Nepostojeće ubojstvo u Solunu: Izmišljotine, neozbiljni i zlonamjerni mediji

Uvodni je citat slobodni prijevod početka članka koji su od nepoznatog autora preuzeli gotovo svi makedonski mediji, pa čak i ozbiljna Nova Makedonija, a koji me neki dan kad sam se vratio s posla dočekao na svim društvenim mrežama. Kako sam obiteljski povezan s Makedonijom, nisu prestajali upiti što mislim o tome. Rekoh: Pričekajmo malo!

Mediji su, naime, davno prestali biti razbribriga dokonih intelektualaca, u teoriji definirani kao četvrta vlast uz izvršnu, zakonodavnu i sudsku, kako to piše Sherry Ricchiardi u knjizi Uvod u novinarstvo. U praksi to nikada nije zaživjelo, mediji se shvaćaju kao oružje u rukama moćnika, o čemu su snimljeni brojni filmovi, prisjetimo se samo Građanina Kanea.

Emocije su ovdje velike, kako poradi smrti jedne osobe koja je navodno stradala od strane pripadnika najmračnijih političkih snaga, tako i implikacija koje su se mogle dogoditi obzirom na nikad završen spor Grčke i Makedonije. A u tom sporu bilo je svega, dovoljno je na servisu YouTube upisati ključne riječi Makedonija i državna granica te vidjeti dokle idu poniženja. Još bi samo ovakav incident nedostajao pa da budale s obje strane krenu u akciju. A kako je to kada budale obje strane krenu u akciju mi u Hrvatskoj dobro pamtimo. Zato sam odlučio upitati uglednog skopskog pravnika Ratka Dimovskog što misli o tomu.

“Službeno u Grčkoj ne postoji takav događaj, no ovdje nitko ne zna što je prava istina jer u ovom času u Grčkoj se sve može sakriti.”

Kaže i kako opcija skrivanja događaja postoji jer bi to Grčkoj odgovaralo radi novoga prijedloga o imenu. Žele, naime, pokazati dobrosusjedske odnose.

Čini se, bio sam u pravu. Pametan netko odlučio je provjeriti priču i nije naišao niti na jedan dokaz postojanja iste. Ministarstvo unutarnjih poslova Grčke nije nikada čulo za ovaj slučaj što i nije tako čudno obzirom na fokus koji moraju usmjeriti na socijalne nemire u toj zemlji, no valjda bi neki tamo nadobudni inspektor čuo za to, a i koja je vjerojatnost, kada bi ubojstvo bilo istinito, da organizacija poput Zlatne zore ne uzme ovaj slučaj za samopromociju? Nije valjda da Zlatna zora ima za cilj razvijati dobrosusjedske odnose? Ne postoji niti medicinski karton osobe koja je navodno umrla u bolnici!

Možemo samo nagađati motive autora ove dezinformacije, no ono što je u cijeloj priči polučeno jest priglupa akcija dijela makedonske oporbe kroz inicijativu za opoziv vlade koja je staloženo reagirala na slučaj čekajući njegovu potvrdu. Izvan Makedonije vjerojatna je dezinformacija polučila zgražanje nad tendencijama modernoga novinarstva koja je za one nesklone Makedoncima poput nekih hrvatskih i srbijanskih nedija koji su odmah iz ormara izvukli priču o ovogodišnjem ubojstvu na željezarskom jezeru u blizini Skopja. Petrit Sačarini s Makedonskog instituta za medije navodi kako je i tada novinstvo širilo priču kako se radi o terorizmu.

Ostavimo sada po strani kako se financiraju srbijanski i hrvatski mediji tj. čije interese zastupaju, ostavimo po strani Ohridski sporazum po čijem je ključu gospodin Sačarini došao u ovaj institut, ostavimo po strani i to što su vinovnici događaja na željezarskom jezeru svi redom iz vehabijskog kruga sa Sandžaka, a ostavimo po strani i to što je taj incident bio kruna međunacionalnih tenzija u Makedoniji za nečiji drugi račun. Ipak, ostaje činjenica kako je taj incident postojao dok ovaj koji se koristi kao povod za napad nije.

Ne amnestirajući vjerojatnog dezinformatora, i ne ulazeći u njegove motive ono što me zabrinjava nije dezinformacija. One se često koriste na područjima gdje postoje prijepori, sjetimo se samo incidenta kojim je započeo Drugi svjetski rat. Mene ekstremno zabrinjava degradiranje novinarstva u regiji, ali i globalno. Nisu to samo slučajevi koje smo još do ne tako davno pripisivali tabloidima kao The Sun, Bild, Imperijal ili Slobodni tjednik, slučajevi su postali pravilo i u medijima glavne struje pa zamjećujemo politiku nenapadanja zemalja koje vrše promidžbu na CNN-u. U Guardianu je pak izašao tekst o nezadovoljstvu redakcije Al Jazeere povodom grubog miješanja u uređivačku politiku od strane Uprave kada je u središnje informativne emisije naprosto morao ući govor njihova financijera katarskog emira. U regiji imamo slučaj nevjerojatnog PR-a čovjeku za kojega se sumnja kako kontrolira dio međunarodnoga kriminala B. Pacoliju na Al Jazeeri Balkans, sjećamo se Sanadera zagrljenog s vlasnikom jednog moćnog medija u RH, i tu svatko od nas može nastaviti niz. Svakako u taj niz pripada incident s prenošenjem neprovjerene informacije u makedonskim medijima, ali i napad na makedonske medije pristranim svjedocima i konstrukcijama u srpskim i hrvatskim medijima.

Anđelko Milardović za Slobodnu Dalmaciju neki dan analizira globalnu situaciju, pri čemu se ovlaš dotiče i medija, te kaže kako ovom globalnom poretku naprosto treba rekonstrukcija. U medijima postoji sve veća diskrepancija između teorije, prema kojoj bi građanin trebao biti informiran, a ne manipuliran i prakse prema kojoj mediji služe uskim interesima manipuliranja masa radi postizanja kritične mase za neke ciljeve. Ako se poredak uskoro ne rekonstruira, mogli bismo zaglibiti u diktaturu moćnika i doživjeti potpuni gubitak javnosti.