Rat oko čipova sa rizikom

Povezani članci

• Katolička crkva: Sve manje vjernika – ali i sveštenika
• Proruski pobunjenici oteli i ubili počasnog konzula Litve
• Van igre
• UN za nove izbore u Siriji
• Obama i Cameron složni: “Rusija je prekršila pravila ilegalnom i samoproglašenom aneksijom Krima”
• Turska smanjuje izdvajanja u budžet Vijeća Evrope

Foto: DPA – Ko ima najbrži kompjuterski čip?

Vašington želi Kinu isključiti iz lanca isporuka proizvođača čipova. Ali pokušaj bi mu se mogao obiti o glavu i izolirati same SAD.

Pišu: Sarah Bauerle Danzman & Emily Kilcrease  – ipg-journal.de   5.01.2023.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Da bi ograničila sposobnost Kine za proizvodnju čipova i razvoj računara visokih performansi Bidenova vlada najavila je u oktobru niz novih, unilateralno postavljenih izvoznih kontrola. Mjesec dana prije objavljivanja pooštrenih pravila nacionalni bezbjednosni savjetnik  Jake Sullivan najavio je značajnu reviziju strategije SAD za tehnološku konkurenciju. Do tada su SAD zabranile izvoz u Kinu čipova ili drugih tehnologija ako su razvijene za vojne svrhe ili se za to mogu upotrijebiti. Isto je važilo ako bi transfer tehnologija ugrožavao naučnu prednost SAD prema konkurenciji u područjima koji se tiču i armije. Dalje, smatra Sullivan, morale bi SAD na određenim tehnološkim poljima generalno „sačuvati što je moguće veću prednost“ i to u svim područjima primjene proizvodnje čipova i razvoja računara visokih performansi u kojima je nejasna granica između civilne i vojne primjene.

Ove kontrole izvoza a posebno odredbe Foreign Direct Product Rule su izraz toga da SAD instrumentalizuju svoju poziciju moći u lancu isporuka poluprovodnika i „ koriste kao oružje na štetu drugih“. Foreign Direct Product Rule omogućava SAD da pod određenim uslovima vrše eksteritorijalne kontrole – da bi naprimjer spriječile da preduzeće van SAD poluprovodnike, koji su proizvedeni sa mašinama SAD, prodaju Kini. Osim toga SAD bi raspolagale tržišnom dominacijom u području specijalnih programa i postrojenja za razvoj i proizvodnju poluprovodnika kao i specijalnih čipova za određene primjene u umjetnoj inteligenciji. Iz ove privilegovane pozicije one bi mogle pokušati u Kini ometati razvoj vlastitih tehnologija u područjima mikroelektronike i računara visokih performansi. Na sličan način SAD su konačno dominantnost američkog dolara koristile za to da pojedine osobe i države isključe iz globalnog finansijskog sistema.

Lanci isporuka tehnologije mogu se brže prilagoditi i reorganizovati nego finansijski sistem baziran na dolaru.

Međutim pozicija SAD u lancu isporuka poluprovodnika ne može se porediti sa nadmoći njene valute u globalnim finansijama. Lanci isporuka tehnologije mogu se brže prilagoditi i reorganizovati nego finansijski sistem baziran na dolaru. Još gore: Takva argumentacija je opasna jer uljuljkava kreatore politike u lažnu sigurnost da jednostrano djelovanje sigurno ima učinak  a time eliminiše potrebu za uspostavljanjem multilateralnih saveza s ciljem osiguravanja učinkovitosti kontrole izvoza. Osim toga slabi se jedinstvo Zapada jer bi se sistemski izazovi koje Kina pred njih postavlja ipak morali zajednički rješavati. Doduše odgovorni u SAD su se obavezali da ubjede važne saveznike i partnere o zajedničkom uvođenju sličnih kontrola, međutim zaključci SAD su saopšteni samostalno i ostaje neizvjesno da li će postojati dogovor sa drugim zemljama.

Da bi se razumjelo kako se izvozne kontrole ili drugi geoekonomski instrumenti mogu najbolje upotrijebiti mora se prije svega pogledati pozicija SAD u globalizovanim lancima isporuka kao i struktura i procesi prilagođavanja kojima ove mreže podliježu. Drugačije nego u slučaju dominacije dolara u globalnom finansijskom sistemu položaj SAD u lancima isporuka najmodernije tehnologije je osjetljiv na potrese. Ako SAD svoju geoekonomsku strategiju i politiku koordiniraju sa važnim partnerima i saveznicima mogu svoju poziciju ipak pojačati i spriječiti da u toku vremena  izgube moć u okviru tih mreža.

