Suljagić: Bakir Izetbegović je formirao Bošnjačku autonomnu oblast

Tijelo koje je donijelo tu “odluku” ne postoji u Ustavu i Izbornom Zakonu. Nema nikakav legitimitet niti legalitet. Riječ je o skupini izabranoj nasumice i navrat-nanos i sakupljenoj u Vijećnici u svrhe podjele odgovornosti, tačnije skrivanja odgovornosti za deset godina javašluka koji graniči sa veleizdajom.

To su pitanja koja se tiču suštine legitimiteta i ako hoćete legaliteta, pravnog lica, države Bosne i Hercegovine. Ono što su Izetbegović i njegova klika uradili u petak se po posljedicama puno ne razlikuje od ono što su 1991. godine radili Radovan Bjelica i Mirko Šarović, na Romaniji i Sarajevu ili Radoslav Brđanin u Krajini, Rajko Dukić u sjeveroistočnoj Bosni. Riječ je je uspostavi paralelnih mehanizama odlučivanja. U petak je i zvanično započeo proces koji je Daniel Conversi, opisujući raspad bivše Jugoslavije, opisao kao „secesija iz centra“.

Nemoj da se zavaravamo. Bakir Izetbegović ovo nije uradio samo da bi podijelio odgovornost. To je samo jedan, vjerovatno manje bitan aspekt otvorenog podrivanja institucija BiH. On, jasno je, istinski vjeruje u to da Bošnjaci „ne trebaju biti na istom satu za struju“ sa Hrvatima i Srbima, Ostalima i dosad je uradio sve što je naumio u tom smislu. Draganu Čoviću je isporučio sve ekonomski temelj nove Herceg-Bosne i sljedeći kroak je da mu kroz parlament isporuči i drugu, odnosno treću izbornu jedinicu.

Samo se time može objasniti jedna ovako otvoreno i blatantno protiv države usmjerena odluka. Podsjećanja radi, dok su Momčilo Mandić i Brđanin pravili paralelne institucije 1991. i 1992. godine, Sarajevo je sve i uvijek radilo kroz institucije. Od usvajanja Platforme Predsjedništva Republike BiH do formiranja Armije RBiH, većinska politička volja uvijek je artikulisana kroz institucije. Čak ni u najtežim trenucima po ovu zemlju, naše rukovodstvo je odbijao da se odrekne državotvorne niti, koja je preživjela od ZAVNOBiH-a do Dejtona. U prošli petak Bakir Izetbegović je probao da prekine tu državotvornu nit. Da okonča ZAVNOBiH.

Možda za tim ne bi bilo potrebe da SDA pod vođstvom Bakira Izetbegovića – tu bez krivice nije ni Sulejman Tihić, ali to je sada druga tema – nije učinila sve da na mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata dovede nekoga kao Dragan Čović. I zato odluku o reviziji presude nije bilo moguće donijeti kroz institucije. Jer, da podsjetim, Sakib Softić je prvobitno dobio ovlaštenja agenta od Predsjedništva BiH u čijem su sastavu bili Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić. Da se danas na Čovićevom mjestu nalazi Hrvat građanskih uvjerenja, da ne kažem iz političke partije građanske orijentacije, odluku o pokretanju revizije bi bilo moguće donijeti u skladu sa Ustavom i kroz institucije države BiH. Valjda zato Izetbegović hoće da tu mogućnost zauvijek osujeti dajući Čoviću izbornu jedinicu koja će garantovati da zauvijek HDZ-ov kandidat bude član Predsjedništva.

Zbog Čovićeva je odluka donesena na minderu. I sa namjerom da bude donesena na minderu.

Neću i ne želim ulaziti u to da Izetbegović niti u jednom trenutku nije našao za shodno da objasni odluku na razložan način. Neću ni u onaj Srebrenički cvijet koji je okačio u petak i sa kojim ga nisam nikad ranije i nigdje drugdje vidio. Da ne znamo ko nas predstavlja pred sudom osim Sakiba Softića. Da ne znamo koje su to nove činjenice koje bi da su bile poznate u trenutku izricanja presude dramatično uticale na njen ishod. Ne. O tome je vrlo artikulisano i kompetentno proteklih dana pisao Refik Hodžić.

Hoću, međutim, da se osvrnem na parlamentarnu opoziciju i odsustvo svijesti da u istorijskom trenutku postupe u skladu sa onim što zagovaraju. Dosljednost vrijednostima ZAVNOBiH-a nalagala je i SDP-u i DF-u da shvate da je učešće u donošenju ovakve odluke ono što Bakir Izetbegović od njih traži da bi podijelio odgovornost. Ne da odbiju stati iza nje ako je donesena na zakonit i institucionalan način i valjano obrazložena sa jasnim državnim interesom. Nego da učestvuju u njenom donošenju na način koji podriva temelje državnosti.

Ne mogu skupovi pod šljivom u međunarodno priznatoj i pravno uređenoj državi donositi pravno obavezujuće odluke za državu. Nije narod ginuo za skupove pod šljivom. Skupovi pod šljivom nemaju simbole, nemaju teritoriju, stanovništvo i monopol prisile. Nemaju stolicu u Ujedinjenim nacijama. To su, naprosto, skupovi pod šljivom.

Kao rezultat odluke donesene pod šljivom sada se svi nalazimo u potpuno novim vodama, bez ikakvog plana, bez bilo kakve vizije ishoda, u nestabilnim regionalnim okolnostima, u periodu strukturalnih promjena međunarodnog poretka. Bez prijatelja, bez međunarodnih saveznika. Koji su svi ostavljeni u mraku u pogledu namjere i plana koji stoji iza donošenja odluke.

Niti u jednom trenutku nisam sporio legitimitet niti legalitet Bakira Izetbegovića da donese odluku o pokretanju postupka za reviziju. Smatram da je pravno odbranjiva i aktivna legitimacija Sakiba Softića. I upravo zato nije bilo nikakve potrebe za održavanjem „bošnjačkog sabora“. Ali, odluku utemeljenu na jasnim i čvrstim dokazima, formalno neupitnu i neosporivu i sa barem nekom izvjesnošću uspjeha. Umjesto toga dobili smo Bošnjačku autonomnu oblast.