Ruski rulet u Agramu

Izdvajamo

• Na stranu sad to što Plenković, kada je o BiH riječ, fingira stvarne političke razlike prema Milanoviću, i što se politika te dvojice prema susjednoj zemlji razlikuje, ako uopće, tek u odabiru riječi. Ključna je ovdje činjenica da se politika predsjednika i vlade u Zagrebu, kako smo pokazali, tijekom proteklih nekoliko dana nedvosmisleno, jasno i deklarativno svrstala na stranu Rusije, Srbije i Milorada Dodika, a protiv SAD-a i zapadnih saveznika. U Agramu su, očito, zaigrali ruski rulet. Veću političku pogrešku nismo mogli ni zamisliti.

Povezani članci

• Na programu 19. Fekp-a: Hanif Kureishi, Irvine Welsh, Elif Shafak i mnogi drugi
• Esad Bajtal: Za sve ovo kriva je samo vlast, sve ostalo samo je posljedica
• Gradimir Gojer: PJESME PISANE KIŠOM
• Tribina: Položaj radnica u privatnim preduzećima u Zrenjaninu
• Jutarnji otkriva detalje novog zakona o drogi: Pušenje jointa na ulici – prekršaj
• Vuk Perišić:Tuđman je izdao Vukovar

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Ne pamtimo kada se u tako kratkom vremenu slučilo toliko dokaza, pojedinačnih i kumulativnih, da hrvatski predsjednik Zoran Milanović, pa čak i deklarativno proukrajinska Vlada u Zagrebu, kada je o Bosni i Hercegovini riječ, vode politiku u korist Rusije, Srbije i Milorada Dodika.

Najprije je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov, uoči propalog posjeta Srbiji, u subotu, 4. lipnja, u intervjuu Radio televiziji Republike Srpske, gorljivo branio koncept Bosne i Hercegovine kakav zagovaraju Dodik, Vučić, Čović, Milanović i Plenković. Ustrajno braneći Dodika, Lavrov je, među ostalim, rekao kako je odnos međunarodne zajednice prema tom političaru “jako uznemirujući”, jer je Dodik, tvrdi Lavrov, “jedan od vrlo malog broja političara koji se realno bori za daytonske principe”. “Ništa nije učinio u Republici Srpskoj i u okviru Predsjedništva BiH što je suprotno Daytonskom sporazumu. To upravo rade zapadnjaci i nažalost, to rade Bošnjaci”, tvrdi Lavrov, “zato što Zapad želi iskoristiti Bošnjake da bi oduzeo narodima u BiH identitet i pretvorio i Srbe i Hrvate i Bošnjake u neko civilno društvo, kako oni kažu”.

Lavrov je u tom intervjuu i otvoreno branio hrvatsku politiku u BiH. “Zapad radi sve da bi u okviru tzv. reforme biračkog procesa natjerao Hrvate da prihvate da će ih, kao i prije, u zajedničkim institucijama BiH predstavljati Bošnjaci ili ljudi koji su potpuno politički suglasni s Bošnjacima”. Putinov ministar diplomatski dodaje kako “ne želi reći da Bošnjaci nisu u pravu u nečemu, ali daytonska načela zahtijevaju suglasnost tri konstitutivna naroda. I, što se tiče samostalnosti BiH, obratite pažnju, Amerikanci imaju posebnog ambasadora koji je nadležan za provođenje biračkih reformi u BiH, i to u mnogome govori koliko su samostalne vlasti u Sarajevu”.

Dva dana kasnije, u ponedjeljak, Narodna skupština Republike Srpske održala je sjednicu na kojoj je, na Dodikov zahtjev, odbila uvesti sankcije Rusiji. Na toj je sjednici, među ostalim, Dodik izjavio kako njegov plan za povlačenje RS iz državnih institucija – što je drugo ime za secesiju – “nije ukinut, samo odgođen”, i to zbog nepredviđenih okolnosti koje je uzrokovala ruska, kako ju je Dodik nazvao, “specijalna operacija” u Ukrajini.

Na početku te sjednice Dodik je govorio o odnosima s Hrvatskom. Dugo se, prema ocjenama potpisanog novinara, u javnom prostoru daytonske regije nije čuo govor zbog kojega bi se politika u Zagrebu trebala više stidjeti, od tog Dodikova govora na sjednici parlamenta Republike Srpske. Na samom početku skupa, kako je izvijestio klix.ba, Dodik je “posebno istaknuo dobre odnose koje je izgradio s Hrvatskom”, kao i “podršku koju ima za svoju politiku”. “Uspjeli smo da zbog svoje politike nemamo neprijateljski stav Hrvatske prema politici RS-a”, kazao je Dodik pred auditorijem kojemu je kasnije govorio i ruski veleposlanik u BiH Igor Kalabuhov, isti onaj koji je javno zaprijetio da bi Rusija ulazak BiH u NATO smatrala činom neprijateljstva.