Da bi države mogle koristiti tržišnu integraciju u svoju korist tokom dužeg vremenskog razdoblja, moraju zauzeti dominantan položaj u hijerarhijskoj mrežnoj strukturi. Centralna pozicija američkog dolara u globalnoj finansijskoj strukturi je klasičan primjer za hijerarhijsku mrežu u kojoj SAD zauzimaju jasnu dominantnu poziciju i mogu je koristiti da bi provodile svoje geopolitičke ciljeve. Strategija sankcija SAD zasniva se na ovoj premisi. Globalni finansijski sistem ne može se tako jednostavno prebaciti na neku alternativu ka dolaru jer su takozvani mrežni efekti valute sveprisutni – tačno kao neka platforma socijalnih medija valuta je utoliko korisnija ukoliko se šire primjenjuje. Američki dolar je tako otporan da je kod ekstremnih potresa kao što je finansijska kriza 2008. uspio odbraniti svoju dominantnu poziciju.

Samo jedanaest posto globalne proizvodnje čipova otpada na SAD.

Političari, međutim ne bi trebali previše gledati na iskustva SAD sa finansijskim sankcijama niti nasjedati na zabludu da bi se dominacija dolara mogla sravnati sa pozicijom SAD u globalnom lancu isporuka poluprovodnika. Ovaj lanac isporuka ne može se ni približno tako djelotvorno instrumentalizovati na štetu drugih kao globalni finansijski sistem jer on je tako kompleksan da se svi akteri u toku vremena mogu prilagoditi izmjenama. On se sastoji od više mreža sa različitim inputima tako da u mnogim raznim zemljama nastaje neka vrsta uskog grla (chokepoint). SAD su sa 46 posto 528 milijardi dolara teškog svjetskog tržišta poluprovodnika 2021. godine bile sigurno najuticajniji učesnik. One su globalno vodeće u dizajnu softvera za programe automatizovanja, bitnom sastavnom dijelu razvoja kompleksnih sklopova za najmodernije čipove. Zajedno sa Holandijom i Japanom one ovladavaju proizvodnju aparata i postrojenja za proizvodnju poluprovodnika, područje poznato pod pojmom „Tooling“.

Međutim u proizvodnji najmodernijih poluprovodnika SAD su u potpunosti upućeni na Tajvan i Južnu Koreju. Još više: Samo jedanaest posto globalne proizvodnje čipova otpada na SAD. I sirovine potrebne za proivodnju mikročipova su koncentrisane u malo zemalja, među njima je i Kina. Isporučioci van SAD ovladavaju područje ispitivanja, montaže i pakovanja na kraju proizvodnog procesa. Kroz višeslojne, proizvodne mreže koje se često preklapaju nastaje u različitim dijelovima lanca isporuka kompleksna ovisnost između različitih proizvodnih lokacija, posebni između Kine, Japana, Južne Koreje, Tajvana, SAD i evropskih država. Neke zemlje ovladavaju određene dijelove lanca isporuka jače nego druge ali ni jedna država ne dominira čitavom mrežom.

Na osnovu visokih proizvodnih troškova može se u svim djelovima proizvodne mreže posmatrati tendencija ka koncentraciji tako da u svakom području proizvodnje poluprovodnika jedno ili dva preduzeća imaju ovladavajući udio na svjetskom tržištu. Kroz to nastaju pojedina uska grla koja SAD i drugi akteri mogu kratkoročno istrumentalizovati. Gradnja jednog postrojenja za izradu pločica (ključna komponenta za poluprovodnik) košta deset do 20 milijardi dolara. Sa razvojem novog postrojenja povezani su visoki troškovi za istraživanje i razvoj kao i dugo vrijeme isporuke što podstiče konsolidaciju branše.

Tako naprimjer, holandski proizvođač čipova ASML koristi EUV litografiju za čiji razvoj su bile porebne tri decenije i više preuzimanja preduzeća, hiljade visokokvalifikovanih saradnika i uska suradnja sa isporučiocima tehnologije. Visoki fiksni troškovi, tehnička složenost i velika potreba za kvalifikovanim osobljem potiču specijalizaciju i segmentaciju tržišta, tako da samo nekoliko ponuđača ovladava mnogim važnim dijelovima lanca isporuka. Da bi potvrdili svoju dominantnu poziciju u lancu isporuka firme moraju stalno investirati u inovacije, istraživanje i razvoj. Preduzeća i države stalno su u žestokoj konkurenciji, a oni koji zaostaju uvijek su u opasnosti da ih zamijene drugi.

