Porez Crkvi. I točka!
Povezani članci
- FTV i RTRS: Genijalni predsjednik
- Bezočne laži Ljube Bešlića i Milog Bijavice: Stari most je pao od umora
- U Memorijalnom centru Potočari počela reekshumacija žrtava genocida
- Schmidt nametnuo izmjene Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari
- Nacionalizam eksplodirao kao gnojni čir
- Bombastični naslov
PXL
Uvođenje poreza Crkvi je oduvijek osjetljivo pitanje, ali samo se neupućeni bune jer se ovdje prosto radi o oporezivanju nekretnina koje Crkva posjeduje, a nemaju nikakve veze s vjerskim aktivnostima.
PXLAko niste upoznati, Crkva je u Hrvatskoj svojevrsna porezna oaza, jer osim što su oslobođeni plaćanja poreza na dobrovoljne priloge, poreza na promet nekretnina, carine i poreza na predmete koje primaju za vjerske namjene, dobivaju i novac od države. I to mnogo novca.
Dobivaju ga iz više izvora; počevši od lokalnih proračuna, preko ministarstva kulture, ministarstva znanosti i obrazovanja koje plaća vjeroučitelje, te predavače na privatnom crkvenom učilištu, pa sve do Ministarstva obrane koje također izdašno financira Vojnu biskupije. Vojna biskupija ili Vojni ordinarijat je posebno crkveno područje izjednačeno s biskupijom, a uspostavlja ga Sveta Stolica i obično ima poseban „deal“ s državom. Ostaje nam samo razmišljati koliko su ti „dealovi“ unosni. Čisti primjer je gradnja Vojnog ordinarijata na Ksaveru čija je gradnja stajala oko 35 milijuna kuna, a služi samo kao rezidencijalno okupljalište.
Evo nekoliko primjera iz drugih zemalja:
U Njemačkoj primjerice država ubire porez za Crkvu, ali uzima 3 do 4% od ubranog iznosa za podmirenje troškova ubiranja. U većini pokrajina porez iznosi 9% dok je primjerice u Bavarskoj 8%. Tamo se 90% crkvenog poreza koristi za stvarne crkvene potrebe. Članovi Njemačke crkve mogu biti oslobođeni plaćanja poreza u slučaju iznimno teške životne situacije,a također crkveni porez mogu odbiti kao trošak.
Francuski primjer pak pokazuje kako Crkva može biti odijeljena od države, i to je određeno zakonom iz 1905. godine. Osnovni način financiranja vjerskih zajednica su donacije i prilozi vjernika. Slovenska crkva se dobrim dijelom financira iz doprinosa i donacija, slična je i Litva koja se uzdržava uglavnom prilozima vjernika.
Bilo kako bilo Crkva ima dugu tradiciju, i treba ju poštovati.
Ali kada se radi o naplati poreza trebali bi kao i pred Bogom, svi biti jednaki i pred zakonom!