ODGOVOR “ ĐAVOLJEG ADVOKATA“

Autor/ica 15.2.2012. u 20:10

Povezani članci

Nakon što sam se usudio napisati par riječi protiv Mustafe Cerića, zato što je javno podžao osumnjičene za ratne zločine nad Srbima u logoru „Silos“ kod Tarčina, dobio sam dosta „poruka“ preko email-a i facebook-a. Uglavnom prijetnji i pohvala. Interesantno je da prijetnje uvijek dolaze od anonimnih kukavica a da pohvale dolaze od ljudi, pa čak i poznatih intelektualaca koji se kulturno potpišu, ponude prijateljstvo na facebook-u, i obavezno potenciraju hrabrost da uopšte pišem o ovoj temi.

Iskreno govoreći malo se i čudim tim pohvalama za hrabrost, jer neko kao ja, ko je preživio i (aktivno) učestvovao u oslobodilačkom ratu u BiH, po meni nema razloga nikoga da se boji. Strah je sjediti na „liniji“ u mrklom mraku sa kalašnjikovim u ruci (dok svi ostali iz tvog rova spavaju), gledati prema četničkoj liniji i osluškivati i najmanji sumnjiv zvuk. Ko to nije osjetio i ne zna šta je strah. Posle takvih trauma ovi internetski anonimni miševi nikakav utisak na mene ne ostavljaju. Osim toga onaj ko se boji reći, napisati i objaviti ono što je istina, ono što šteti mom a i drugim narodima, vjernicima, agnosticima i ateistima ni ne zaslužuje uopšte pisati. U ovoj zemlji i onako ima i previše režimskih novinara. Zato se često osjećam kao August Landmasser 1936. Godine u Hamburškoj luci okružen gomilom fanatika.

Takođe sam na oficijelnoj stranici Islamske zajednice u BiH od strane jednog polupismenog novinarčića i uvlakača po obrazovanju i vokaciji, nazvan „đavoljim advokatom“, „produktom staljinističke škole“, i naravno prozvan za „izdajništvo“ i saradništvo sa izvjesnom „Aleksandrom“, koje kao nije prirodno zato što je pomenuta gospođa Srpkinja. (Aleksandra ako ovo čitaš javi mi se preko facebook-a). Volio bih da zajedno kafu popijemo.

Tekst objavljen na oficijelnoj stranici Islamske zajednice inače vrvi glupostima, neistinama, izvrnutim činjenicama, i iako je zamišljen kao odgovor na moj tekst koji je objavljen na skoro svim internet portalima (tekst se zove „Bolje biti malo lud nego malo pametan“), ovaj polunovinar ni jednom rečenicom ne odgovara na moja jednostavna pitanja koja i dalje lebde u vazduhu i glase: Zašto Mustafa Cerić podržava osumnjičene Bošnjake za ratne zločine? Nisu ti ljudi osumnjičeni u Beogradu (kao Ilija Jurišić) nego od strane Tužiteljstva BiH. I zašto Mustafa Cerić prima u posjetu porodice osumnjičenih za ratne zločine? I po čemu se tu i po tome razlikuje od Milorada Dodika kada ovaj prima Darka Mladića u svojoj Predsjedničkoj palači i kada, isto kao Mustafa Cerić na sav glas podržava i pomaže osumnjičene za ratne zločine? Za ove anomalije nema odgovora, ali sam umjesto odgovora popljuvan zato što se usuđujem pratiti i kritikovati aktivnosti Mustafe Cerića.

Takođe me prozivaju što ja (ono ko sam ja?) dijelim pravne savjete jednom autoritetu kao što je Mustafa Cerić i Islamskoj zajednici u BiH. E tu već ne mogu da vam ni odćutim ni ublažim ovo što vam imam reći. Pored svega što sam naveo u prvobitnom tekstu i iza čega čvrsto i danas stojim, pravni savjeti Islamskoj zajednici ne samo da su potrebni nego su i neophodni. Pa vaši pravnici koji su zastupali Islamsku Zajednicu u slučaju protiv Republike Srpske i Banja Luke a u vezi nadoknade štete za 16 srušenih džamija u Banja Luci 1993., taj posao su radili tako laički, neznalački, nestručno i naivno da ste dozvolili sebi da Vrhovni Sud RS-a potvrdi presudu Okružnog suda u Banja Luci koji je donesenu presudu u vašu korist u prvostepenom postupku ukinuo. Izgubili ste 128 miliona maraka i jos morate platiti 48.385 KM-ova za sudske troškove pravnim sljedbenicima onih koji su te džamije i srušili. Aferim pravnici Islamske zajednice. Toliko u vezi sa stručnošću vaših pravnika. I šta sad? Evropski sud, Međunarodni sud za ljudska prava, belaje…. Ništa od toga. Nemojte vi o Pravu jer vaši rezultati govore o vašem radu. Da zapošljavate sposobne, pametne i uspješne, a ne po babu i po stričevima možda bi sada Islamska zajednica u koju se toliko kunete bila danas bogatija za 128 miliona maraka.