Da bi potvrdili svoju dominantnu poziciju u lancu isporuka firme moraju stalno investirati u inovacije, istraživanje i razvoj.

Da li SAD ili bilo koja druga država može svoju poziciju u lancu isporuka poluprovodnika koristiti na štetu drugih zavisi od toga koliko je lako pojedinim zemljama reorganizovati važne dijelove lanca isporuka. Zamjena važnog čvora u proizvodnoj mreži složen je poduhvat koji zahtijeva strpljenje, ogromne količine novca i visoku mjeru tehničkih inovacija. Međutim, za to se ne mora reorganizirati cijela mreža proizvodnje poluprovodnika nego je dovoljno  da jedan ili dva angažovana aktera, opremljena tehničkim kapacitetima i potrebnim budžetom za istraživanje i razvoj te potaknuta gospodarskim podsticajima, kopiraju proizvodna područja druge zemlje. Tržište poluprovodnika je ubistveno, tehnologija se razantno razvija. U razvoju modernijih čipova kao i efikasnijih i pouzdanijih proizvodnih metoda inžinjeri ostvaruju revolucionarane napretke. Zvijezda vodećih proizvođača tehnologije može se popeti, pasti i ponovo se popeti – često sa velikom državnom potporom. Iako pronalaženje alternativa SAD možda neće biti lako, ozbiljni konkurenti bi to mogli učiniti, osobito ako zadrže druge izvore tehnologije i kompetencija.

Prisilno povlačenje američkih proizvođača alata i postrojenja (toolinga) sa kineskog tržišta je prirodno otvaranje tržišta.

Koliko je branša dinamična ilustruje proizvodnja alata (tooling), jedna od tehnologija sa uskim grlom, koja novim američkim izvoznim kontrolama treba da bude uskraćena Kini. Danas šačica američkih preduzeća – Applied Materials, KLA und Lam Research – ovladava najvažnijim tehnologijama toolinga. Firme kao ASML i japanski Tokyo Electron su tržišni lideri u srodnim područjima i zbog toga u položaju da srednjoročno zamjene američke tehnologije. Pošto prisilno povlačenje američkih proizvođača alata i postrojenja (toolinga) sa kineskog tržišta stvara prirodno otvaranje tržišta mogla bi neka inostrana preduzeće upravo tome težiti. Da bi zaobišla opasnost daljih američkih izvoznih kontrola mogli bi oni osim toga biti jako zainteresovani da eliminišu tehnologije iz SAD iz svojih vlastitih lanaca isporuke.

Nedavno širenje bez presedana izvanteritorijalnih pravila u kontroli izvoza SAD potiče ove strahove i povećava rizik da će druge zemlje ili preduzeća odustati od američkih dobavljača da bi zadržale svoju autonomiju i dalje globalno prodavali – i u Kinu. I van kineskog tržišta mogli bi američki ponuđači alata zabilježiti smanjenu prodaju jer proizvođači čipova iz drugih zemalja eliminišu postrojenja iz SAD iz svojih proizvodnih linija da bi izbjegle produženu ruku nove politike izvoznih kontrola SAD.

Kad su SAD 2019. uvele agresivne izvanteritorijalne kontrole da bi kineski telekomunikacioni koncern HuaWei odsjekli od globalnog snabdjevanja čipovima ekspanzija Huawei je time bila znatno usporena. Međutim ove mjere bile su uperene protiv pojedinačnog preduzeća a ne protiv cijelog segmenta kineske tehnološke branše. Aktuelno jednostrano uvođenje širokih izvanteritorijalnih kontrola od strane SAD moglo bi jače uzdrmati lance isporuka nego tadaašnje mjere protiv Huawei. Inostrana preduzeća i države mogle bi doći do zaključka da je njihova ovisnost od američkih tehnologija slaba tačka protiv koje moraju nešto preduzeti.

Inostrana preduzeća i države mogle bi doći do zaključka da je njihova ovisnost od američkih tehnologija slaba tačka.

Američki ponuđači alata mogli bi se suočiti s teškim vremenima jer gledajući na smanjene mogućnosti prodaje oni će možda generirati manje sredstava za inovativne investicije. Upravo ta dinamika ostvarila se početkom 21. stoljeća u komercijalnom istraživanju svemira, nakon što su SAD jednostrano uvele strože kontrole za izvoz satelita u Kinu. Američki tržišni udio i resursi su se smanjili jer su evropska preduzeća ponudila proizvode bez američkih komponenti – i za kinesko tržište. Aktuelne kontrole izvoza će sigurno kratkoročno imati učinak pošto će u početku Kina biti odsječena od toolinga, međutim ovo usko grlo neće vjerovatno dugo trajati pošto će u lanac isporuka ući drugi ponuđači.

