Oralno zadovoljstvo

Izdvajamo

• Nekima od njih zaista je vrijeme da promijene naziv i da se zovu, na primjer, SDZ (Stranka duboke zabrinutosti).

Povezani članci

• Graham Bamford, Britanac koji se spalio zbog rata u BiH
• Svjetski mediji o pobjedi nacista: Nacizam se vratio, kako mu se suprotstaviti?
• Opasna aktivna Sanaderova obrana
• Muzej ratnog djetinjstva obilježio šesti rođendan
• Vremena i politike prolaze – solidarnost i duh zajedništva ostaju
• Alterra: fragment povijesti, prije konačne pobjede

Bila mi je posebno neprijatna, kao potpisniku peticije upućene svim evropskim i svjetskim organizacijama u kojoj je traženo da se zbog svečanog dočeka sluge Božijeg, Marija Kordića, zabrani obavljanje svih političkih funkcija gospodinu Draganu Čoviću, oralna interpretacija „Ode radosti“ njihovoj budućoj koalicionoj saradnji. Ne čini mi se da sličnu nelagodu imaju i Bošnjaci, osim onih iz Ahmića, nudeći do-prvom u Hrvata velikodušno Vilu Braun sve sa bijelo-crvenom kockastom zastavom, ako zatreba. Gospodin Dragan Čović je čak i održao lekciju lokalnim političarima, obzirom da je strani državljanin,  na jednoj od svojih oralnih egzibicija zbog sličnih postupaka. To da ga niko od prisutnih novinara nije gađao makar cipelom ne daje više dotičnima pravo ni da sjednu na mjesto pokojnog čika Miše.

Piše: Radomir Lazić

Nemoguće je prosječnom čitaocu dnevnih novina obraditi toliku količinu informacija o napretku Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu, pozitivnim ocjenama i pohvalama njenim reformama. Ono što se, međutim, vidi i golim okom je da prvi put poslije rata imamo vlast. I samo vlast. Imamo DRŽAVU. Ona jeste feudalnog tipa ali zar i ove evropske nisu tako krenule. Davno.

Oni koji su kočili napredak sami su se na posljednjim izborima za svoje i za dobro napaćenog naroda,  povukli oglašavajući se s vremena na vijeme, onako reda radi, saopštenjima da neće dozvoliti ovo ili ono, pozivajući na okupljanje patriote, braneći tijelima građana položaje strateški važnih bolnica  nudeći u zamjenu „svoju“ imovinu  obećavajući  da će u njoj nova vlasti imati puni konfor. Za dobro svog naroda povukli su „dobrovoljno“ čak i  familiju iz  javnih preduzeća.

Nekima od njih zaista je vrijeme da promijene naziv i da se zovu, na primjer, SDZ (Stranka duboke zabrinutosti).

Sva pustoš koju je iza sebe ostavio Lagumdžija, računajući tu i svoje smiješne kopije koje su mu sjedile u krilu, sada mi se već ne čini nimalo slučajna. Napredak više ništa ne smije kočiti. U tome će nam naravno pomoći neprijatelji naših neprijatelja ali svejedno gas ćemo na kraju ipak morati mi platiti.

Sa novom vlašću najtiražnije glasilo postalo je još tiražnije. Sad je sve jasnije i preglednije. Dobri momci i djevojke, oni koji su se u međuvremenu, i sami ne vjerujući u to, popravili, ministri koji su odmah po hapšenju dobili sve saglasnosti za doprinos napretku, menadžeri bolnica koji su se nametnuli svojom sposobnošću, i loši momci, ublehaši sa maksimalnim dometom rukovodilaca mjesnih zajednica.

Intervjui do-prvog u Bošnjaka  otkrivaju nam sve patnje i duševne boli kroz koje su prošli oni koji će nas konačno povesti u bolju budućnost. Bila mi je posebno neprijatna, kao potpisniku peticije upućene svim evropskim i svjetskim organizacijama u kojoj je traženo da se zbog svečanog dočeka sluge Božijeg, Marija Kordića, zabrani obavljanje svih političkih funkcija gospodinu Draganu Čoviću, oralna interpretacija „Ode radosti“ njihovoj budućoj koalicionoj saradnji. Ne čini mi se da sličnu nelagodu imaju i Bošnjaci, osim onih iz Ahmića, nudeći do-prvom u Hrvata velikodušno Vilu Braun sve sa bijelo-crvenom kockastom zastavom, ako zatreba.

Gospodin Dragan Čović je čak i održao lekciju lokalnim političarima, obzirom da je strani državljanin,  na jednoj od svojih oralnih egzibicija zbog sličnih postupaka. To da ga niko od prisutnih novinara nije gađao makar cipelom ne daje više dotičnima pravo ni da sjednu na mjesto pokojnog čika Miše.

Dakle „gospodin Čović je nakon šestomjesečnog pritvora otišao na mjesto člana Predsjedništva BiH i radi fantastično svoj posao“ riječi su do-prvog u Bošnjaka.

Nemam nikakvih sumnji, niti sam ikada sumnjao, da gospodin Čović fantastično radi svoj posao. Upravljanje finansijskim, političkim i riječnim tokovima, čvrste veze,  prijateljstvo i savezništvo sa „onim koji se igra sa mačem i sabljom separatizma“, teško da daju ozbiljnu političku predispoziciju i gospodinu Izetbegoviću i njegovom do-prvom,  da na ozbiljan i konstruktivan način razgovaraju sa dotičnim ali zato gospodin Čović ipak radi fantastičan posao sa ludim Miletom (ima i ljekarsku potvrdu). Shvatiće to jednom i Bošnjaci, pardon Bosanci i Hercegovci (popis je davno prošao).

U sve tiražnijem najtiražnijem glasilu su sada sve informacije na jednom mjestu. Sve što jedno ozbiljno glasilo treba da ima. Opisi svirepih ubistava sa obaveznom slikom krvavog noža ili sjekire (srećom pa su silovanja sve rjeđa inače bi gledali još koješta), eksluzivni intervju sa ocem vozača-dvostrukog ubice, uputstvo za povečanje polnog organa  i pohvala Premijeru za smanjenje garantovane plate koja je bila društveno opasna. U jednom, skoro objavljenom, članku o  čarima koje pruža oralni sex, sve tiražnije najtiražnije glasilo,  sa potpisom-redakcija, parafrazira se  čuvena rečenica J.F. Kenedija kao zaključak: „Ovo je ključ nevjerovatnog oralnog seksa. Sljedeći put kada se sa partnerom nađete goli, ne pitajte šta on može da učini za vas, već šta vi možete da učinite za njega.“

Goli (i bosi) već jeste. Zato, opustite se i uživajte. I dajte sve od sebe.