato što se pridržavao vremena koje smo dogovorili za igrice;
16. Zašto Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije reklo da je Mahir za gledati poslije na YouTub-u ostavio dokumentarac pod naslovom Narcističke strukture ličnosti?
17. Prijeteće poruke na Mahirovim udžbenicima bile su također označene kao dječija posla;
18. Snimak roditeljskog sastanka koje Tužilaštvo tumači kao izraz brige, a ne zataškavanja koje je očito, barem po izjvama majki S. N. i B. K. preko čijih se iskaza na spornom sastanku prešlo kao da nisu ni izrečeni.
19. Zašto Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije uvažilo iskaz novinarki i grubo postupanje prema njima, koje uključuje i nasilno oduzimanje njihovih mobitela, na spornom roditeljskom sastanku?
20. Kako to da se Tužilaštvo opredijelilo slijediti manipulacije Mahirovog biološkog oca koji nije znao ni gdje je škola, ni koja je Mahirova adresa u Sarajevu i s kojim Mahir, u posljednje vrijeme, nije htio imati nikakav kontakt? Kome je odgovarala ta strategija? Da li onima koji su ga uredno posjećivali, zaobilazeći da meni i mome mužu izraze barem kurtoazno saučešće?
21. I na koncu, pitanje od milion dolara – ko to ispisuje dijete iz škole godinu dana prije kraja školovanja?

A kako je Tužilaštvo istraživalo naše računare, najbolje će pokazati stanje mog računara. U BBS-u u Sarajevu mogu potvrditi u kakvom je stanju bio moj računar nakon vještačenja nadležnih vještaka. Utvrđeno je da prosuta kafa na tastaturu. Račun za opravku računara ću dostaviti Tužilaštvu Kantona Sarajevo.  Kao što ću dostaviti i jedan nalaz ovlaštene institucije iz inozemstva koja se bavi informatičkim vještačenjem.

Dakle, sasvim je jasno da nikakva istraga u vezi sa obrazovnim sistemom Bosna Sema nije vođena, tako da je svaki zaključak o tome kako nisu utvrđeni propusti površan i tendenciozan, kao što je netačno i to da su one u potpunosti bosanskohercegovačke. Da jesu, morali bi poštovati sve ono što ne poštuju, a što sam navela, kao što bi bili obavezni primijeniti i sporni Protokol o postupanju u slučaju nasilja za koji nikad nisu čuli.

Njihov kadar možda jest u 80% slučajeva bosanskohercegovački. Međutim, o tome ko, kako i zašto radi tamo poznato je iz iskaza bivših uposlenika. Mene i dalje zanima kako to da im nikad nije došla finansijska inspekcija nakon svjedočenja o načinu isplate plaća. A to je i pitanje za Tužilaštvo.

S obzirom na sve, ja danas samo želim da se nikad nijednom djetetu ne ponovi Internacionalna škola, da nijedno dijete nikad ne dođe u situaciju da bulliying kojem je izložen istražuju Šeila Heljić i Dalida Burzić.