Zašto su psi tako druželjubivi? Nauka ima odgovor

Povezani članci

• PETA uputila pismo Novaliću i Solaku: Zaustavite ubijanje pasa u vašoj zemlji
• U potrazi za hranom, daleko od svog staništa: Mršavi polarni medved uočen u ruskom gradu
• Uključiti i struku u rješavanja problema na najbolji mogući način
• Video: Reakcije životinja puštenih na slobodu
• Španjolska: Kako je iberijski ris spašen od izumiranja?
• Dva nerazdvojna psa

Foto: Shutterstock

Zašto nam se psi toliko raduju? Zbog čega su spremniji od drugih životinja slušati naše zapovijedi? Naučnica Bridgett von Holdt je nakon nekoliko godina istraživanja uspjela pronaći uzrok ovakvog ponašanja.

Bridgett von Holdt, evolucionarna biologinja s Princetona, provela je tri godine proučavajući sa svojim kolegama genetski temelj društvenog ponašanja pasa i vukova. Ovo istraživanje pokazalo je da su psi društveniji od vukova koji se odgajaju u istim uvjetima, da obraćaju više pažnje na ljude i da dosljednije prate njihova usmjeravanja i zapovijedi, piše National Geographic.

Uočivši razlike u ponašanju pasa i vukova prema ljudima, Von Holdt se zapitala postoji li genetska baza za ove razlike i otkrila je da su iznimno društveni psi nositelji varijanti dva gena koji se nazivaju GTF2I i GTF2IRD1. Nedostatak ovih gena kod ljudi izaziva Williamsov sindrom, koji se odlikuje vilenjačkim karakteristikama lica, kognitivnim poteškoćama i ljubavlju prema svima.

Von Holdt sumnja da ovi geni kod pasa sprječavaju njihovo normalno funkcioniranje i da dovode do sličnih problema koje imaju ljudi s Williamsovim sindromom.

“Moguće je da smo razvili bihevioralni sindrom kod svojih ljubimaca”, kaže ona.

Fokusirani na ljude

Otkad su evoluirali od zajedničkih predaka koji imaju s vukovima, prije 10.000 godina, domaći psi su ljudima pomagali pronaći hranu i štitili su ih, sve vrijeme prijateljski nastrojeni, zadovoljno mašući repom.

Von Holdt je u saradnji s Monique Udell sa Univerziteta u Oregonu, koja se bavi proučavanjem ponašanja životinja, ispitivala genome pasa i vukova i uočila razlike u genu WBSCR17, koje su se odigrale tokom pripitomljavanja pasa. Njihov je projekt mirovao do 2014., kada su uspjele osigurati nužna sredstva za nastavak istraživanja pa su provele nove eksperimente na 18 pasa različitih pasmina – među kojima su bili jazavčari, Jack Russell terijeri i bernski pastirski psi i 10 vukova koji su navikli na život s ljudima.

Naučnice su trenirale sve životinje da otvore kutiju u kojoj je bio komad kobasice i to u tri odvojene situacije, u prisutnosti poznatog čovjeka, u prisutnosti nepoznatog čovjeka i bez ičije prisutnosti.

U sva tri scenarija vukovi su se pokazali uspješnijim od pasa, a njihov uspjeh je bio posebno izražen kada su psi otvarali kutiju u prisutnosti ljudi.

“Nije da oni nisu mogli riješiti ovu zagonetku, samo su bili previše fokusirani na ljude, očekujući da će oni to napraviti”, kaže Von Holdt.

Potvrđene pretpostavke, potrebno opsežnije istraživanje 

Za novu studiju, Von Holdt je provela dodatne genetske analize dijelova genoma koji su okruživali izmijenjeni gen WBSCR17, na većem broju uzoraka uzetih iz pasa i vukova.

Osim što je potvrdila svoja inicijalna zapažanja, otkrila je da su i dva bliska gena, GTF2I i GTF2IRD1, također drugačiji.

Kombinacijom genetičkih i bihevioralnih podataka Von Holdt je ustanovila da su izmjene u ovom dijelu genoma pomogle da se vukovi preobraze u pse, životinje koje vole ljude.

Sa Univerziteta u Pennsylvaniji tvrde da je ova studija bila opsegom mala zbog čega je vjerodostojnost zaključaka do kojih je došla također mala, ali ističu da su genetska istraživanja koja su ovdje provedena jako uvjerljiva.

klix.ba