Šupalj kao švajcarski sir

Povezani članci

• Ovako Obama i Romney zamišljaju Ameriku
• Dijalog istoka i zapada: Otopljavanje u Koreji i Kaliforniji
• Protesti protiv mjera ograničenja uz Trampov blagoslov
• Naslovnica novog broja desetkovanog tjednika
• Neradni petak
• Američka izborna trka postaje sve neizvjesnija

Foto: DPA – Simbol za sistem bankarske regulacije.

Dugogodišnji pogrešan menadžment ruinirao je Credit Suisse. Međutim propast banke ukazuje na jedan veći problem: nadležni regulatorni sistem.

Piše: Peter Bofinger – ipg-journal.de  13.04.2023.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nakon sloma Silicon Valley Bank i Credit Suisse (CS) na sve strane se tvrdilo da se može nastaviti normalno raditi jer se kod obje banke radi o posebnim slučajevima. Međutim, pri bližem posmatranju ova procjena je bar u slučaju CS neodrživa.

Doduše, banka ima dugu istoriju lošeg upravljanja: Upletenost sa bugarskom mafijom od 2004. do 2007., dubiozni poslovi jedne britanske filijale u Mozambiku 2011. godine i gubici sa Greensill i hedž fondom Archegos 2021. godine. I izvještaji o raširenom „prevarantskom mentalitetu“ menadžera su izgleda tačni.

Međutim, ne bi trebalo najnovije probleme vezati samo na greške iz prošlosti ili ekscesivne menadžerske bonuse. Banka ne radi u bezvazdušnom prostoru nego stoji pod stalnim nadzorom i kontrolom Švajcarskog nadzora finansijskog tržišta (FINMA) i Švajcarske narodne banke (SNB). U slučaju hroničnih problema obaveza je ovih institucija za zahtjevaju odgovarajuće mjere.

Međutim, u njihovom „Izvještaju o finansijskoj stabilnosti“ SNB je prošlog septembra izjavila o situaciji u CS i UBS: „Stanje kapitala se od publikovanja posljednjeg izvještaja o finansijskoj stabilnosti kod obje banke dalje poboljšalo. Kvote kapitala Credit Suisse i UBS prevazilazi zahtjeve prema švajcarsjoj regulativi‚ Too big to fail – Prevelik da bi propao (TBTF)’ […].” U Izvještaju se također predstavljaju rezultati testa otpornosti na stres koji je proveo SNB u izuzetno pozitivnom svjetlu: “Rezultati analize stresnog scenarija pokazuju da su dvije globalno aktivne švicarske banke dobro pozicionirane da se nose s vrlo negativnim kretanjima u gospodarskom okruženju i na financijskim tržištima zahvaljujući svojim kapitalnim rezervama.”

Kako se može objasniti ogroman gubitak vrijednosti za manje od tri mjeseca?

I bez obzira na loše gospodarenje u vlastitoj kući iskazao je prošlog mjeseca objavljeni poslovni izvještaj CS za kraj 2022. vlastiti kapital od 45 milijardi švajcarskih franaka. Revizori iz firme PricewaterhouseCoopers potvrdili su u svome izvještaju da je sve u najboljem redu. Pošto je UBS nakon kratkog vremena kupila CS za samo tri milijarde franaka postavlja se pitanje kako se može objasniti tako veliki gubitak vrijednosti za manje od tri mjeseca.

Šta se dakle skriva iza kraha CS? Izazivači su bez sumnje bila i masovna podizanja novca ulagača koji su se na osnovu negativnih izvještaja bojali da će izgubiti svoj novac. Međutim, i za ovaj problem SNB je u svome izvještaju o stabilnosti obećala rješenje: „Ukoliko dođe do „šoka likvidnosti“ ona može kao „lender of last resort – zajmodavac u krajnjoj nuždi […] uz zadovoljavajuće garancije staviti na raspolaganje dodatna likvidna sredstva“

Ova izjava odgovara rutinskom postupku u bankovnoj krizi u kome se pravi razlika između nedostajuće solventnosti i likvidnosti. Nesolventna banka, koja je prezadužena mora odmah zaustaviti poslovanje i biti sanirana. Nasuprot tome ako jedna solventna banka postane nelikvidna jer, izazvano psihološkim faktorima ulozi budu povlačeni, onda uskače centralna banka kao posljednja instanca (lender of last resort). Dok god je banka dovoljno kapitalizirana morala bi centralna banka biti u poziciji da je sa pomoći u likvidnosti održi na životu.

