ENG
Svakodnevica na Balkanu: KAKO JE 196 000 PROTJERANIH POSTALO NAJVEĆI PROBLEM I “ZAPALILO” BALKAN
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
- Letu štuke, letu avioni…
- File završio angažman oko Sejdić-Finci, protesti u BiH nastavljeni
- Sud BiH potvrdio optužnicu protiv petorke iz slučaja “Dženan Memić”
- Najveća Parada ponosa u srcu homofobnog Balkana
- Karamarko programira Hrvatsku s jurišnim odredima što mlate građane koji se usude misliti drugačije
- Boris Dežulović: U Karamarkovom Undergroundu braća su veterani Domovinskog rata
Ovdje na Balkanu odavno se stvari i događaji ne objašnjavaju racionalno. U ljudskom razumu ima nešto što su i emocije, koje vam potiču lijepa osjećanja i ugođaj k’o kad slušate omiljenu melodiju, ali i one koje vam daju sigurnost čoporativne pripadnosti grupi. Odavno ovdje politika lovi ljude na osjećanja iz najnižih pobuda.
Zapaljivi ratnički politički govori na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini nisu nikakav izuzetak, već pravilo. Nisam uvjerenja da su i aktuelni posljedica samo izbora, koji su tek u oktobru. Povodi mogu biti razni ali uzrok je jedan, onaj suštinski, da se po svaku cijenu opravda zločin i stanje stvoreno na njemu. O tome treba i mora da se šuti, a da se kao zalaže za pomirenje, a čini sve da se uvijek održava “ratno stanje”. Čak ni prekrivanje ploča njegovih obilježja neće promijeniti ono što je bilo, niti će pomoći pomirenju.
Uzavrelom političkom govoru osnovni ton dao je Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH, sa pozicije koja bi trebala najviše poticati pomirenje nakon ratnih stradanja prije četvrt vijeka. On je odjednom “osjetio” da se u BiH naglo “pogoršalo političko stanje” i da je vrijeme za velike uzbune, koje će se najprije oglasiti u Beogradu, tom vjernom čuvaru nepromijenjenog stanja. Zaista osim ratničke retorike, koja se s vremena na vrijeme ponešto izmijeni, u Bosni se ne mijenja ništa 25 godina, osim što mnogo šta u ljudskim životima ide nagore. Realni život “retoričari”, od svoje pretilosti i presitosti odavno ne vide.
Ljudi, koji su odavno postali samo brojke na Balkanu, a danas nečijih drugih statistika u zemljama širom svijeta, koji su pukom srećom izbjegli pokolje, odjednom su postali ponovo važni u statističkim kalkulacijama ovdašnjih društvenih uneređenja. Odmah se i izvinjavam svim izbjeglim od kame i protjeranim iz BiH, koji nisu samo statističke brojke. Postali su oni i vozači, zidari, i kuhari i moleri, vodoinstalateri, monteri, pisci, umjetnici, rukovodioci i značajni članovi društava u koja su izbjegli. Neki su došli i na sami vrh, tamo gdje se odlučuje i upravlja tim društvima. Sve su to divni ljudi, koji bi, da nisu izbjegli iz miloševićevsko-tuđmanovskog pohoda po Bosni, sada nastanjivali ono što je ovdje najznačajnije obilježje ovog društva, masovna nepregledna groblja.
Izbjegli ljudi od pokolja odjednom su postali najveći problem upravljaču ovdašnjeg društva. Kako i gdje će se popisati!? Zbog toga se ovdje objava rezultata popisa stanovništva otegla tri godine. Ovdje ni statistika nije statistika, već politika. Problem je jasan; “Pitanje popisa je u nadležnosti zavoda za statistiku. Ipak, smatram da je nedopustivo za validnost rezultata popisa da se prihvati činjenica da ljudi koji žive i rade u drugoj zemlji budu upisani u stalne stanovnike BiH. Nemoguće je da jedna osoba bude u isto vrijeme stanovnik recimo Njemačke i BiH. ”, jasan je i Ivanić. Jedno njegovo “ipak” statistiku svrstava u politiku. Ko je jednom izbjegao i protjeran u Njemačku, recimo iz polovine BiH, on je od tada Nijemac. Čistotu protjerivanja ne smiju kvariti nikakve statistike i statističke metode. Da se ne obmanjujemo, ponovo aktuelizirana laž da su Srbi ponovo ugroženi, ovaj put u BiH, kao nekad u SFRJ, nastala je iz opreznosti da ovi “sporni” građani ne bi bili popisani kao građani BiH. Oko protjeravanja drugih, još uvijek, postoji opšti svesrpski konsenzus.
“Mislim da je moguće napraviti kompromis na način da tih spornih 190.000 popisnica bude uvaženo. Ako je prihvatljivo da ti ljudi budu proglašeni građanima BiH za međunarodne institucije, neka uđu u ukupan broj, ali da u onom dijelu koji utiče na unutrašnje političke odnose, oni ne budu tretirani jer ne žive u BiH”, rekao je za N1 Ivanić. Ako se nekad Ivanić smiluje ovi “sporni” građani biti ponovo mogli biti građani BiH.
Na ovakve i slične političke stavove nadovezat će se izjave biskupa Komarice, reisa Kavazovića, ponekog fudbalera ili estradne pjevačice i sve će otići u zamagljivanje stvari, gdje stvarno nastaje ugroženost Srba, ali ne samo njih. Sve će se ovdje i dalje vrtiti ukrug, bez razuma, ali sa puno emocija i nepromjenjivosti stanja. Ima nešto nesporno u svemu ovome, ugroženost svih zajedno u BiH i na Balkanu dolazi najviše od onih koji na nju najviše ukazuju i na nju se pozivaju.
Autor/ica 👤tačno.net
