Političari zakovani za fotelje, ‘ostavka’ im nije u rječniku

Povezani članci

• Međunarodni poredak je postao jadan a mediji pobijeđeni i poniženi
• Toma Veličanstveni
• Davor Dragičević pušten na slobodu
• Mostar – dva sela koja glume jedan grad
• Merkel u klasnoj borbi
• Demonstracije u Sarajevu: Hoćemo ostavke Vlade Federacije BIH

Ostavka kao moralni čin u Bosni i Hercegovini ne postoji, tačnije ne koristi se. Bez obzira za šta bili optuženi ili osumnjičeni, bh. političari ostavke ne daju. Smijeniti ih mogu tek stranački šefovi, ili odlazak na neku značajniju ili bolje plaćenu funkciju. Posljednji u nizu primjera je ministar pravde Federacije BiH Zoran Mikulić.

On je čak dva puta u posljednjih pola godine saslušan, ali ostavku ne da. Moralnog čina nema na sceni na kojoj nema morala, a bh. politička scena upravo je takva, smatraju analitičari. Podsjećamo na neke od političara koji su grčevito branili svoje funkcije tako što nisu željeli dati ostavku.

„Ne dam ostavku, neće ova vlada podnijeti ostavku, neće iz hiljadu razloga…“

Ovako je govorio nekadašnji premijer Kantona Sarajevo Samir Silajdžićnakon što je pred njegovim kabinetom hiljade građana Sarajeva tražilo ostavku jer je sigurnost u gradu upravo njegovim neradom bila ugrožena. Nije jedini. Iako to uglavnom ne kažu eksplicitno, ovako izgleda reakcija skoro svih političara u Bosni i Hercegovini. Bilo da su optuženi ili osumnjičeni za korupciju, zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, ili pak organizovani kriminal, a bilo je i takvih, iz fotelja ne odlaze dobrovoljno.

Posljednji u nizu primjera je ministar pravde Federacije BiH Zoran Mikulić. On je čak dva puta u posljednjih pola godine saslušan, prvi put u maju zbog istrage o pomilovanjima, a drugi put u ponedjeljak zbog premještanja zaštićenog svedoka iz Sarajeva u Kazneno-popravni zavod Zenica. Njegovo ime vezuje se i za aferu nabavke elektronskih narukvica za zatvorenike. Tužilaštvo Kantona Sarajevo još vodi istragu o ovom slučaju.

Hoće li zbog svega dati ostavku, pitao ga je u utorak i šef zastupnika SDA u Parlamentu Federacije Ismet Osmanović:

„S obzirom da ste u mnogim prethodnim slučajevima zahtijevali ostavke funkcionera Federacije protiv kojih se vodi istraga i javno tvrdili da su zbog toga nedostojni za obavljanje javne funkcije, hoćete li vi biti dostojni i podnijeti ostavku na mjesto ministra pravde?“

„Razmišljate li vi ipak o ostavci?“ interesovalo je i novinare na konferenciji koju je ministar pravde održao.

“Kad pošaljem odgovor na lektorisanje daću vam, ali vjerovatno će glasiti NE”, odgovorio je.

Srđan Blagovčanin iz TI BiH smatra:

„Možda bi bilo najbolje da ministar sam podnese ostavku na tu dužnost, ali u svakom slučaju mislim da bi jedan od mjera trebala biti njegovo udaljenje od vršenja dužnosti barem dok ne budemo imali jasnu sliku šta se dešavalo i kuda će istraga dalje voditi.“ 

Mikulić, dakle, kao i brojni drugi prije njega, ostavku neće dati. Tvrdi da je riječ o političkim igrama i da je sve radio po zakonu. Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj se ništa ne desi kada državni tužilac optužuje ministra pravde, i obrnuto. Tako je Zoran Mikulić, pravdajući sebe, naveo da je ruke u sve umiješala Stranka demokratske akcije, a preko tužiocaDubravka Čampare, koji opet navodno ima privatne razloge zbog kojih hapsi entitetskog ministra pravde:

„Pravi razlog ovakvih paničnih hapšenja leži u činjenici da je saučesnik ovog zaštićenog svjedoka u biti suprug Čamparine prve rodice, a koja je uposlenik Vijeća ministara.“

Nedostatak odgovornosti i politička trgovina

Kao i mnogo puta do sada, bh. zvaničnici lopticu odgovornosti prebacuju u polje druge političke partije. To je, valjda, postalo svima dovoljno opravdanje za sve što se u zemlji dešava. Ne može biti moralnog čina na sceni na kojoj uopšte nema morala, objašnjava publicist i novinar Ahmed Burić činjenicu da nijednom funkcioneru u BiH nije palo na pamet da podnese ostavku u trenutku kada je osumnjičen ili optužen:

„Mi smo dovedeni u situaciju da naši političari pod optužnicom potpisuju dokumente u zatvoru. To ne znam da se događalo u novijoj povijesti, ali u svakom slučaju čini mi se da razumijem njihove ljudske motive. Oni, naime, kad bi izgubili taj posao, vjerovatno ne bi mogli raditi ništa, jer je ovo bila jedina zemlja u kojoj si mogao ne znati ništa raditi, a biti na visokoj poziciji.“

Podsjetimo, ostavku nije podnio ni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, već se nakon jednomjesečnog pritvora vratio u predsjednički kabinet. Ni državnom zastupniku Šemsudinu Mehmedoviću ostavka kao moralni čin nije pala na pamet nakon što je priveden zbog navodne umiješanosti u ratne zločine.

On se nakon privođenja vratio u parlamentarne klupe. Ostavke na mjesta predsjednika stranaka ili čak entitetskih premijera nisu ponudili ni Dragan Čović, kome je suđeno za privredni kriminal, niti Milorad Dodik, protiv koga je postojala istraga u državnom Tužilaštvu.

Eldin Karić iz Antikoruptivne mreže BiH kaže da je riječ o nedostatku odgovornosti.

„Zbog tog nedostatka odgovornosti imamo sad situaciju da nemamo ni tu vrijednost da ljudi osjećaju potrebu ukoliko se pokaže da su pogrešno radili, da nisu radili kako treba, da kao moralni čin podnesu ostavku, ili da ih njihove stranke skinu sa funkcije koju obavljaju.“  

Političari u BiH sa funkcija odlaze jedino kada je riječ o političkoj trgovini, tačnije onda kada to stranačkim šefovima odgovara.

„Mi smo u tom smislu pretpolitičko društvo, u kojem se na svaki način pokušava napraviti kontekst da je ovo sve zakovano i da se dalje ne može. Vi vidite, ti ljudi ništa ne proizvode, ništa ne doprinose. Oni su zakucani na tim pozicijama i idu onim sistemom dok traje, traje:’Uzimaću plaću dok me drže ovdje. A i kad dobijem optužnicu, što bih ja… Kad je provodivost zakona nikakva, što bih ja davao to? Još se tu može uzeti koja dnevnica, koje auto’,“kaže publicist i novinar Ahmed Burić.

slobodnaevropa