Slučaj poluprovodnika pokazuje da pojedine zemlje ne mogu isprepletenost tržišta jednostavno instrumentalizirati na štetu drugih posebno u lancima isporuka sa višeslojnim i preklapajućim se ovisnostima. Određena preduzeća mogu određena tehnološka uska grla u lancu isporuka poluprovodnika održati ali to je moguće samo u stalnoj konkurenciji. Tako nastaje struktura lanaca isporuke koja se srednjoročno može mijenjati i za pojedine aktere teška je za kontrolisati. U drugim tehnološkim područjima – naprimjer vještačka inteligencija i kvantni kompjuteri – za liderstvo na svjetskom tržištu je žestoka borba što sa sobom nosi slične komplikacije. U svim ovim područjima važno je da SAD uzmu u obzir takve prepreke u planiranje inteligentnih i efektivnih političkih mjera za jačanje svoje tehnološke vodeće uloge.

SAD moraju za tehnološku konkurenciju sa Kinom brzo uspostaviti konsenzus sa svim modernim narodnim gospodarstvima.

Polazeći od toga SAD moraju za tehnološku konkurenciju sa Kinom brzo uspostaviti konsenzus sa svim modernim narodnim gospodarstvima koji sadrži i zajednički stav o adekvatnoj ulozi izvoznih kontrola. Doduše SAD ne ovladavaju ukupan lanac isporuka poluprovodnika ali imaju veliku prednost jake alijanse i partnerstva sa većinom proizvodnih lokacija koje također predstavljaju važne čvorove u proizvodnoj mreži.  Opasnost da drugi akteri jednostavno ispune iza SAD nastali vakum može se bolje koordiniranom strategijom drastično smanjiti. Multilateralni postupak može doprinijeti tome da se sačuva pozicija SAD u proizvodnim mrežama i ojača učinak svih izvoznih kontrola prema Kini. Tako bi naprimjer američki alati mogli biti srednjeročno zamjenjeni holandskim i japanskim proizvodima ali Kini bi bilo znatno teže da samostalno kopira tehnologije sve tri zemlje. Najnoviji novinski izvještaji o napretku u pregovorima između ovih zemalja su zbog toga obećavajući; međutim ne može se procjeniti da li će razgovori dovesti do dogovora koji stvara stvarno multilateralno kontrolisano usko grlo.

SAD imaju do izrade takvog dogovora još dosta da urade. Tu pripada i odgovor na pitanje da li je stvarno pametno prigušivati sposobnosti Kine i da li druge zemlje imaju zakonske ovlasti i provedbenu moć da željene mjere realizuju. SAD moraju u teškim razgovorima sa svojim partnerima razjasniti koliki smije biti manevarski prostor u odnosu na takozvane “Dual Use” tehnologije, dakle takve koje se mogu koristiti kako vojno tako i komercijalno.

Iako važni partneri, isto kao i SAD, posmatraju Kinu kao strategijsku prijetnju ima i dalje temeljnih razlika u mišljenu o tome koliko je učinkovit postupak SAD i koji problemi nastaju sa jačim izvoznim kontrolama. Multilateralni sporazum temeljen na prijetnji daljnje ekstrateritorijalne američke kontrole mogao bi biti koristan u kratkom roku. Međutim to može djelovati tako da se saveznici i njihove industrije poluprovodnika boje nedostataka iz njihove ovisnosti o američkoj tehnologiji i mogu nastojati da razviju alternative. Prijetnja novim izvoznim kontrolama nije dovoljna. Odgovorni u SAD moraju sa svojim partnerima razviti zajedničko razumjevanje o tome kako se najbolje nositi sa tehnološkim usponom Kine.

Izrada koherentne strategije za odgovoran pristup tehnološkoj konkurenciji sa Kinom nikada nije bila hitnija nego sada. Osim kontrole izvoza, Bidenova administracija i Kongres raspravljaju o nizu novih instrumenata da bi se suprotstavili pretpostavljenim opasnostima gospodarske povezanosti sa Kinom, među njima do sada neviđena ograničenja američkih investicija u Kini. Konačni cilj može biti reducirati priliv važnih tehnologija, kapitala i know-how iz SAD u sektor visoke tehnologije Kine. Ali isto tako kako SAD ne mogu svoju ne ovladavajuću poziciju u lancima isporuka čipova djelotvorno instrumentalizirati protiv drugih i koristiti kao oružje, neće im ni uspjeti da ukupan tehnološki napredak u Kini jednostavno samostalno usporiti.

 ipg-journal.de