ENG
Herfried Münkler o stanju svijeta: „Svjetski poredak stoji na rubu ambisa“
Autor/ica 👤spiegel.de
Povezani članci
Politolog Herfried Münkler: U opuštenoj spokojnosti – Foto: Soeren Stache / picture alliance / dpa
Razgovor na Sajmu knjiga ove godine nije moguć i zato pisci odgovaraju na listu pitanja SPIEGEL- a. Ovdje politolog Herfried Münkler piše šta ga zabrinjava – i kako gleda na Coronu.
13.10.2020.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Sajam knjiga je mjesto razgovora. Ove godine moramo ga održati virtualno. Umjesto razgovora na štandu na sajmu intelektualci i pisci izjavili su spremnost da na listu pitanja SPIEGEL -a daju svoj stav. Jučer je pisala autorica Annie Ernaux, sada odgovara politolog Herfried Münkler.
Herfried Münkler, 1951. godište, predavao je do svoga umirovljenja 2018. političku teoriju i istoriju ideja na Humboldt Univerzitetu u Berlinu. Napisao je mnogobrojne bestselere, naprimjer 2002. „Novi ratovi“ i zajedno sa svojom suprugom Marinom Münkler 2019. „Oproštaj od silaska. Agenda za Njemačku“. On je sugovornik i savjetnik vodećih njemačkih političara.
Kakvo je Vaše trenutno duševno stanje?
Ustvari opuštena spokojnost. Sa umirovljenjem nestali su elementi vanjske kontrole; ja sam do sada prošao neoštećen kroz pandemiju i imam toliko puno posla da se ne dosađujem.
I kako Vi gledate na stanje vaše nacije? I svijeta?
To je to za šta stoji “ustvari” u prethodnom odgovoru. Njemačka doduše stoji u evropskom poređenju dosta dobro, ali zadaci vođenja koje joj sada u EU dopadaju odnosno koje mora preuzeti preopterećuju njene sposobnosti i njenu spremnost da uvježba odgovarajuće sposobnosti. Vrhunac društvene podjele u pitanjima migracije izgleda da je doduše prošao ali nezadovoljstvo i ozlojeđenost se i dalje posvuda osjećaju.Osim toga nestaje pravi politički angažman građana; demokratiji prijeti da se od korijena osuši.
I svjetski poredak stoji na ivici: Samoblokirane Ujedinjene nacije, koje u 75. godini svoga postojanja ne mogu igrati ulogu zastupnika globalnih interesa, povlačenje SAD iz globalnih zadataka i njeno ograničenje na slijeđenje vlastitih interesa a usto i sve agresivnije agirajući akteri kao Kina i Rusija koji se ne drže međunarodnih ugovora i obaveza. I slaba, nejedinstvena EU. To sve zadaje brigu.
Corona, promjena klime, socijalna nejednakost, digitalizacija – gdje Vi vidite najveću prijetnju za humano društvo?
Sigurno u promjenama klime, koju slijedi pandemija. Obje će povećati socijalnu nejednakost – unutar Njemačke ali i u globalnim okvirima. Poređeno sa tim digitalizacija je principijelno izazov kojim se može upravljati i prema tome savladati. Mi konačno moramo sa tim energično započeti.
Dvadesete godine prošloga stoljeća bile su nazvane zlatnim a onda roaring twenties (olujne dvadesete prim.prev.). Koji pridjev Vam pada na pamet za našu deceniju?
Vrijeme nejasnoće i nesigurnosti, fundamentalno razočarenje očekivanjem na zasada trajnom visokom nivou blagostanja, dakle epoha prestrašenog blagostanja.
Liberté, égalité, fraternité – koji od ova tri pojma Francuske revolucije treba oživjeti?
U Berlinu jedan slogan glasi kao opomena bezbrižnom odnosu u vremenu Corone: liberte, egalite, Charite (Bolnica u Berlinu prim.prev.) – sloboda koju sam sebi voluntaristički daješ, ravnodušnost umjesto ravnopravnosti, konačno odlazak u poznatu kliniku i upućenost na milosrđe drugih, ako se charite želi prevesti u njemački.
