Predrag Lucić: Javni mir i ratni zločin

Povezani članci

• ŠTO OSTA OD MOSTA?
• Esad BAJTAL: Šta sad?
• Igor Serdar: Na trenutak zamislimo
• Kosor: Moramo kazniti i naše ratne zločince
• DRUGA SMRT ANTIFAŠIZMA: O cinizmu “intelektualne elite” u BiH
• Vuk Perišić: Svaka država je tuđa

Gosta današnje Trafike ne treba posebno predstavljati. Radi se o renomiranom pravnom stručnjaku koji se svojim javnim angažmanom nametnuo kao idealna osoba da nam pojasni zakonsku utemeljenost prekršajne prijave protiv građanina Zorana Ivančića, osumnjičenog da je dana 6. lipnja 2014. u poslijepodnevnim satima narušavao javni red i mir u zagrebačkoj zračnoj luci.

   – Dobro došli i hvala vam što ste se odazvali pozivu. Vjerujem da ste čuli što se dogodilo na dočeku osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića u zračnoj luci Pleso…

   – Ništa ja nisam čuo, jer se u vrijeme predmetnog događaja nisam nalazio u zračnoj luci, pa samim tim ne mogu znati ni tko je što vikao…

   – Znam da niste bili u zračnoj luci i da niste uveličali tu svečanost svojom cijenjenom nazočnošću, ali vjerujem da znate da su stotine okupljenih štovatelja Darija Kordića klicale »Za dom – spremni!«, ali da zbog toga nitko od njih nije prekršajno prijavljen, za razliku od Zorana Ivančića koji nije vikao »Za dom – spremni!« već »Sotono! Ubojico!« pa je zbog toga umalo bio linčovan. Vjerujem da znate i to da nitko od onih što su nasrnuli na Zorana Ivančića, kao i nitko od onih udaljenijih što su »samo« vikali »Ubij ga!«, nije zaradio nikakvu prijavu, pa čak ni prekršajnu…

   – Ne bih komentirao predmetni slučaj. Mogu samo reći da je Republika Hrvatska pravna država u kojoj smo svi dužni poštivati zakonske propise, pa tako i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji već u svom prvom članku definira meritum. Taj članak – ako vam to nije poznato – glasi: »Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.«

   – Hoćete reći da se »normalnim načinom života građana« u Republici Hrvatskoj smatra javno slavljenje i diviniziranje osobe osuđene za zločine protiv čovječnosti, te da je kvarenje tog slavlja uzvikom »Sotono! Ubojico!« nešto abnormalno?

   – Oprostit ćete, ali ja nisam pisao predmetni Zakon. Samo sam ga citirao.

   – Ugledan ste pravnik, neki kažu i humanist… Stoga bi bilo zanimljivo čuti vaše tumačenje primjene Zakona u ovom slučaju. Dakle, može li se reći da je Zoran Ivančić, sukladno onome što piše u Zakonu, prekršajno prijavljen zato što je »ometao građane u ostvarivanju njihova prava i dužnosti« da slave povratak ratnog zločinca s odsluženja kazne, a samim tim i njegov lik i djelo?

   – Nije na meni da tumačim zakonske propise, već da se zalažem za njihovo poštivanje.

   – Ali valjda imate svoje mišljenje o tome što je moralno, a što nije. Ako Zakon propisuje provođenje prekršajnog postupka zbog »vrijeđanja morala«, pokazuje li nam postupak protiv Zorana Ivančića da je moral u Republici Hrvatskoj doista takav da ga ne se ne može povrijediti ni slavljenjem ratnog zločinca ni uzvikivanjem fašističkih slogana, ali ga zato vrijeđa svako protivljenje »vrijednostima« zbog kojih je Dario Kordić osuđen u Haagu i svečano dočekan u Zagrebu? Drugim riječima – je li se, po vašem mišljenju, Zoran Ivančić ogriješio o općeprihvaćene »moralne vrijednosti« u Republici Hrvatskoj?

   – Oprostit ćete, ali da sam svoje mišljenje o predmetnom slučaju smatrao relevantnim, valjda bih s njime do sada već upoznao hrvatsku javnost. A hrvatska se javnost, bilo to vama drago ili ne, u visokom postotku slaže s mojim mišljenjem, neovisno o tome imam li ga ili nemam.

   – Pa imate li ga? Ili ga nemate?

   – Mislim da imam natpolovičnu potporu hrvatskih građana i time sam vrlo zadovoljan. Prema najnovijim istraživanjima Crodemoskopa, podupire me 50,1 posto hrvatskih građana uz 13 posto neodlučnih ili onih koji imaju neki drugi izbor, a to je – priznat ćete valjda i sami – visoka razlika. Naravno, očekujem da će se taj trend nastaviti.

   – Koji trend? Trend kažnjavanja ljudi koji se javno protive veličanju ratnih zločinaca?

   – Nemojte maliciozno brkati taj slučaj – o kojemu vam, ponavljam, nemam što reći – s onim što su u istraživanju Crodemoskopa o najpoželjnijim kandidatima za odgovornu dužnost predsjednika Republike kazali hrvatski građani, a o čemu bih vam rado govorio i sljedećih pet godina!

   – Hvala vam, gospodine Josipoviću, ali nadam se da neće biti prilike za to.

   – A zašto je ne bi bilo?

   – Zato što hrvatski građani, za razliku od vas, možda ipak shvate kako je ispod vašeg pravničkog renomea da vladate takvom pravnom državom u kojoj je poštivanje javnog reda i mira izjednačeno s javnim štovanjem ratnoga zločinca.