SJEĆANJE NA MATVEJEVIĆA

Povezani članci

• Serioznost likovnog jezika
• Mali Napoleon i omerta: Iluzija na predsjedničku aluziju – naš Fahro, Radončić, naravno
• SUSRET NA VRHU SVIJETA
• Kako otključati budućnost?
• Promocija knjige Milana Gavrovića
• Emil Sioran-Filozof nesanice

Foto: Danilo De Marco

Tri godine su prošle od smrti književnika Predraga Matvejevića, akademika, profesora rimske La Sapience i pariške Sorbone.

Matvejević, rođeni Mostarac, bio je do posljednjeg dana života istinski propagator ideje jugoslavenstva, zagriženi ljevičar, ali i demokrata koji je ubojitim perom branio pravo na drugačije mišljenje, pravo na egzistiranje i lijeve i desne ideje (Otvorena pisma)…

Istinski Europejac čije su knjige jedinstveni vodiči ljepotama prirode i arhitektonskim zasadama, jedinstvenim urbanitetima (Mediteranski brevijar); običajnošću i tradicijom (Kruh naš); političkim sprudovima i bespućima (Istočni epistolar); Krležinim grandioznim djelom (Razgovori s Krležom).

Pisac kakvog hrvatska i bh. književnost niti su imali niti će uskoro imati.

Prisjećam se brojnih susreta sa Matvejevićem i mogu samo kazati da južnoslavenske književnosti tako rafiniranog stilistu i vladara jezikom u esejistici nisu imali od A.G. Matoša, da su njegovi putopisi koncem dvadesetog stoljeća bili bez premca, da je uveo posve novi stil u kojem se putopisne činjenice prepliću s povijesnim, kulturologijskim, političkim. On je jednostavno golemom erudicijom, znanjem i rijetkim vitalitetom i dinamizmom življenja ostvario sintezu umjetničkog i znanstvenog.

Život je ispunio golemim čovjekoljubljem i zato sjećanje na njega i njegovo djelo ispunjava sve nas, njegove poštovatelje, ponosom i gordošću. Jer, živjeli smo osviještene svjetove, matvejevićevske!