NI U CRKVU SA SVAKIM

Izdvajamo

• Sjetite se potresa u Skopju 1963. godine u kojem je živote izgubilo 1.070 ljudi, a bez doma ih je ostalo 200 tisuća. Do temelja je razrušeno 80% grada. No ta Jugoslavija o kojoj Vi i Vaši ministri, popovi i biskupi, govorite sa prijezirom i nepoštovanjem je u približno vremena, sa tehnologijom od prije 60 godina, u 16 mjeseci izgradila više od 14.000 stanova i kuća u koje se smjestilo 70.000 stradalnika. To je bila ljudska i kršćanska briga za čovjeka. Podsjećam, Vi ni Hrvatska niste izgradili niti jedan jedini stan ili kuću, izuzmemo li crkve. Koja sramota.

Povezani članci

• SJEĆANJE NA MATVEJEVIĆA
• Ljudska raskršća: Ko je ubio Ajlana!?
• Novi Frljićev projekat: Hrvatsko glumište: Treći dio ”Trilogije o hrvatskom fašizmu”
• Novinar i pisac Ante Tomić ponovo napadnut u Splitu
• Premijere Plenkoviću, Vi ne posjedujete ovu državu
• Goran Sarić: Ljetna priča o Izmještenom

Foto: Marko Lukunic/Pixsell

Ugled se države ne stiče pljuvanjem po susjedima, miješanjem u njihove unutarnje nadležnosti i nepriznavanjem njihovih institucija. Ugled koji je u svijetu imala Jugoslavija današnja Hrvatska može samo sanjati. Ali Vi to sve ismijavate. Zamislite se nad činjenicom da je Jugoslavija sa demokratskim deficitom jer je politički život bio jednostranački, imala nemjerljivo veći ugled od Hrvatske članice EU i NATO saveza. Nekoliko dana nakon potresa u Skopju 35 država svijeta zatražilo je od Generalne Skupštine UN da uvrsti u prioritete obnovu Skopja u kojoj je sudjelovalo 80 država svijeta.

Piše: Vedran Sršen

Sa onima koji dočekuju ratne zločince po aerodromima ljubeći im ruke, koji propagiraju NDH tvrdnjama da „ustaštvo nije bilo fašizam nego obrana Hrvatske“, a što je sve u suprotnosti s civilizacijskim, kršćanskim i ustavnim vrednotama Hrvatske, ne ide se skupa ni u crkvu. To bi predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković trebao znati.

Majske Poljane danas su iste kao i prije godinu dana neposredno nakon potresa. To je selo najviše stradalo potresom, imali su pet od ukupno 7 poginulih. No, obnove nema – sve je isto ko i lani.

Pa i pored toga, biskup koji plače za NDH Vlado Košić, na pitanje novinara da li je Crkva privilegirana u obnovi budući da su crkve obnovljene, a stanovnicima Banije država Hrvatska nije obnovila niti jednu kuću, iako je prošla godina dana i više od razornog potresa, će reći: „Nisam sjedio, zvao sam, tražio, išao u Zagreb. Većinu crkvi smo sanirali novcem koji su došli iz Fonda solidarnosti preko Ministarstva kulture. Ne možemo reći da se ne radi. Zašto bi se to moralo tumačiti da je Crkva privilegirana, a ne kao da je ONA nesposobna“.

Za biskupa Košića koji je u javnosti prepoznatljiv po ljubavi za NDH i pokušajima njene rehabilitacije, “ONA” je naravno gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, koja je godinama meta njegovih „svetih poruka i blaženih propovijedi“, prije svega jer ne dolazi iz redova HDZ-a, već zamislite iz socijaldemokratske stranke i vlada Siskom gradom u kojem biskup stoluje. K tome „ONA“ je biskupa Košića nedavno i dodatno uzrujala izjavivši novinarima – „Plače nam se, stotine obitelji su na rubu očaja, a obnove nakon potresa nema. Ministarstvo kulture dijelilo je sredstva za hitnu sanaciju, Crkva je dobila glavninu tih sredstava, a nama su preostale mrvice koje nisu dostatne nizašto“.

To je dakle Hrvatska kakvu imamo.

Vidljivost te i takve Hrvatske prikazala se u punini svoje stvarnosti prilikom obilaska premijera Plenkovića potresom razorene Banije, na godišnjicu od stradanja Petrinje 29.12.2020. godine. U tih godinu dana država Hrvatska nije obnovila niti jednu jedinu kuću, pa su predsjednika Plenkovića u Petrinji dočekali iznevjereni stradalnici zvižducima i povicima – „Hoćemo obnovu“, a poletjela je simbolično i jedna gruda. Iznad pobunjenih građana stajao je transparent – „365 DANA SRUŠENOG GRADA, A VI NEMATE SRAMA“.

