BiH, kopile iz mješanog braka lopova, fašista i međunarodnih hohštaplera

Izdvajamo

• Oni za koji to nije dan žalosti, oni koji bi se razdružili mirnim putem zaboravljaju da su Potočari poslije primarnih, sekundarnih pa i tercijarnih grobnica, konačna grobnica za 8000 ljudi i da oni odatle nikuda više neće ići. I kako god oni to zvali ili ne dozvoljavali da se zove, za mirnog i tihog vremena čuje se 8000 krikova i vrisaka. Čuje se i danas glas onog momka koji je pred smrt, pred pogubljenje, tražio kao posljednju želju, čašu vode. I nije je dobio. Od toga se ne može pobjeći. Od toga se ne može razdružiti.

Povezani članci

• HDZ I CRKVA OSTAVLJAJU PUSTOŠ
• Turski šef diplomatije u poseti Srbiji: Bliski odnosi kao garancija mira na Balkanu
• Performans i predstavljanje knjige „Nindža od Japana sa Balkana“ Marije Grujić u Zvonu
• Reagovanje Saveza udruženja za zaštitu i dobrobit životinja Kantona Sarajevo
• DA LI ĆU DOŽIVJETI
• Amila Kahrović-Posavljak dobitnica prve godišnje nagrade Excellence in Literature

Žaliće tog dana LJUDI a vi im u tome najmanje trebate. Naletolsun, prokleti bili!

Piše: Radomir Lazić

Dario Kordić, političar. Profil otvoren na FB-u sa petnaestak hiljada sljedbenika. Pozdravi, čestitke, podrška i čak 116 poljubaca u jednoj poruci. Na drugom profilu oko osamnaest hiljada obožavatelja lika i djela monstruma iz Busovače. Na profilu u kojem se Dario Kordić, političar, smiješi iz Svetišta Kraljice mira iz kojeg započinje, valjda, svoju predizbornu kampanju sa, moguće je, završnom svečanošću u stonom gradu i to na Veležovom stadionu. Crvenog Veleža.

Liste još nisu predate a organizatori dočeka u Busovači igraće i ovaj put na sigurnu kartu. Svi odreda legalisti koji, osim Haškog, priznaju sve druge odluke sudova a naročito one oslobađajuće i „vjeruju“ u organe institucija sistema.

**

U tom sistemu jedna naša partija lijeve, antifašističke ideološke opredjeljenosti, na svom FB profilu ima dva puta manje sljedbenika nego Dario Kordić.

***

Dragan Čović razgovarao s norveškom ambasadoricom u BiH i naglasio kako svi oni koji vide stvari i ocjenjuju situaciju u BiH kao HDZ BiH, su partneri stranke. Norveška ambasadorica, kao legalista, poštujući volju većine, prihvatila je razgovor sa Predsjedavajućim doma naroda a nije prihvatila peticiju oko 150 građana koji su zahtijevali smjenu Predsjedavajućeg i kažnjavanje stranke zbog otvorene podrške osuđenom ratnom zločincu iako iza tih potpisa stoje na desetine hiljada onih koji su, posredno, dali punim imenom i prezimenom, podršku toj peticiji. Većine onih koji tog i takvog Predsjedavajućeg ne prihvata i ne smatra svojim legalnim predstavnikom.

****

Počasni gost na utemeljenju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru bio je predsjednik Srpske akademije nauka, rodom iz Banja Luke. Onaj koji vidi stvari i ocjenjuje situaciju u BiH kao i domaćin tog skupa. Nije bilo riječi o tome kako vide ulogu domaćina u ugradnji zidova i temelja manastira u Žitomislićima i mnogih drugih Srpskih svetinja i ognjišta u Hercegovini u trasu lokalnog puta Mostar-Čitluk

*****

Završetak rata u BiH nosio je sa sobom pitanje mogu li zaraćene strane poslije stotine hiljada mrtvih, skoro milion raseljenih, na polovini razrušene i opljačkane zemlje, ponovo živjeti zajedno. Odgovor je sadržan u nakaznom dokumentu nazvanom Dejtonski sporazum ili ugovor u kome je, kao anex, ugrađen i Ustav, da moraju.

******

Na pitanje kako, oni koji su trebali nisu dali odgovor već punih dvadeset godina.

*******

Ostaje još pitanje – trebamo li poslije svega, na koje ćemo dobiti odgovor krajem oktobra ili početkom novembra mjeseca. Uz ovakav Ustav dobiće odgovor i oni koji puni optimizma očekuju kakvu takvu promjenu. Treba dok nekome bude trebalo.

********

“Očigledno je da ima zemalja čije su kulture toliko različite da ih zajedno ne može zadržati ni ljepilo. Slučaj nekadašnje Jugoslavije bio je jasan”, rekao je papa Franjo za španski dnevnik “Vangardija”. Trebam li reći da su sve moje simpatije prema Papi Franji, poslije ove izjave, trenutno prestale. Desila se i kanonizacije dvojice papa, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., dviju gigantskih figura Katoličke Crkve 20. stoljeća od kojih je jednom od njih postavljen spomenik u Sarajevu a trebao bi da bude, kao ljepilo, simbol održanja istih tih kultura u BiH.

*********

Dan žalosti proglašen u jednom dijelu ili tačnije, da se ne lažemo, jednoj trećini države od onih koji jedan dan u godini tuguju a svake četvrte godine pažljivije prate ko će u Srebrenici biti izviždan.

Oni za koji to nije dan žalosti, oni koji bi se razdružili mirnim putem zaboravljaju da su Potočari poslije primarnih, sekundarnih pa i tercijarnih grobnica, konačna grobnica za 8000 ljudi i da oni odatle nikuda više neće ići. I kako god oni to zvali ili ne dozvoljavali da se zove, za mirnog i tihog vremena čuje se 8000 krikova i vrisaka. Čuje se i danas glas onog momka koji je pred smrt, pred pogubljenje, tražio kao posljednju želju, čašu vode. I nije je dobio. Od toga se ne može pobjeći. Od toga se ne može razdružiti.

**********

Ostavite te ljude da mirno sahrane, bez vašeg otrova koji vam izlazi iz usta čim progovorite, svoju sinove, braću i očeve. Ostavite se, vi koji ste stvorili ovo kopile od države, lopovi, hohštapleri i fašisti, vaših monstruoznih procedura ko kako i kada treba da podnese zahtijev za proglašenje dana žalosti.

Žaliće tog dana LJUDI a vi im u tome najmanje trebate. Naletolsun, prokleti bili!