Nakon Corone, pred depresijom?

Povezani članci

• Otkriven identitet ubice iz Norveške: Tvrdio da je “glasnik” i da je “došlo vrijeme”
• Užasavajuća najava nove ISIL-ove strategije
• Erdogan: Evropa se urušava, ona je bolesna
• Zašto je budućnost interneta – Meta-univerzum?
• Nigerija: Svako peto dijete umire od gladi
• Visoka komesarka UN-a pozvala Kinu da preispita borbu protiv terorizma

Foto: DPA – Vidi li se za njemačko gospodarstvo svjetlo na kraju Corona krize?

To se ne mora desiti. Šta je sada neophodno da bi se ojačalo njemačko gospodarstvo i spriječila masovna nezaposlenost.

Piše:  Gustav A. Horn | 11.05.2020
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nalet Corona pandemije zaustavio je gospodarske aktivnosti u globalnom mjerilu. Doduše skoro svuda pokušava se, sa više ili manje velikodušnim stabilizacionim programima, narodna gospodarstva u vještačkoj komi ipak održati na životu. Međutim sredstva su u nekim državama veoma ograničena. Osim toga nesigurnost kroz pandemiju, do sada nepoznate veličine, je veoma visoka. Dakle ostaje da sačekamo u kakvom stanju će se svjetsko gospodarstvo, nakon prolaska vala infekcije, stvarno nalaziti.

Vjerovatna je duboka globalna recesija. Njena veličina će odlučujuće zavisiti od toga koliko je još visoka spremnost preduzeća da investiraju i da li su privatna domaćinstva spremna da troše toliko kao prije početka krize. Bojati je se da su u ovoj nesigurnoj gospodarskoj klimi kako preduzeća tako i domaćinstva toliko zbunjena i uplašena da će svoje izdatke znatno smanjiti. Oni očekuju loša vremena i čuvaju novac. Što je sa mikro gospodarstvenog gledišta još razumljivo iz ukupne gospodarske perspektive je veliko zlo. Jer u takvom slučaju pada ukupna gospodarska potražnja i gospodarstvo ide u recesiju. Obzirom na globalni karakter krize spasenje se ne može očekivati ni od izvoznih tržišta. Pad se događa u cijelom svijetu.

Ovaj lom neće se korigovati sam od sebe, minimalno ne u ekonomski i politički podnošljivom roku. Ako se ništa ne dogodi sve narodne ekonomije kreću se prema zidu visoke nazaposlenosti. Politički problemi koji mogu slijediti ne zahtijevaju nikakvo detaljno opisivanje.

Mjere bi trebalo isplanirati prije nego se gospodarska depresija proširi i učvrsti. Ciljana potpora potražnji trebalo bi biti usmjerena tamo gdje su gubici najveći.

Vrijeme je da se nešto učini za konjukturu; u najmanju ruku treba započeti sa planovima. Doduše savezna vlada je domaće gospodarstvo podržala sa velikim programima pomoći i nesigurnost bi zato u Njemačkoj mogla biti relativno manje izražena. Međutim čak i ovdje se širi mišljenje da se izvozna tržišta većinom u padu. To bi moglo značajno opteretiti  investiciona opredjeljenja preduzeća. Dakle vrijeme je da u Njemačkoj počnemo razmišljati o pogodnim konjukturnim programima.

Generalni zahtjevi sastoje se od tri ili četiri „t“, koji potiču iz engleskog. Oni glase: Konjukturni programi trebaju biti timely (pravovremeni), targeted (ciljani) und temporary (privremeni). Četvrto “t”, koje je iz ekološkog ubjeđenja dodano kao dalji zahtjev glasi transformative (koji mijenja). Programi trebaju dati i doprinos ekološkim izmjenama u gospodarstvu.

Zahtjev za pravovremenost ne treba objašnjavati. Mjere bi trebalo ispalnirati prije nego se gospodarska depresija proširi i učvrsti. Ciljana potpora potražnji trebalo bi biti usmjerena tačno tamo gdje su gubici najveći. Za razliku od uobičajenih konjukturnih kriza sada naprimjer nije pogođen građevinski sektor. Zaustavljene su u prvom redu branše koje su povezane sa socijalnom potrošnjom, dakle osobne usluge, kulturne priredbe i gastronomija. Tek u drugom redu pogođena je industrija, primarno kroz pad izvoza i sekundarno kroz vlastita ograničenja kontakata. Finansijski i bankarski sektor su do sada sam dodirnuti dejstvom nedostajuće kreditne sposobnosti. Ona je međutim kroz već poktenute državne stabilizirajuće napore dosada održana u podnošljivim granicama.

U domaćem gospodarstvu recesija je uslovljena medicinskim razlozima a na izvoznim tržištima ona je posljedično djelovanje. Zato bi trebali dva različita programa.

Programe ciljano usmjeriti je zbog veoma različite pogođenosti pojedinih gospodarskih područja sve drugo osim trivijalno. Za ciljanu postavku konjukturnog programa važno je ispitati, prije njegovog stupanja na snagu, da li se potražnja u posebno pogođenim sektorima nije makar minimalno oporavila sama od sebe kada su ograničenja postepeno ublažavana. Ukoliko su privatna domaćinstva u vrijeme ograničenja kontakata štedila veći dio svojih prihoda nego prije i budu ih trošila nakon popuštanja – njihova stopa štednje će opet padati – onda bi se potražnja za ličnim uslugama mogla sama od sebe pokrenuti.