Ta scena iz Petrinje, koju kao da je izrežirao Luis Bunuel, gdje se vide ispijena i izmučena lica prevarenog puka, naroda, plebejaca koji viču i traže pravo na obnovu i život, a što uopće ne dopire do političke elite koja ih niti čuje, niti vidi, niti osjeća. Tu elitu predvode predsjednik Vlade Andrej Plenković sa svojim ministrima i uzoriti biskup ljubitelj ustaštva Vlado Košić sa svojim svećenstvom. Dok prevareni narod sa porušenih i pogašenih ognjišta prosvjeduje i viče „Obnova, obnova“, svećenička i politička krema skrušeno i ponizno ulazi u obnovljeni izglancani hram, crkvu Svetoga Lovre gdje će presvjetli biskup Košić služiti misno slavlje za izigrane građane koji su godinu dana nakon potresa još uvijek u kontejnerima po okolnim livadama kao istinsko stado. Poruka je jasna – ako nema obnove ima svete vodice i misnog slavlja za utjehu duše stradalima.

Ta bešćutnost svećenstva i plemstva, Košića i Plenkovića, koji Hrvatskom vladaju na način kao da se Francuska revolucija nije ni dogodila, pogodila je sve Banijce istim intenzitetom, pa i teže i jače negoli potres godinu dana prije jer im se postupcima u obnovi sada razara i njihova duša. Ta povlaštena kasta popova i ministara bez imalo stida i odgovornosti je došla na misu u crkvu Svetoga Lovre, a patnje stradalih i njihov plač što obnove nema, kao što poruka sa transparenta kaže, kod njih ne izaziva nikakav sram. Kakva je to država i vlast koja prioritet u obnovi daje rekonstrukciji crkava a ne živom čovjeku?

Kakva je to Crkva, njen biskup i svećenstvo koja obnavlja hramove dok mu stado nezaštićeno spava po livadama? Lijepo je propovijedati da ljubeći čovjeka ljubimo i Boga, ali zašto tu ljubav prema čovjeku ne vidimo u Petrinji, Majskim Poljanama i na Baniji, gdje narod vapi, priziva i moli „Obnova, obnova“.

Gdje su zaboravljeni biskupe Košiću neki od temelja kršćanstva sadržani u riječima – „Ljubi bližnjega kao samoga sebe“. Kako je moguće da su i država i Crkva zanemarili čovjeka. Isus je propovijedajući po pećinama i spiljama a ne po sjajnim hramovima slao poruku da je izvorište ljubavi prema Bogu u ljubavi prema čovjeku, u brizi za male i nemoćne kako bi se gladnoga nahranilo, žednoga napojilo, siromaha obuklo, a stradalniku srušeni dom obnovilo. U Petrinji, na Baniji ništa od toga – goli kontejneri kao slika Crkve u Hrvata i slika Hrvatske danas.

Na primjedbu da obnove nema niti nakon više od godinu dana od potresa, Plenković kaže „kako nitko nema čarobni štapić“. Ne treba Vam čarobni štapić predsjedniče Vlade, oslobodite ovu zajednicu korupcije i kriminala, učinite da se svi osjećamo ravnopravnima pred zakonom i da svi imaju jednake šanse za vlastiti put do sreće ovdje u Hrvatskoj.

Kako to napraviti?

Ne pljujte po susjedima, oni nisu kako predsjednik RH Zoran Milanović kaže ni šaka jada, niti im treba sapun. Prestanite vrijeđati druge i gradite razumijevanje i snošljivost kako u zajednici tako i prema susjedima. Ne rušite iz naše prošlosti i ono što je bilo dobro, ono u što bi se mogli ugledati i danas i što bi nam moglo biti pozitivna inspiracija.

Sjetite se potresa u Skopju 1963. godine u kojem je živote izgubilo 1.070 ljudi, a bez doma ih je ostalo 200 tisuća. Do temelja je razrušeno 80% grada. No ta Jugoslavija o kojoj Vi i Vaši ministri, popovi i biskupi, govorite sa prijezirom i nepoštovanjem je u približno vremena, sa tehnologijom od prije 60 godina, u 16 mjeseci izgradila više od 14.000 stanova i kuća u koje se smjestilo 70.000 stradalnika. To je bila ljudska i kršćanska briga za čovjeka. Podsjećam, Vi ni Hrvatska niste izgradili niti jedan jedini stan ili kuću, izuzmemo li crkve. Koja sramota.

Nakon potresa građani Hrvatske su pokazali neviđenu solidarnost sa ljudima na Baniji, no nažalost to nije popratila i operativnost države. Pokazalo se da je dobrota ljudi u opreci sa bešćutnošću Crkve i države.

Ugled se države ne stiče pljuvanjem po susjedima, miješanjem u njihove unutarnje nadležnosti i nepriznavanjem njihovih institucija. Ugled koji je u svijetu imala Jugoslavija današnja Hrvatska može samo sanjati. Ali Vi to sve ismijavate. Zamislite se nad činjenicom da je Jugoslavija sa demokratskim deficitom jer je politički život bio jednostranački, imala nemjerljivo veći ugled od Hrvatske članice EU i NATO saveza. Nekoliko dana nakon potresa u Skopju 35 država svijeta zatražilo je od Generalne Skupštine UN da uvrsti u prioritete obnovu Skopja u kojoj je sudjelovalo 80 država svijeta.

Načinom na koji se već 30 godina upravlja i vodi Hrvatska, u kojoj se politička i svećenička elita izdigla iznad društva ne osjećajući stvarne potrebe zajednice, nema ni napretka, ni ugleda, nema nade ni optimizma.

Kod nas se u Dalmaciji kaže – Sa svakim se ni u crkvu ne ide.