ENG
Povlađivanje fašizmu
Autor/ica 👤Goran Sarić
Povezani članci
Da počnem od početka. U utorak sam imao važan meč u pingpongu. Trebamo ući u višu ligu, ali ostadoh kod kuće da s najmlađim sinom gledam utakmicu i navijam za “kockaste”.
Prava zgoda: piva i meza – kao u reklami! – predamnom, žena u kupovini. Nema, znači, zvocanja o “dosadnom fudbalu”, čak i kad je u pitanju odlučujuća tekma za odlazak na Svjetsko prvenstvo.
O samoj utakmici neću trošiti puno riječi. Ponekad mi se čini da je, od svih Hrvata i “ica” samo moja supruga nije vidjela! Momci su napokon zaigrali dobro, požrtvovano, vatreno, što im i samo ime kaže. Uostalo, ko je uopšte taj nogometni Island? Pa nekad smo im – o tempora, o mores! – bez po muke zabijali i po 5-6 komada. Na jednoj utakmici, da se razumijemo! Znači, praznik za oči.
Ali za uši, i dušu … To je već nešto drugo. Prvo me je nervirao komentator Drago Ćosić, onaj što kričanjem i deranjem želi, što bi moji sa Boraka rekli: nazor (na silu) da postane novi Mladen Delić Hrvatske televizije. A drugo, već u toku meča često su se, i to iz mnogih grla, čuli povici “Za dom spremni”. Toliko često da sam, iznerviran, već tada sinu morao objasniti zašto je tata – zar ne vodimo 2-0?! – počeo da psuje. Neka zna momak, tek mu je osamnaest, da je i to Hrvatska.
Stadion se ori od povika kao iz četr’es prve, a onaj gore spomenuti, do tada izuzetno blagoglagoljivi “lažni Mladen Delić” ni da bekne. Trenutna amnezija, ili su mu se uši najednom začepile smolom? Možda se čovjek jutros nije tuširao – ko će ga znati.
(Ovdje je za priču važno samo kratko spomenuti da je i moj djed, trgovac Rastko onomad bio u Jasenovcu. Spasio ga, i to je važno znati, njegov bivši šegrt – druge vjere.)
Ali hajde, velim, pustimo budale: dobra tekma, veselje, pobjeda. Pomislim na moje prijatelje i drugare, brojne drage ljude u Lijepoj Njihovoj i bi mi, ipak, drago. Njihovo veselje je i moje, i tako će i ostati.
No, kad je “gospodin” Džo Šimunić od “navijača” uzeo mikrofon, nacalio se nasred travnjaka i, kao dirigent u “Maloj Floramye” počeo da dirigira zloglasni pozdrav – stvarno mi je prekipjelo. Rekoh sinu da mi je, prvi put u životu, nakon toliko sranja koje su napravile sve naše horde zla, grobari, delije i ini bad boysi od Triglava do Đevđelije, da mi je prvi put, dakle, žao što neka od naših reprezentacija ide na veliko takmičenje. I odmah se, sjetivši se dragih lica, ujedem za jezik. Srećom, nisu (samo) oni Hrvatska.
Ali da ih je puno – jeste. Za dobru probavu i zdrav san je i samo jedan takav pre-previše, a kamoli buljuk, hajde da ih ovdje nazovemo – huligana.
A kako ih i ne bi bilo mnogo kad im se toliko povlađuje. Razbiju natpise na tuđem pismu usred grada – Vlada ih nagradi pregovorima. Predsjedniku i premijeru blokiraju prilaz Gradu i spomeniku žrtvama rata – i nikom ništa, pojeo vuk magarca!
Skoro svako veče, i ovdje, u tuđini, gledam dnevnik Televizije Nova. On mi se isprva nekako učinio najmanje obojenim. Srbi “ubiše” Kosovom, naši (FTV, TV BiH) međusobnim gloženjima, pa ovi barem malo liče na Evropu. Mislio sam.
Mislio, pa popušio. Jer, kad je ovih dana nastala halabuka oko Vukovara, nijednom pravom rječju nisu osudili razbijanje tabli s ćiriličnim natpisima, niti bilo koji drugi oblik nasilja tamošnjih usijanih glava koji bi državu i prava manjina prekrajali po svojoj mjeri i pameti. Bolje rečeno: takozvanoj pameti. Tu bi se jadni mozgojedac proveo kao miš u gvožđari, ja da vam kažem!
Znači, na djelu je, u Hrvatskoj a, bojim se, i drugdje u ex-Ju, već dugo, podilaženje šovinistima i nasilnicima. U toj nepametnoj, kratkovidoj raboti učestvuju svi: i predsjednik države, i vlada i njen premijer, i policija … O vojsci da i ne govorim, ali ona je, kao i crkva, ionako svugdje na strani najkonzervativnijih snaga u društvu. I, eto, mediji. Na čelu s onim do maločas tako brbljivim Dragom Ćosićem.
Kad li će progovoriti ona druga, šutljiva, tolerantna Hrvatska? Pa nije valjda ova Šimunićeva, “za-dom-spremna” ono za šta ste se doista borili?!
Autor/ica 👤Goran Sarić