Sva tri pojma zahtijevaju ponovno oživljavanje a ono počinje sa tim da o njima nanovo razmislimo. Mi ih u međuvremenu razumijemo prije svega kao pojmove zahtijeva u kojima su očekivanja adresirana na državu i društvo. Ponovno oživljavanje znači da moramo shvatiti da su to pojmovi sopstvenih obaveza: Kako može moja sloboda postojati sa svim ostalim? Šta želimo razumjeti pod jednakošću mora se stalno nanovo razjašnjavati a kod bratstva mora se paziti na to da solidarnost ne bude administrirana preko mehanizama preraspodjele socijalne države nego mora i praktično živjeti.
O kojem problemu upravo razmišljate?
O pitanju kako bi se od frankfurtske Paulskirche moglo napraviti mjesto sjećanja njemačke demokratije.
Koja knjiga Vas je zaokupila u posljednje vrijeme?
Ona koju upravo pišem: imaginarni razgovor između Karla Marxa, Richarda Wagnera i Friedricha Nietzschea o izazovima našega vremena i mogućnosti oblikovanja budućnosti. Šta imaju ta tri tako različita mislioca i umjetnika da nama kažu o sadašnjosti? Šta ih spaja, šta ih razdvaja? Kako mi gledamo na svijet u promjenama? Promjene su dominantno iskustvo sve trojice. U tome su nam veoma bliski.
Šalje li nam pandemija neku poruku?
Pretpostavljam samo onu koju mi u njoj sami tumačimo: Kako je moguće u eri globalnosti u prvom redu prostorno ograničiti regionalne krize i katastrofe? Ako ne: Doživljavamo li mi upravo kako globalna razmjena od blagoslova postaje prokletstvo? I šta to znači ako je to tako? Stojimo li u predvečerje sekularnog zaokreta sa kojim počinje povratak ka ograđenim velikim prostorima zaštićenim jedan od drugoga?
Postoji li neko uvjerenje kome ste ostali vjeran od mladosti?
To bolje znaju drugi nego ja sam. Vjerovatno postoje takva uvjerenja ali ja sam nisam onaj koji se može pouzdano identifikovati.
Serije zamjenjuju roman, podcasti novine – slažete li se?
Općenito to može biti tako. Ja sam držim se romana kao okončanog pripovijedanja. Serije, u kojima se pri uspjehu stalo dodaju nove epizode, brzo me dovode do toga da postanem umoran od njih. I novinama dajem prednost u odnosu na podcast. To bi moglo biti generacijsko pitanje ali i sukobljavanje sa imperativima ubrzavanja i usporavanja.
O čemu bi mediji trebali više izvještavati?
Tu se moja očekivanja mijenjaju od tjedna do tjedan ako ne iz dana u dan. Promi larma je izmakla kontroli, solidna istraživanja koja se objavljuju u dužim tekstovima prolaze teško. Ona nalaze svoje mjesto u kvalitetnoj štampi – i to bi moglo povećati šanse za preživljavanje.
Kako je Corona uticala na vašu svakodnevnicu?
Više mira, manje hektike. Privremeno bez putovanja, umjesto toga kocentrisani rad na pisaćem stolom. I pošto je bio slučaj i kod moje supruge puno češće zajedničko kuhanje. Odjednom se vidi šta je nekome prije toga nedostajalo. Međutim ja sigurno znam da za mnoge ljude postoji životna konstelacija u kojoj on sebi predstavlja sve potpuno suprotno: Obdaništa i škole zatvoreni, istovremeno homeoffice i homeschooling i to sve u malom stanu – to je stres test, kod kojega samo još postoji nada da će sve to uskoro proći.
Ovo nije jednostavna godina. Jeste li imali neki poseban lijep, privatni trenutak i kako bi ste ga opisali?
Ne jedan, nego mnoge: jutarnji izlasci sunca pri lijepom vremenu i osjećaj da dan koji počinje pripada samo meni.
Znate li neku omiljenu izreku i čarobnu riječ sa kojom se može dobro ići kroz ovo vrijeme?
Platonovo Ta de megalla episphalé: Sve što je sada veliko, konačno je i također će nestati. Heidegger je to preveo: Sve veliko stoji u oluji. To herojsko Heideggerovo meni zvuči prije melanholično.
Šta vas ohrabruje?
Ja ohrabrujem sam sebe. Svaki dan. I to je forma neovisnosti kad nisi upućen na druge i slučajnosti i kad hrabro ideš u dan i tjedan.
Autor/ica 👤spiegel.de