Nego razlog za ovo današnje pisanje je reagovanje Mustafe Cerića na izjave Doris Pack o potrebi da se Islamska zajednica jasno odrekne Vehabizma. Mustafa Cerić odgovara da je u džamijama govoreno protiv terorizma, i uopšte nasilja. I vjerujem da je tako. ALI, (jedno veliko ali)….

Po meni, to je isto kao kad otac ima petoro djece i ovo četvoro su djeca za primjer, a ono peto je neki „ters“ i sve komšije se žale na njega zato što je drzak, nasilan, bezobrazan, nametljiv i osion. Onda otac umjesto da tog malog „tersa“ stavi ispred sebe i da mu udari koju vaspitnu, umjesto da mu zaprijeti da se bolje ponaša prema komšijama i poznanicima, on počne pričati šuplju komšijama kako on svu svoju djecu vaspitava u duhu tolerancije, nenasilja i slično. Istovremeno uopšte ne pominje ovog svog „tersa“ od djeteta na kojeg se svi žale, nego uopštava odgovor, i očito izbjegava biti konkretan i prema svom „tersu“ od djeteta i prema svojim komšijama. Naravno komšije, a sve više i ono četvoro fine djece postaje nezadovoljno očevim odgovorima i svađalačkim tonom. Evo ga, pojednostavljeno da ga razumije i onaj polunovinar sa oficijelne stranice Islamske zajednice.

E zbog takvog neprincipijelnog, nejasnog i razvodnjenog objašnjenja i stava Islamske zajednice u vezi sa fenomenom Vehabizma u BiH nam Doris Pack (a sa njom i čitava Evropa) udara packe. I udara ih sa razlogom.

I umjesto da kao Belgijski Muslimani otvorimo džamije za beskućnike, promrzle i one kojima je pomoć potrebna i tako pokažemo još jednom humanu stranu Islama i Muslimana, naš Reis se bavi spoljnom politikom, mješa se u unutrašnje poslove susjedne Srbije, određuje šta je prikladno, zakonito ili nezakonito (Gluha Bukovica), bavi se gradnjom svojih dvora, brine se za nacionalnu sigurnost Muslimana i uopšte stvarima koje mu nisu u opisu posla.

Možda mu neki od izabranih predstavnika naroda (političara i funkcionera, prvenstveno Predstavnik Bošnjaka u Predsjedništvu BiH, zatim Ministar Sigurnosti BiH, Ministar vanjskih poslova BiH, a i ostali) trebaju objasniti da ovo nije Islamska republika, niti je on Ajatolah pa da mora svoj pečat svuda ostaviti. Danas u Evropi ne postoji država iz koje se vrh jedne vjerske zajednice toliko eksponira i nameće u vezi sa stvarima koje jednostavno nisu u njenoj nadležnosti, niti postoji država koja takve postupke nezainteresovanije posmatra od ove naše BiH.

Ovo što zadnjih mjeseci i godina radi Mustafa Cerić je posao bez kojeg će (nadam se posle izbora u IZ BiH) ostati do kraja ove godine. A kad ostane bez tog posla, i titule koju nosi…. e onda će svi oni podmukli miševi koji mu se i danas ulaguju i još uvijek ćute, na njega drvlje i kamenje osuti. On je toga svjestan. Jer pored prijatelja, savjetnika i pravnika kakve on ima neprijatelji mu nisu ni potrebni. Imaće ih na jesen na pretek. Zato se i ne čudim Mustafi Ceriću i njegovim „aktivnostima“. Čovjek sebi traži uhljebljenje na drugim položajima. Zato ga i „ima“ svuda. Samo ga nešto ne vidjeh u Davosu u Švajcarskoj ove godine? Nema više one priče o Evropskom muftiji. Dosta se planova izjalovilo.

A baš je bila simpatična ona slika u krupnom planu iz Davosa gdje Mustafa sa svojom hanumom oznojen i u punoj „opremi“ srče kolu na slamčicu iz one papirne čaše sa plastičnim poklopcem.