UPISI KAO NOVA/ STARA TRAUMA NAŠEGA DRUŠTVA

Povezani članci

• Izložba skulptura “Poetika topline” Anese Kadić u Zvonu
• Asim Mujkić: Zločin je temelj svake nacionalističke politike
• KANDIDAT
• Sead Turčalo dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu: Političke stranke ne razumiju šta je državni interes
• Ladislav Babić: Nepomirljivi
• Heroji – pobunjeni ljudi

Pomama za školkama i školovanjem potpuno je neobjašnjiva pojava, kad se u globalu sagleda naša pismenost i usmenost, te odnos prema intelektualcima u društvu. No, koliko god se dičili svojom “prirodnošću” i “snalažljvošću” u odnosu na kilavu profesorštinu i njeno nepraktično i neunovčivo znanje, svoju djecu ipak želimo ugurati na prestižne škole i fakultete, ne birajući pri tom sredstva ni načina. Što ne bi svi bili doktori, zubari, odvjetnici, menageri, ili barem prezreni učitelji, kao posljednji izbor? Nekada, u čast druga Tita, pjevala se super pjesmica : “Bravari su najbolji drugari, oni kuju neprolazne stvari…Oni kuju sve što srcem snuju, oni čelik srcem oblikuju…”

Ne lezi, vraže, nitko ti danas neće biti bravar. Pa ni moj unuk, primjerice, koji želi biti farmaceut. Od malena nešto čačka i pipka, pali, prelijeva, kuha, miješa, stavlja pod mikroskop, i zna čovjek što hoće. Školu je završio po posebnom programu za nadarene (jedini u Županiji), ima desetak natjecanja iza sebe, rastura kemiju i matematiku, itd. Međutim, ima loše vladanje zbog izostanaka, jer mu je u školi dosadno, i pohvalu ravnateljice zbog izvanškolskih dometa. Ima zahvalnicu Saveza tehničke kulture zbog doprinosa razvoju tehnike i informatike, i trojku iz školskog tehničkog odgoja, jer ne nosi radnu bilježnicu….Također ima trojku iz likovnog odgoja, premda je objavljivao likovne radove u školskim listovima i dobio nagradu National Geographica za najbplji crtež sezone…

Tijekom njegove obrade za nadarene, najača su mu područja numerička inteligencija, spacijalni odnosi, jezici i glazbeni osjećaj. Pogađate li da iz svih srodnih predmeta ima mnogo neprilika i okapanja? Savladao je vedsku matematiku, računa bez postupka, ima točne rezultate, no to je za sumnjčava nastavnika jedva za trojku: on naime, ne vjeruje u vedsku matematiku, već u ono što piše u njegovim skriptama. Usprkos svemu, moj junak ima odlične uspjehe, pohvalnice, besplatna ljetovanja u Astronomskoj školi i slične stvari.Na upis ide s potvrdom škole i preporukom Agencije za obrazovanje i čeka rezultat.

Vjerujete li ovom čudu? Ako je prevladao okoštalost sustava koji ne trpi nadarene i žestoko se trudi oko UPROSJEČIVANJA stanovništva, jednu političku začkoljicu neće prevladati: beneficije i protekcionaštvo, koje je HDZ uveo da bi se dodvorio biračima. Na upisnoj je listi 12., bez ikakve logike. Ne vrijedi mu nadarenost ni IQ blizu genijalnosti.Prva mjesta na listama pripadaju djeci koja se upisuju s “braniteljskom povlasticom” i ta je kvota genijalcima nedostižna.

Javnost škripa zubima, i drži figu u džepu.Nakon što je zbrinuto nekoliko generacija ratom izravno pogođene djece, te povlastice još vrijede.Ne razumijem zašto. Današnji 15-godišnjaci rođeni u stabilnijim prilikama, braniteljske su mirovine pristojne, na prijevoz, smještaj i hranu nitko ne prigovara kao na povlasticu, no ne bi li u DRŽAVI ZNANJA taj pojam (znanje) trebao biti i jedini mogući kriterij za upis? I da svi konkuriraju pod jednakim uvjetima, a ne da pola stoljeća ponavljamo sindrom “djece palih boraca”, koji je ovu državu mnogočega koštao?

Zašto ljudi šute i zašto je ZORT prema vlastima tako duboko u nama i našim naravima? Kojim se to europejstvom mi dičimo, i kad ćemo zaista biti spremni za dijalog, kritičko mišljenje, demokraciju i zdravu konkurenciju? Ne vidim skorog odgovora.