ZA DOM FAŠISTA U NJEMAČKOJ NIKAD VIŠE SPREMAN

Povezani članci

• JOŠ JE DESET DANA DO POČETKA FAŽANA MEDIA FESTA (Fažana, 13. – 22.9.)
• Branimir Pofuk o slučaju Purda: Od heroja do lažljivca i natrag
• CIN objavio bazu podataka o imovini 160 političara
• SJEDI – JEDAN!
• „Domoljubni“ licemjeri Bijedne Naše i žive preko reda
• Uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

Pa to bi bilo isto, kada bi kojim slučajem igrač hrvatske nogometne reprezentacije, na prepunom stadionu u Zagrebu u mikrofon urlikao:
ZA DOM! A kada bi dio publike u Zagrebu odgovarao u horu: SPREMNI!
NEMOGUĆE – TO SE U ZAGREBU 2013. NIKADA NE BI MOGLO DESITI!

Piše: Sergio Sotrić

Hvala ti bože, bio je to samo ružan san!

Sanjao sam noćas jednu fudbalsku utakmicu njemačke reprezentacije. Sanjao sam jednu kvalifikacionu utakmicu za svjetsko prvenstvo. Radilo se o jednoj, za njemačku reprezentaciju, odlučujućoj fudbalskoj utakmici. Takoreći, radilo se o jednoj „biti ili ne biti – pitanje je sad” utakmici.
Radilo se o utakmici za odlazak na Svjetsko prvenstvo, a u Njemačkoj nema šale kada se radi o Svjetskom prvenstvu u fudbalu.
Ovaj fudbalski meč (Fußballspiel) se igrao u 21. vijeku/stoljeću, godine 2013. u glavnom gradu moje nove domovine – u Berlinu.

Izabranici njemačkog fudbala su u toj izuzetno važnoj utakmici izašli na zeleni teren da se bore sa najboljim fudbalskim talentima Islanda.

Island je najveće vulkansko ostrvo na svijetu, na kojem živi 319.575 stanovnika. Neki od tih stanovnika vrlo dobro vladaju loptom, tako da je ishod ove utakmice bio potpuno otvoren.

Island je davno prije izgradnje „Starog Mosta“ u Mostaru bio pod vladavinom Norveške, a nedugo poslije toga kraljevine Danske, a nezavisnost je postigao tek 1918. godine.
U II svjetskom ratu Island nisu okupirali Nijemci. Island su 10. Maja 1940. „preventivno“ okupirale trupe Velike Britanije, a kasnije su im se u toj „preventivnoj“ okupaciji pridružili Amerikanci“.
Istina, Island još nije primljen u EU, ali je Island od 1949. godine jedna od zemalja osnivača moćnog NATO – pakta. Koliko god je Island u ranim kvalifikacijama za NATO – pakt bio uspješan, toliko je do sada bio neuspješan u fudbalu. Nažalost, Island se još niti jednom nije uspio kvalifikovati – niti za Evropsko, niti za Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

U Berlinu je stadion povodom ove (renomirane) fudbalske utakmice bio rasprodat. Nijemci su strastveno navijali za svoju momčad i ubrzo je stajalo 1:0 za Njemačku. Milioni gledalaca pokraj TV- ekrana su oduševljeno pljeskali i pjevali…
Al´odjednom se u eteru čulo neko „čudno“ navijanje dijela publike sa stadiona:

SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL….(ZIG HAJL)

Nisam mogao da vjerujem svojim ušima! Al pošto TV voditelj nije reagirao i nakon određenog vremena čak i pohvalio publiku za, kako on reče,  skladno navijanje, pomislio sam, da vjerovatno sa mojim sluhom, sa mojim ušima nešto nije u redu i nastavio uživati u dobrom fudbalu…

Naravno! Tako nešto u Njemačkoj 21. vijeka, ne bi bilo moguće, a ako bi se i desilo, policija bi odmah morala reagovati i pohapsiti počinioce ovakvih parola u javnosti. A ako to ne bi bilo moguće, zvaničnici bi bili dužni odmah prekinuti utakmicu.

SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL….(ZIG HAJL)

Javno istupanje i javnu upotrebu ove parole u Njemačkoj sankcioniše krivični zakonik (StGB) sa nekoliko paragrafa – između ostalih sa paragrafom § 130.
Oko ovog paragrafa u Njemačkoj nema nikakve dileme, a „pozdrav“ Sieg – heil (Zig – hajl), stoji nedvosmisleno (sa još par drugih „pozdrava“) na listi zakonom zabranjenih „pozdrava“.
Počiniocima ovakvih i sličnih krivičnih dijela (javna upotreba zabranjenih pozdrava) nisu ni od kakve koristi pokušaji naknadnih opravdanja i naknadni izgovori tipa: to je stari srednjevjekovni pozdrav ili npr. kukasti križ je stari hinduistički simbol… Takvi i slični (lažni) pokušaji traženja opravdanja, a samim tim i traženja olakšavajućih okolnosti za počinioce ovih krivičnih djela, ne piju vode u njemačkom zakonodavstvu.
Paragrafi njemačkog krivičnog zakonika su jasni i svima poznati – pa ti izvoli i probaj se javno „pozdravljati“ sa:

SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL….(ZIG HAJL)

Pomislih, do mene je…ne čujem dobro u zadnje vrijeme…

Na kraju utakmice je stajalo 2:0 za Njemačku reprezentaciju.
Njemačka ide na Svjetsko prvenstvo! Radosti nigdje kraja! Navijači na stadionu, igrači na terenu, navijači pokraj radio i TV- aparata….
ČITAV SVIJET gleda radost Nijemaca!

I baš u trenutku, kada sam namjeravao ugasiti televizor, jedan od odbranbenih igraca njemacke fudbalske reprezentacije zgrabi mikrofon i potrca prema tribinama…
Pomislih, hajde da pogledam još i ovo prije nego što ugasim TV i pođem na spavanje. Njemački reprezentativac se vjerovatno želi zahvaliti kod publike za (kako je TV voditelj već formulisao) skladno navijanje. Hajde, pogledaću do kraja ovaj prenos…
Zavalim se, još dublje u fotelju, posmatram njemačkog reprezentativca, kako sa mikrofonom trči prema tribinama, očekujem riječi zahvale za podršku, riječi zahvale za divnu atmosferu, riječi sporta, riječi radosti itd.

U tom trenutku, njemački fudbaler doslovno DREKNU u mikrofon, tako  da se čitav stadion uključujući i moj televizor zatrese:

S I E G! (ZIG)

Dio publike odgovori spremno u horu:

H E I L! (HAJL)

Hladan znoj mi poteče niz kičmu….Želudac mi se okrenu nekoliko puta…
Ne mogu da vjerujem sopstvenim očima!
Ne mogu da vjerujem sopstvenim ušima!

Fudbaler njemačke fudbalske reprezentacije, na prepunom stadionu u Berlinu, urliče u mikrofon: SIEG! Dio publike odgovara u horu: HEIL!

Pa to bi bilo isto, kada bi kojim slučajem igrač hrvatske nogometne reprezentacije, na prepunom stadionu u Zagrebu u mikrofon urlikao:
ZA DOM! A kada bi dio publike u Zagrebu odgovarao u horu: SPREMNI!
NEMOGUĆE – TO SE U ZAGREBU 2013. NIKADA NE BI MOGLO DESITI!

Al´evo u sred Berlina njemački reprezentativac urliče u mikrofon: SIEG!
Al´evo u sred Berlina dio publike odgovara u houru. HEIL!
Al´evo u sred Berlina se dešava ova noćna mora….

SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL….

Očekujem žestoku reakciju policije – ALI NIŠTA!
Očekujem žestoku reakciju TV- Voditelja – ALI NIŠTA!
Očekujem žestoke zvižduke i povike negodovanja od većine publike na stadionu – ALI NIŠTA!

Umjesto toga, slušam intervju ovog njemačkog fudbalera, koji ponosno izjavljuje, da je on čitav život imao veliku želju, da tako nešto učini, da se uopšte ne osjeća krivim i da mu niko ništa ne može…

Očekujem masovne demonstracije građana Berlina – ALI NIŠTA!
Očekujem masovne demonstracije u svim njemačkim gradovima – ALI NIŠTA!
Očekujem hitno isključenje ovoga njemačkog fudbalera iz fudbalskog saveza Njemačke – ALI NIŠTA!
Očekujem neodložnu reakciju trenera njemačke reprezentacije i isključenje ovog igrača iz fudbalske reprezentacije Njemačke – ALI NIŠTA!
Očekujem da se odmah podignu intelektualci, radnici, seljaci, studenti, đaci, domaćice – čitav narod Njemačke – ALI NIŠTA!

A oči svijeta, oči: Poljaka, Rusa, Amerikanaca, Jevreja, Francuza, Hrvata, Bosanaca i Hercegovaca, Srba, Albanaca, Ukrainaca, Turaka, Kineza – oči čitavog svijeta nas posmatraju…
A MI NE PODUZIMAMO NIŠTA!
Mi ne primjenjujemo važeće zakone Savezne Republike Njemačke!
Mi ne primjenjujemo važeće zakonodavstvo EU!
MI NE ČINIMO NIŠTA!

SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL…. SIEG – HEIL….

U tom trenutku se probudih u bunilu. Obliven znojem i sa visokom temperaturom. Pogledah na sat…iza pola noći u Njemačkoj ove 2013. godine.
U tom trenutku me preplavi osjećaj sreće i zadovoljstva, a osmijeh mi ozari oznojeno lice.

Uzviknuh glasno u tami spavaće sobe:
Hvala ti bože, bio je to samo ružan san!