ENG
RUŠITE AUTORITETE
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Smiješno se poklope neke stvari u životu, a život je satira sam po sebi i treba mu na neki način pristupati sa takvim stavom, treba se životu i onima koji nas ograđuju životu jednostavno i zdravo smijati. Smijati se treba, ustvrdio je Fabijan Šovagović na kraju svog puta citirajući Don Pavla u Prosjacima i Sinovima koji Matanu na samrtnoj postelji kazuje kako mu je jedino žao što se u životu malo smijao. Smijeh i satira su zdravi, ljekoviti i držim da se ljudi koji vedra duha, ljudi koji sa zajebancijom pristupaju autoritetima, lakše nose sa životom i neokrznuti prolaze kroz njega. Život je na koncu šaka suza i vrića smija, život je kako je davno ustvrdio Toma Bebić samo – fantažija.
Smiješno se poklope neke stvari u životu, i život odista i jest satira sam po sebi i nasmijete se kako vas sam život uči svojoj jednostavnosti i bude vam urnebesno smiješno kada se upravo autoritetima poklope takve smiješne stvari. No da vas više ne zajebavam otkrit ću vam što je danas tako urnebesno smiješno i što mi je na koncu dalo potvrdu kako su svi autoriteti zapravo redikulozni i kako im se odista svima od reda treba smijati. Na današnji dan sada već daleke 1981. godine svoju karijeru preko lokale radio stanice počela je skupina studenata glumačke akademije u Sarajevu, a zapravo skupina mladosti koja se dobro zajebavala sa sobom i sa svijetom ispred Begove džamije. Top lista nadrealista za koji mjesec ući će u TV studio Sarajevo i više ništa neće biti isto u medijima kakve smo poznavali. Nadrealisti su tako, pomalo i nesvjesno promijenili povijest na ovim prostorima i zauvijek, barem mojoj generaciji srušili sve autoritete, zajebali sve dogme i pokazali svijet koji je krut i zakopčan, svijet kojem se zapravo trebaš smijati. Smijala se cijela tadašnja Jugoslavija Neletu i Đuri koji su izvrtali krutu jugoslavensku stvarnost i koji su ruglu izložili sve neupitne autoritete tog vremena, od milicije do saveza komunista. Smijala se cijela Jugoslavija momcima koji su svoj talent i zajebanciju prenijeli na male ekrane i srušili u svojim skečevima sve što se srušiti dalo, vlast koja je bila duboko korumpirana i nesposobna, s posebnim naglaskom na generacijske razlike.
Generacijske razlike bile su ključ tog vremena, tadašnja vlast koja je bila generacija prije Nadrealista očekivano nije razumjela tu mladu koja se neočekivano hrabro i nevjerojatno drsko suprostavila njihovoj. Stvari su očekivano poprimile dramatične razmjere no sve se događalo odveć brzo i javnost je stala uz Nadrealiste koji su svoju generaciju otkrili krutoj jugoslavenskoj dogmi, generaciju rocka i generaciju koja više nije mogla podnositi autoritete. Svijet se mijenjao velikom brzinom, a Nadrealisti su mijenjali ovaj naš, svijet koji nije razumio satiru i zajebanciju. Prije točno trideset i pet godina, na današnji dan, vlasti Jugoslavije cenzurirali su i zabranili prvu epizodu Nadrealista koja nikada i nije prikazana kasnije, a radilo se o parodiji na crtani serijal koji je tada bio iznimno popularan Put u središte zemlje Julesa Verna. Po verziji Nadrealista Vernove putnike u središtu zemlje dočekao je carinik jugoslavenske carinske službe. Cariniku nije jasno zašto Nele i Đuro žele ući u središte zemlje koje tone pod more pritisnuto dugovima i inflacijom. Satira na stanje u Jugoslaviji bila je očigledna i vlasti su stopirale epizodu koja će se prepričavati diljem Jugoslavije usmenim putem i postati svojevrsni urbani mit mladosti i generacije koju su Nadrealisti osvojili na prvu.
