Kako su ljudi stvorili pse?

Povezani članci

• Udomljavanje pasa lutalica u Mostaru
• PETA uputila pismo Novaliću i Solaku: Zaustavite ubijanje pasa u vašoj zemlji
• Mostarci održali mirni prosvjed za zaštitu i dobrobit životinja
• SKORO 13.000 DOMAĆINSTAVA U SARAJEVU POSJEDUJE PSA
• Ove sobne biljke mogu biti vrlo opasne za kućne ljubimce
• O čemu sanjaju naši psi?

Na Zemlji živi oko pola milijarde pasa i svi su rodbinski vezani. Psi vuku evolucijske korijene od sivog vuka, a genetske razlike između divlje zvijeri i čovjekovog najboljeg prijatelja nevjerojatno su male

Iako je evolucija imala što reći o psima, daleko najveći utjecaj na omiljene kućne ljubimce imali su ljudi. Još od pretpovijesnog vremena, kad su lovci i sakupljači počeli graditi prva privremena naselja, ljudi su počeli utjecati na buduću transformaciju vuka u psa.

Slično mačkama, vukovi su počeli pratiti ljude privučeni smećem koje su lovci ostavljali za sobom, no za razliku od malih mišolovka, budući su psi odmah pokazali koliko zajedničkog imaju s ljudima.

Vukovi su timski igrači i u genima im je biti dio cjeline. Oni su, kao i rani ljudi, vješti lovci koje krasi niz evolucijskih prednosti u toj aktivnosti.

Ranim ljudima nije dugo trebalo da zaključe kako nije loše na svojoj strani imati životinju čiji nos lako prati plijen, koja je izdržljiva na duge staze te koja čak može pomoći pri samom ubijanju drugih zvijeri. Bio je to početak partnerstva koje još i danas traje.

Jedna od najranijih grobnica u kojoj su pronađeni ostaci čovjeka zakopanog sa svojim psom stara je čak 14.000 godina, no istraživanja fosiliziranih psećih lubanja pronađenih u Sibiru ukazuje na to da je ta posebna veza postojala i prije oko 30.000 godina.

Vuk se u procesu pripitomljavanja počeo mijenjati – po naravi i izgledom. Razne životne sredine utjecale su na izgled pasa, a sposobnost parenja s bilo kojim psom te s nekoliko vrsta vukova uvelike je povećala lepezu njihovih karakteristika i veličina.

Proces stvaranja novih pasmina najviše su ubrzali ljudi jer su parenjem stvarali izgled i veličinu pasa predviđenih za određene uloge koju su im namijenili – od ovčara, lovačkih pasa, ratnih pasa, pa sve do malih ukrasnih pasa.

Nakon što su psi prestali imati jednu od takvih radnih uloga i počeli se pretvarati isključivo u kućne ljubimce njihov uzgoj pretvorio se u sajam ljudske taštine i površnosti. Psi s pedigreom u 19. stoljeću morali su imati točno predviđen izgled – u slučaju dalmatinera, znalo se točno u kakvom rasporedu njihove točke moraju biti.

Stvaranje takvog ‘poželjnog’ izgleda pasa zaslužno je za pasmine koje imaju razne poteškoće s disanjem (buldozi), bolove u kičmi i zglobovima te niz drugih zdravstvenih problema. Moderni uzgajivači rade na ispravljanju tih karakteristika, no pitanje je trebaju li se određene pasmine uopće sačuvati, s obzirom da se neki psi tijekom života uglavnom muče.

Srećom, suvremeni čovjek polako postaje odgovoran vlasnik i pokušava svojem vjernom psu osigurati ugodan i sretan život.