ENG
Milan Pekić: Sretna Stara!
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Foto: Google
Nije u naslovu greška: Jovan se bez prvog slova u imenu zove onako kako se u toj varijanti čita, A po istim principu Risto…
Piše: Milan Pekić
Sloboda Narodu! – godini Staroj!
Smrt fašizmu! – godini Novoj!
I svakoj što će dolaziti na red, zamjenjujući mjesta sve dok traje ova i ovakva država.
Ne zemlja! Nije u pitanju prostor, nego dogovori o uređenju na njemu. Države, naravno, tim dogovorom, ili prisilom. Tako je stvaraju građani ili, na njemu, naseljenim ljudima to uradi neka druga volja. Demokracijski ili kako već god. A kod nas, na prostoru što ga nastanjujemo…
Hoću reći: Smrt fašizmu hipokriziji. Sve slobode narodu! Posebno, a to se MORA, kad naučimo i kad zaista počnemo misliti i upotrebljavati znanje. Ako ga imamo i ako smo ga stekli. Stečeno se mora znati i primijeniti. Sva mudrost svijeta je nepostojeća, ako su, biblioteke, recimo, neposjećene; knjige nečitane, a novine-mediji, skrojeni, iskrojeni, bog zna kako i od koga, odnosno ovakvi kakvi kod nas jesu.
Šta hoću reći? Mnogo toga, a u malo primjera.
Dva, recimo:O „Klix-u“ i maršu radnika Tuzle.
Ne o predmetima na tragu s njihovim događanjima, nego o svima nama!
Grozno je što je na nevolji tuzlanskih radnika, a ona sadrži svu tjeskobu bosanskohercegovačkih proletera.
(Sad svi skočite na mene: Pitanje je koliko su oni zaista proleteri! Jer imaju, kao i svi ovdašnji radnici, „nešto“! Pravi proleteri nemaju – NIŠTA! Pobunili bi se, od gladi zapetljanih crijeva, daleko ranije, treći dan od prve nepravde učinjene radništvu…).
Cijela zemlja pratila je marš na koje je hodajuće, promrzlo i gladno radništvo, ustvarimoralo natjerati one što su od puka, tog radništva dakle, izabrani.
Ti i takvi vlastodršci, na brzinu, naučiše vezivati kravate. Počeli upravljati. Stigli na vlast.
Vratiše im se, s granice tuzlanski radnici. Smije se vlast – znali su! Pa nisu li to jadništvo, uspješno potkupili? Bar privremeno korumpirali (kako strani izrazi imaju i trooštrice!)? I to mrvicama davno obećanim. Ali, vlast je sigurno znala, da za transfere siće nema zakonski trasiranog puta. Dobili bi oni pare samo nije bilo načina!
(Marks je lijepo upozoravao da se zakoni moraju poštivati ako su krojeni s mjerom podnošenja onih kojima su namijenjeni.)
I eto, Tuzlaci su u svojoj Tuzli! Ovako ili onako će ispratiti Staru, dočekati Novu i… Sretno.
Za javnost je ovo čudo nestalo! Ali, važno je, podrške je bilo! Idemo dalje! Zaista sretno!
Oko „Klix-a?“ Nesumnjiva, užasavajuća bruka! Sram bilo onoga ko se nije oglasio podrškom. Zgražanjem. Zamislite: Osioni dirnuli medije!
Podrška, podrška, podrška…! Sa svih strana.
A onda? „Klix-ovci“ će i tužiti, pa će se, nejse, zna se, žvaka rastezati…
Važno je da smo, gotovo svi, mi užasnuti, unisono, OŠTRO protestirali, saopćavali…
Samo, u ovoj državi, a u njoj se, ništa ne razrješava, nikad i niko nije objasnio, još manje najavio šta i kako dolazi nakon jasno naznačene i, evo, u prethodnoj rečenici, spomenute OŠTRINE.
Šta? Zaista?
Odgovor je prelak i zaslužuje novogodišnji pozdrav-čestitku s vrha ovog teksta.
Glasi:
Svakog čuda za dva dana dosta!
Sve je isto, samo bezobrazluk raste. Oni gore se i ne češu. Protokol ih brzo nauči da je bitno istuširati se i, svakako, prema prilikama, pokatkad i – presvući.
Stoga presvlače i narod.
Istina je da bi i te kako valjalo i analizirati sve pojave i riječi, kvalitete i prava, mnogo je posla…
Da, gluho bilo, neko od nas donjih ne pomisli da smo mi dobri. Da umijemo raditi, ali nas onemogućavaju. Da su nam mediji i novinari dobri i pismeni…
Ni govora! Ništa to ne valja. Ali, zašto bi i valjalo, kad…?
O čemu je ono i na čemu je, recimo stradavanje „Klix-a? Oni gornji, pojma nemaju.
Važno je da osuđuju. Ali ne prejako, jer kad budu njih osuđivali neće neko, valjda, BAŠ PREoštro…
Svi je čekaju. Svi će (je) dočekati.
Autor/ica 👤tačno.net