Ako su odgovarajući izvještaji tačni CS je bar do kraja 2022. bila solventna banka sa natprosječnim obezbjeđenjem vlastitog kapitala. Još 15. marta 2023. potvrdili su SNB i FINMA da CS ispunjava zahtjeve za kapital i likvidnost „postavljene za sistemski relevantne banke“. „U slučaju potrebe“ SNB će „staviti na raspolaganje likvidna sredstva“.

Osnovni problem je u tome da švajcarske vlasti uprkos suprotnog tvrđenja nisu uspjele spasiti CS.

Osnovni problem je u tome da švajcarske vlasti uprkos suprotnog tvrđenja nisu uspjele spasiti CS. To je izazvalo ogroman gubitak kapitala za akcionare i ostale drugoredne povjerioce. Švajcarska se mora sada zabaviti reformom ureda koji nisu prepoznali probleme banke niti su mogli osigurati njeno preživljavanje, da bi u budućnosti bili sposbni nadzirati novu, preveliku UBS i u slučaju povlačenja uloga djelotvorno stabilizovati.

I mimo Švajcarske krah CS ilustruje da i natprosječno obezbjeđenje vlastitog kapitala u krizi ne može garantovati stabilnost banke – i da stres testove koliko god da su važni ne treba precjenjivati. Ako švajcarske institucije nisu uspjele savladati ozbiljan problem likvidnosti zar se slično ne može desiti i u drugim zemljama?

Za globalna finansijska tržišta još ne postoji razlog za opuštanje.

Za globalna finansijska tržišta još ne postoji razlog za opuštanje. Nagli skok vodećih kamatnih stopa centralnih banaka od prošle godine stavlja bankarski sistem pred velike izazove. U godinama niskih kamata mnoge banke davale su širokogrudo dugoročne kerdite posebno za stambenu gradnju koji sada donose malu renditu. Istovremeno one su se refinansirale sa vrlo kratkoročnim ulozima.

Dok god su ulagači mirni to nije problem. Međutim, ako se gubi povjerenje u jednu banku ona mora da bi dobila nove uloge aktuelno platiti veoma visoke kamate. Problem likvidnosti tada može veoma brzo postati problem solventnosti. Centralne banke time dolaze u konflikt ciljeva. I dalje rastuća „bazna inflacija“ (bez energije i životnih namirnica) govori u prilog zadržavanja restriktivne novčane politike. Međutim, time se povećavaju napetosti u finansijskom sistemu.

Ovaj konflikt ciljeva ne da se riješiti ali centralne banke mogu ga amortizovati time što zajedno sa vladom jasno stavile do znanja da solventni bankarski instituti mogu računati na opsežnu pomoć za likvidnost. Konkretno, moglo bi se, barem privremeno, povećati državno osiguranje depozita da bi se minimalizirala opasnost od destabilizirajućih podizanja novca.

Sa aspekta kompleksnosti globalnih finansijskih instituta postavlja se temeljno pitanje kako autsajderi koji žele svoj novac povjeriti banci trebaju zapravo ocijeniti njen kvalitet i provesti takozvanu „tržišnu disciplinu“. Ovo posljednje Svjetska banka definiše na sljedeći način: „Tržišna disciplina označava proces kroz koji učesnici na tržištu kao ulagači i akcionari nadgledaju bankovne rizike i preduzimaju mjere da bi ograničili prevelike rizike.“

Kupci mogu nadgledati svoga pekara pizze ali kod banki imaju isto tako malo nadzora nad tim koliko je sigurna usluga kao i kod avio prevoznika. Pitanje, kako bi moralo izgledati institucionalno pravilo da bi nudilo apsolutnu sigurnost za velika ulaganja je zbog toga do sada ostalo neodgovoreno.

Za pozdraviti bi bila ulaganja direktno kod centralne banke, dakle digitalni novac centralne banke. Međutim do sada Evropska centralna banka u svojim planovima za digitalni evro predviđa gornju granicu uloga od 3 000 evra da bi se spriječilo zaobilaženje („Disintermediation“) bankarskog sistema.

Peter Bofinger predaje na Univerzitetu Würzburg kao profesor ekonomije. Od marta 2004. do kraja 2019. bio je član Njemačkog vijeća ekonomskih stručnjaka..

ipg-journal.de