U toj istoj cenzuriranoj epizodi Nele i Đuro posjećuju dječji vrtić Složna braća u kojemu djeca predškolske dobi uče vjeronauk podijeljena na srpsku, bošnjačku i hrvatsku u zasebnim prostorijama vrtića. Eskimi i pingvini, etnički sukobi na sjeveru Švedske, Albanci koji iz samilosti zapošljavaju Šveđane, podjela Sarajeva na istočno i zapadno, familija Bjednić koja umire od gladi u nagradnom kvizu, šatorka naselja za izbjeglice i na koncu sam rat koji će se dogoditi godinu kasnije postale su mitske epizode satire ondašnje Jugoslavije, ali su i prokleto zlosnutno predvidjele ono što nas očekuje. Nadrealisti su tako postali od satiričara vizionari i danas se vode ozbiljne studije tih legendarnih epizoda koje su godinu kasnije i dan danas postale naša stvarnost.
Nadrealiste je ne zaboravimo i to je najsmješnije u ovoj priči proslavila upravo priglupa vlast koju su ismijavali, a koja se pjenila na činjenicu da ih zajebava čitava Jugoslavija. Cenzuriravši te prve epizode vlast u Jugoslaviji stvorila je urbani mit, mit koji se prenosio usmenim putem stvorivši od Nadrealista heroje, heroje čije će se video trake gledati piratski po svim domovima bivše države, a smijeh odzvanjati istom u tolikoj mjeri da će ga dobro čuti oni kojima se ljudi smiju, oni na vlasti koji se jebiga nisu znali smijati na svoj račun.
Smiješno se poklope neke stvari u životu, a život je satira sam po sebi i treba mu na neki način pristupati sa takvim stavom, treba se životu i onima koji nas ograđuju životu jednostavno i zdravo smijati je nas upravo život nauči poklopivši nam neke datume koliko se stvari na ovim prostorima nikada neće promijeniti, koliko se oni na vlasti ne znaju i ne umiju smijati sebi i na svoj račun pa ih život sam zajebe i nakon trideset i pet godina, točno u dan vrati istom mjerom i na isti način.
Sarajevsku verziju Monthya Pajtona ovih su dana pokušali oživjeti satiričari News Bara, internetske senzacije u Hrvata koja se istina bog i nije pokazala najsretnijom na televiziji, ali je bila barem na tragu satire koju su kudikamo uspješnije plasirali na internetu. Da Hrvati nemaju smisla za humor pokazalo se još jednom, izostale su tako urnebesne poruke Nadrealista i ekipa Montiranog Procesa vjerojatno je pristala na raznovrsne kompromise no sama poruka vlasti bila je jasna. Poanta da vam se treba smijati pa makar to i ne bilo toliko smiješno bila je jasna. Nama odraslima na Nadrealistima bilo je to zapravo tužno, jer Nadrealista više nema kao ni Feral Tribunea i nama je ostala gorčina zbog te činjenice no mom djetetu to je bilo urnebesno i ja sam se smijao skupa s njim uživajući kako otkriva da se jednom Premijeru ili jednoj predsjednici zapravo treba – smijati.
Trideset i pet godina kasnije burnih događaja i cenzure Nadrealista, točno u isti dan vlast u Hrvatskoj zabranila je hrvatske Nadrealiste, vlast u Hrvatskoj skinula je s ekrana zajebanciju na svoj račun pokazavši nam svoje pravo lice, lice u dlaku isto onom bivše države i vlasti u njoj, generacije ispred naše koja se nije znala i nije dala zajebavati na svoj račun. Bilo bi dobro i bilo bi zdravo da se s News barom dogodi isto što se dogodilo i s Nadrealistima, da ih mladost prihvati kao cenzurirane i da im postanu zanimljivi ne toliko zbog smijeha već zbog same poruke. Bilo bi dobro da se clipovi sa Youtubea Montirnog Procesa razmjenjuju i dijele i da im se mladost Hrvatske smije kao što se mladost Jugoslavije smijala vladajućim mudrijašima svoje države.
Smiješno se poklope neke stvari u životu, a život je satira sam po sebi i treba mu na neki način pristupati sa takvim stavom, treba se životu i onima koji nas ograđuju životu jednostavno i zdravo smijati, ako zbog ničega onda zbog čudnih podudarnosti između stvarnog i nadrealnog, između vladavine onih koji se ne znaju zajebavati na svoj račun Jugoslavije i Hrvatske i na koncu zbog mladosti same po sebi. Mladost je znate nasmijana i mladost se mora zajebavati. Rušite autoritete stoga, bili oni centralnih komiteta ili domoljubnih koalicija, rušite autoritete i zajebavajte se s njima, život je jedan i vjerujte Fabijanu Šovagoviću i besmrtnom Don Pavlu, proći će vam tako brzo, a da ste se u njemu tako malo smijali.
Autor/ica 👤Ivo Anić