Treba paziti na jednu razliku u trenutnoj situaciji. Pogođenost domaćeg gospodarstva je drugačije prirode nego ono izvoznih tržišta. U domaćem gospodarstvu recesija je uslovljena medicinskim razlozima a na izvoznim tržištima ona je posljedično djelovanje. Zato bi trebali dva različita programa

Sa ovoga aspekta trebao bi biti urađen konjukturni program fokusiran na ponudu koji osim toga utvrđuju prioritete. Na prvom mjestu bi trebala biti područja u kojima je socijalni konzum bio jako ograničen i izostanak prihoda će se kasnije samo teško moći kompenzirati. Potom slijede sva ona područja gdje je kompenzacija moguća. Na kraju dolaze područja koja pate samo od posledičnih djelovanja.

Dodatni državni izdaci za podsticanje ukupne gospodarske potražnje trebaju ići u područja koja su od velikog značaja za održivu proizvodnju i otpornost narodnog gospodarstva.

Za prvu grupu ne pomaže klasično podsticanje potražnje. U gastronomiji izgubljeni obroci se ne mogu jednostavno nadoknaditi. Osim toga kapaciteti će, sve dok traje opasnost od virusa, morati i dalje biti ograničeni. Slično važi za kulturne manifestacije. Zato je svrsishodno za ova područja ne podsticati uslove potražnje nego uslove ponude. Sniženje poreza na dodatnu vrijednost je uglavnom ispravno. Ono u ovome slučaju ne treba da vodi smanjenju cijena nego da poveća maržu dobiti da bi se kompenzirali izgubljeni dobici. U sličnom pravcu za ove branše može djelovati i smanjenje doprinosa na plate.

Za drugu grupu – kompenzacija kroz povećanu potražnju je moguća – mogli bi pomoći potrošački bonovi. Time bi se proizvela dodatna potražnja. Tu bi došle u obzir trgovine odjećom, knjižare i slično.

Za posljednju grupu pomaže samo stimulisanje ukupne gospodarske potražnje. Osim toga ovdje se javljaju zahtjevi za preuređenje gospodarstva. Dodatni državni izdaci za podsticanje ukupne gospodarske potražnje trebaju ići u područja koja su od velikog značaja za održivu proizvodnju i otpornost narodnog gospodarstva.

Kako je nedavno predloženo od strane dva instituta za istraživanje gospodarstva – sindikatu bliskog IMK i poslodavcima bliskog IW – ova sredstav bi trebala ići u područje zdravstva, stanovanja, obnovljive energije, saobraćajne infrastrukture sa niskim emisijama, digitalne infrastrukture i obrazovanja. Tu nastaje značajan osnov za buduće stvaranje nove vrijednosti. Istovremeno će se kroz kvantitativni kao i kvalitativni skok u digitalizaciji i područjima zdravstva i obrazovanja ojačati otpornost narodnog gospodarstva na globalne krize kakva je pandemija.

Hitno je potreban dodatni konjukturni program na nivou Evrope sa kojim će se ojačati neposredna izvozna tržišta Njemačke. I ovaj program bi trebao biti ciljan i tražiti promjene.

Na taj način ojačaće se unutrašnja potražnja. Od toga konačno profitiraju sva područja gospodarstva sa jednim izuzetkom – izuzetak je za Njemačku veoma važan izvozni sektor. Sa ovim programom on se ne može pokrenuti. Zbog toga  je bezuslovno potreban dodatni konjukturni program na nivou Evrope sa kojim će se u najmanju ruku ojačati bliska izvozna tržišta Njemačke. I ovaj program bi trebao biti ciljan i predlagati promjene. Pritom se radi o potpori evropskih javnih dobara kao što su brže i ekološke saobraćajne veze, čistija energija i digitalna infrastruktura na visokom nivou. Od izdvajanja povezanih sa ovim projektima profitiraju na kraju sva evropska tržišta.

Važan je posljednji preostali zahtjev na konjukturni program. Svi navedeni prijedlozi moraju biti već a priori, dakle u planiranju, vremenski ograničeni. To važi za poreske mjere i za konzumne bonove kao i za programe izdataka. Jer samo sa neophodnim vremenskim pritiskom moguće je povećati izdatke u fazi slabosti – dakle upravo tada kada su impulsi potrebni.

Sa ovim diferenciranim pristupom trebalo bi biti moguće gospodarske aktivnosti kako u zemlji tako i na bliskim izvoznim tržištima u Evropi brzo opet oživjeti. Time bi se mogao, uprkos istorijskih razmjera Corona krize, spriječiti značajan porast nezaposlenosti. A to nije malo.

Gustav A. Horn je pridruženi profesor ekonomskih nauka na univerzitetu Duisburg-Essen i član predsjedništva SPD. Bio je osnivač i od 2005. do 2019. naučni direktor Instituta za makroekonomiju i istraživanje konjukture (IMK) u zakladi Hans Böckler. Upravo je objavljena njegova knjiga “Suprotstavljanje”.

ipg-journal.de