Reagiranje: Moj odgovor njima

Povezani članci

• ZLATKO JELISAVAC: POPLAVE I ŠOPENHAUER
• Goloprsi jahači apokalipse, jahahu!?
• BUNDEK U ZNAKU SARAJEVA
• Ferida Duraković: STARICA SAMA NA KLUPI U PARKU
• RTRS, BEZNADEŽAN SLUČAJ
• Pobjeda asimetričnih

Gospodo akademski radnici, pisci i intelektualci!

S nevjericom čitam vaše pismo podrške piscu i profesoru Enveru Kazazu. Sad sam na svojoj koži osjetila zašto žene, zašto žrtve općenito šute! Ako kritička javnost, a čijim se predstavnicima proglašavate, unaprijed donosi svoj sud i, nadam se zbog neupućenosti a ne zlonamjernosti, ugnjetavača proglašava žrtvom, svima nam se šalje poruka da zulum treba trpjeti i o njemu šutjeti.

Umjesto da stanete na stranu žrtava ili, u najmanju ruku, svojim reakcijama zatražite reagiranje nadležnih institucija, vi branite one koji su optuženi za prijestup, odričući svaku mogućnost da je član vaše zajednice, vaš prijatelj ili poznanik, mogao učiniti nešto pogrešno, a kamoli počiniti prijestupe etičke i moralne naravi.

Ogorčena sam što su pojedinci iz akademske zajednice, kojoj i sama pripadam, ovim pismom dali podršku čovjeku koji godinama kleveće, vrijeđa, uznemirava radne kolege i studente te provodi diskriminaciju i mobing, proglašavajući time svjedočenja žrtava takvog dugogodišnjeg nedoličnog ponašanja profesora Kazaza “lažima, izmišljanjima i konstrukcijama”.

Uvažene gospođe, da li bi ijedna potpisnica stavila svoje ime pod to pismo da je znala da sam u posljednjih šest godina evo već treći put na radnome mjestu prikrivala trudnički stomačić što je dulje moguće kako bih što kraće bila izložena strahu za radno mjesto i pritiscima “savjesnog intelektualca” kojeg branite? Biste li se barem zapitale kakav to stres trpi jedna trudnica da je, trenutno u osmom mjesecu trudnoće, jedva dobila šest kilograma? Uvažena gospodo, biste li vi založili svoj obraz i čast da ste znali koliko mi je izvrijeđanih i uplakanih studentica godinama dolazilo u kabinet tužeći se na prof. dr. Envera Kazaza i njegovo ponašanje na nastavi, a ja ne mogu zaštiti ni sebe a kamoli njih? Da su to vaše žene, kćerke, sestre, biste li svejedno potpisali “bezrezervnu podršku pojedincu s izrazitim ličnim i intelektualnim dostojanstvom”?

Jasno mi je da je nekima lakše povjerovati u to da je profesor Kazaz “napadnut” jer je nečiji politički neistomišljenik, nego da je osoba koja provodi diskriminaciju i mobing. Nije mi jasno zašto ste, uvažena gospodo, ne potrudivši se saznati istinu i ne sačekavši zakonski epilog cijelog slučaja, svojom pristrasnošću založili svoj poziv i svoje ime ispod pisma podrške jednom ugnjetavaču. Razočarano čitam imena nekih od novinara, kojima je profesionalna obaveza pomoći otkrivanju i širenju istine. Razočarano čitam i imena nekih od pisaca, čija djela sa studentima interpretiram na časovima, vjerujući da bi i u autoru trebalo biti dobra, morala i zdravorazumskog promišljanja barem koliko u njegovim književnim likovima. S nevjericom čitam imena nekih franjevaca, čijoj sam književnoj i kulturnoj tradiciji posvetila petogodišnji rad na svome doktoratu, a čiji je životni moto “mir i dobro”. Ovako intonirano pismo podrške, ispod kojeg ste stavili svoje potpise, niti je miroljubivo niti dobronamjerno.

Poručujete li, gospodo, vašim pismom da sve žene nisu jednake? Jesu li to neke “jednakije”? Zar bi zakon trebao štititi samo “vaše”, a ne i “njihove”? Zašto ste pomiješali uzroke i posljedice? Zašto se lični incident između moga muža i profesora Kazaza, nastao kao posljedica mog dugogodišnjeg trpljenja mobinga, o kojem sam pisala dopis i žalbe još 2012. godine a odgovorna institucija nije reagirala, proglašava političkim? Ne želim vjerovati da je naša intelektualna i akademska zajednica toliko zaslijepljena i neosviještena da pristaje pridružiti se vještački proizvedenom skandalu nazvavši godinama suspregnuti izlazak žrtve u javni prostor “surovom mahalskom politikom linča i hajke”.

Inicijatori ovog pisma sigurno dobro znaju, kao što to zna i profesor Kazaz, da se njegovo nedolično ponašanje na Univerzitetu može sakrivati samo iza vještački ispolitiziranog slučaja u kojem je tobože nasrnuto na jednog “angažiranog intelektualca”. Oni su svjesni da će izvan političkog terena, kad se sve vrati ondje gdje i pripada, prostoru zadiranja u ljudska prava i slobode, kao i pitanjima profesionalnosti i etičnosti na radnom mjestu, njihov štićenik konačno biti raskrinkan.

Javnost sada od mene senzacionalistički očekuje “krv i suze”. Pozivaju me mediji, javljaju se grupe za zaštitu žena, ženske FB grupe traže da se oglasim i javno iznesem sve pojedinosti. Ali, štiteći svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje obitelji, kao i svoje zdravlje i zdravlje svog nerođenog djeteta, odlučila sam dati još jednu priliku Filozofskom fakultetu u Sarajevu da me zaštiti na mome radnom mjestu od višegodišnjeg mobinga prof. dr. Envera Kazaza, a u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, kao i u skladu s odredbama Statuta Univerziteta u Sarajevu i Pravila Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a naročito Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu.

Uvažena gospodo, nadam se da ćete, kada istina iziđe na vidjelo i, uvjerena sam, uslijede zaslužene zakonske sankcije, barem sebi priznati da ste bili u krivu i da ste ugled svoga imena založili na krivome mjestu i za čovjeka koji to nikako ne zaslužuje.

Doc. dr. Ena Begović-Sokolija