Zašto Marinku Čavari smeta građanska BiH?

Povezani članci

• Nisu svi isti-Oni su ponos BiH: Pet hiljada navijača Veleža fanatično bodrilo svoj klub bez ijednog nacionalističkog uzvika
• Otvoreno pismo gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću: Kandidirate Mostar za evropsku prijestolnicu kulture, a ne za centar stranačkog primitivizma i nekulture
• SUMNJA, KRITIČKO MIŠLJENJE I GRAĐANSKA HRABROST
• Prosvjeta obilježava 140 godina rođenja Svetozara Ćorovića
• Izložba „Lično“ u okviru Modula memorije Festivala MESS
• Lucićev sramotni obračun s biračima

Foto bljesak.info

Marinko Čavara, osvjedočeni HDZ-ov politički manipulant, nas pokušava učiti kako trebamo birati izvorne predstavnike iz svog naroda što je u potpunoj kontradiktornosti sa europskim izbornim standardima. Naravno da se na narednim izborima ovakvim etno-principom želi osigurati povoljniji položaj etnonacionalnih stranaka a time i ovladavanje sa ostatkom javnih resursa, koji su bar za sada izbjegli sudbinu mostarskog Aluminija.

Izborni zakon je za predsjednika Federacije BiH Marinka Čavaru jedna velika noćna mora. Već na prvi dan Nove 2020. godine krenuo je u ofanzivu osuđujući „nastojanja i pokušaje probosanske političke opcije da traži rješenje u kome se, kako on tvrdi, omogućava apsolutna dominacija jednog naroda u BiH i Federaciji“. Notorna laž HDZ-ovog političkog manipulatora koji ni jednom jedinom riječju nije oglasio o razlozima propadanja nekadašnjeg bh. giganta, mostarskog Aluminija na čijem su se čelu od 1992. nalaze pripadnici „njegovog“ naroda i „njegovi“ nezajažljivi stranački predstavnici. Ili osjećaj osobne odgovornosti zbog sve manjeg broja i iseljavanja Hrvata iz BiH?

Ako Marinko zaista voli svoju domovinu, zašto mu onda smeta prefiks probosanske? Zar on, kao jedan od vodećih političara u BiH, ne bi trebao raditi u interesu jačanja vlastite države i bh. institucija? Ili mu je pak BiH rezervna domovina?

Uostalom prefiks probosanske mogao bi se zamijeniti i sa terminom proeuropske, za koju se njegov stranački šef Dragan Čović tako zdušno zalaže. Zar u Mišljenju Europske unije (EU) o pristupu BiH u EU, ista ta EU ne daje prednost građanskom konceptu u odnosu na etnonacionalni? Zar nam Europski sud za ljudska prava u Strazburu nije utvrdio kako postoji sistemska diskriminacija u BiH te naložio prestanak politike u kome se konstitutivnim daju veća prava od građana i Ostalih koji su u Daytonskom sporazumu takođe ustavotvorni čimbenici zajedno sa Srbima, Bošnjacima i Hrvatima? U čemu je problem Marinko i što je to što te žulja u reformi Izbornog zakona shodno preporukama i mišljenju EU?

Marinko Čavara, osvjedočeni HDZ-ov politički manipulant, nas pokušava učiti kako trebamo birati izvorne predstavnike iz svog naroda što je u potpunoj kontradiktornosti sa europskim izbornim standardima. Naravno da se na narednim izborima ovakvim etno-principom želi osigurati povoljniji položaj etnonacionalnih stranaka a time i ovladavanje sa ostatkom javnih resursa, koji su bar za sada izbjegli sudbinu mostarskog Aluminija.

Čavarin HDZ vidi svoju šansu da progura etnonacionalni koncept izmjena Izbornog zakona BiH u narednom šestomjesečnom periodu kada Republika Hrvatska predsjedava Vijećem EU a u tom kontekstu je održan i nedavni sastanak predstavnika HDZ BiH i HDZ Hrvatske na najvišem nivou. Zato se u štampi pompezno pokušava nametnuti utisak kako je naredni period predsjedavanja Republike Hrvatske Vijećem ključan za BiH a u stvari radi se o pripremi terena HDZ-ovih pritisaka na ustupke čime se teži daljem slabljenju bh. institucija što je je u potpunoj suprotnosti sa preporukama Evropske komisije u pristupanju BiH u EU. Evropska komisija u svojim preporukama zahtjeva od nadležnih bh. vlasti da preduzmu značajne napore na jačanju bh. institucija kao garanta demokratije, vladavine prava, ljudskih prava, te poštivanja i zaštite manjina. Preporuke Evropske komisije HDZ BiH potiskuje u sasvim drugi plan.

Čavari i njemu sličnim treba jasno poručiti da većina bh. građana nema problema ko će se nalaziti na čelu države. Bio to Hrvat, Bošnjak, Srbin ili neko drugi. Građanski princip izbora legitimnih predstavnika im daje mogućnost da biraju u prvom redu poštene i kompetentne političare koji će raditi u interesu države i bh. građana. I to je upravo ono što smeta današnjoj političkoj klijenteli koja ćuti o pljački mostarskog Aluminija i gašenju nekadašnjeg bh. giganta. Otuda nas ne treba čuditi šutnja nadležnih u Tužilaštvu BiH koji umjesto procesuiranja odgovornih HDZ-zvaničnika u ovoj aferi licemjerno podiže optužnicu protiv onih koji ukazuju na kriminal i korupciju poput nekadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića. Sprega politike, kriminala i pravosuđa je očita i nedvosmislena.

Zato se i HDZ-ov etnonacionalni koncept izmjena Izbornog zakona BiH ne može posmatrati drugačije nego pokušaj da se onemogući vladavina prava i izbjegne pravda za počinjen privredni kriminal i korupciju u periodu njihove vladavine.