ŠTO OSTA OD MOSTA?
Povezani članci
- Dubrovački SUPDOR
- Tomislav Jakić: POKER S PUTINOM
- Silna energija za status quo
- U Mostaru predstavljena knjiga ‘Nisam zavijao s vukovima’ Tomislava Jakića – Knjiga kao pledoaje za detuđmanizaciju vremena
- Komentar na rušenje diktatora: diktatura može biti podnošljivija nego anarhija
- Lustracija zdrave pameti: Isus Krist vis-à-vis Alojzija Stepinca
FOTO:Grgur Zucko/PIXSELL
Piše: Petar Fehir
Naslušali smo se Mosta. Posebno netom nakon izbora.
U ono vrijeme kada su imali nemale simpatije među biračima umornim od “velikih” koalicija.
Da su, gdje im je pamet bila, tada bili dosljedni i pretočili tu iznenadnu ljubav u nove izbore mogli su si priskrbiti još više pregovaračkog kapitala, a građane poštedjeti besramne političke pornografije.
No kako ljubav, kao u ostalom i mržnja, nije racionalna, svojim su ultimatumima (za koje samo oni rabe neke nebulozne sinonime), natezanjem, insistiranjem na “drvenom željezu”, odbijanjem i na kraju koaliranjem (za koje tvrde da je suradnja) zgadili svojim a i ostalim glasačima ono malo nade u moguće promjene.
Zahvaljujući licemjerju i perverziji aktualnih opozicijsko-pozicijskih elita stvorili su iskrivljenu sliku o sebi kao kakvom mesiji.
Svaki su se Božin dan ogledali u ono zrcalo u kojem su kao najljepši na svijetu.
I onda su u toj politikanskoj onaniji počeli gubiti i kompas i obraz.
Što osta od Mosta?
Kad su konačno shvatili da se most urušava počeli su pristajati na kompromise.
Postali su svjesni da bi ih svaki novi izbori vratili u Metkoviće. Zaboravili su štoperice, kojima su do tada političkim suparnicima mjerili prolazna vremena. Čak i bibliju s reformama u koje su se kleli.
Tako da ovi ultimatumi koje i danas preko nekih takozvanih trbuhozboraca svog lažnog projekta upućuju svojim koalicijskim partnerima izgledaju kao plašenje kopriva golom guzicom.