“Postavlja se pitanje – da nismo vodili takvu politiku, kako bismo se nosili s rigidnim stavom Hrvatske u EU?”, kazao je Dodik. “Da nismo uspjeli da postignemo dogovor, ili prećutni dogovor, o tome kako se trebaju razvijati stvari u BiH, i da nismo na istom konceptu u pogledu sastava BiH, a ona je sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. To misli i država Hrvatska i mi smo tu zajedno s njima”, kazao je Dodik.

Samo dan nakon te sjednice NS RS, Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije nekim političarima u BiH, a među njima je i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara. Taj političar HDZ-a BiH već je osam godina, od 2014., na položaju predsjednika Federacije BiH, a SAD su mu uvele sankcije jer, kako je objasnila administracija, “direktno ili indirektno sudjeluje u aktivnostima ili politikama kojima se podrivaju demokratski procesi ili institucije na Zapadnom Balkanu”. Zajedno s ministrom zdravlja Republike Srpske Alenom Šeranićem, koji je također dobio sankcije SAD-a, Čavara je “slijedio etnonacionalističke i političke agende na račun demokratskih institucija i građana BiH”.

Konkretno, Čavara, prema Amerikancima, “od 2019. godine odbija da predloži sudije sa liste kandidata koje je dostavilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) radi popune upražnjenih mjesta u sudu. Odbijajući da provede proces predlaganja sudija, Čavara blokira funkcionisanje Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa suda, tijela koje se sastoji od određenog broja i podrazumijeva određeni sastav sudija Ustavnog suda FBiH, a koje je 2002. formirano u skladu sa amandmanima visokog predstavnika na Ustav FBiH”.

Istog dana, na američke sankcije priopćenjem je reagirao hrvatski predsjednik Zoran Milanović, nazvavši ih “bahatim teroriziranjem legitimnog predstavnika hrvatskog naroda”. Hrvatska Čavari, poručuje Milanović, “mora pružiti svu potrebnu zaštitu”. Obrazloženje sankcija Čavari Milanović je nazvao „politički nepismenim” i “ciničnim”, jer, tvrdi hrvatski predsjednik, u podrivanju slova i duha Daytona “svoje je prste imala i još ima i američka diplomacija“. “Ako tko brani daytonski Ustav BiH i istinski demokratske procese – koji podrazumijevaju legitimno biranje i predstavljanje u tijelima vlasti – onda su to predstavnici Hrvata u BiH kojima međunarodni tutori već godinama kroje budućnost bez da ih se išta pita, a sada im još prijete i sankcioniraju ih“.

Bogme, pravi trenutak za konflikt s Amerikancima: kada se u svemu, što se BiH tiče, slažeš s Lavrovom i Dodikom. Pa još takvim rječnikom: Amerikanci su dakle “bahati”, oni “teroriziraju”, a njihova su objašnjenja “politički nepismena” i “cinična”. Takve tvrdnje nije rabio ni Franjo Tuđman onih kasnih devedesetih, kada je njegova svađa sa Zapadom bila dostigla vrhunac, pa je samo malo nedostajalo da oko Martin Broda pošalje vojsku na postrojbe NATO-a, kao što je malo nedostajalo da NATO-ovim zrakoplovima u ožujku 1999. uskrati dopuštenje za prelet hrvatskog zračnog prostora za napade na Srbiju.

Stajalištu Zorana Milanovića istog se dana, u utorak, 7. lipnja, priključila i diplomacija Andreja Plenkovića, premda, očekivano, pomirljivijim riječima, kada je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova priopćilo kako “legitimni predstavnici Hrvata u BiH ne djeluju protiv Dejtonskog sporazuma, već oni koji sprječavaju izbornu reformu”.

No Plenković je već istog tog dana, govoreći na obilježavanju Dana hrvatske diplomacije, relativizirao solidariziranje s Milanovićem, poručujući kako, istina, jest važno da politika države bude što jedinstvenija, ali ako nije, “da se zna tko stoji iza temeljnih vrijednosti i nacionalnih interesa na način koji nas dovodi do rješenja, a ne do problema”. Stav vlade, dodao je aludirajući na Milanovića, “već je godinama nepromjenjiv i jasan, dok se drugi koriste konfliktnom retorikom koja seže i do vrijeđanja”.

Na stranu sad to što Plenković, kada je o BiH riječ, fingira stvarne političke razlike prema Milanoviću, i što se politika te dvojice prema susjednoj zemlji razlikuje, ako uopće, tek u odabiru riječi. Ključna je ovdje činjenica da se politika predsjednika i vlade u Zagrebu, kako smo pokazali, tijekom proteklih nekoliko dana nedvosmisleno, jasno i deklarativno svrstala na stranu Rusije, Srbije i Milorada Dodika, a protiv SAD-a i zapadnih saveznika. U Agramu su, očito, zaigrali ruski rulet. Veću političku pogrešku nismo mogli ni zamisliti.