Mesić podnio ostavku na dužnost počasnog predsjednika SABA-e

Povezani članci

• Pismo iz Podgorice: Rasturena šatorska revolucija
• HRVATSKA IZMEĐU POBJEDE I PORAZA
• Nastavljaju se građanski protesti i plenumi
• Željko Grahovac: SAMO SJAJ ČISTOG SAGARANJA
• Više smeća, manje cvijeća
• Iz FUCZ više od 2 miliona za Patrio Visoko: Krije li se Kadrija Kolić advokat direktora Solaka iza ove firme

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić podnio je u utorak ostavku na dužnost počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA) u želji  da Savez poštedi negativnih posljedica nastalih objavljivanjem snimki s njegovim izjavama iz 1990. i 1992. godine.

Pismo prenosimo u cijelosti!

“Poštovani Predsjedniče,

razmotrivši stanje nastalo nakon objavljivanja snimke s mojim, ponavljam i ovom prilikom, apsolutno neprihvatljivim izjavama iz godine 1992., kao i one kasnije objavljene iz godine 1990., te uzimajući u obzir činjenicu da vjerojatno postoje još i druge moje snimke iz toga vremena s jednako neprihvatljivim izjavama, a u želji da poštedim Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske bilo kakvih negativnih posljedica, podnosim ostavku na funkciju počasnog Predsjednika SABA.

Što sam imao reći o svojim istupanjima iz onoga vremena, a podsjećam da je to bilo prije četvrt stoljeća, rekao sam u autorskom tekstu objavljenom u Novom listu i na nekim portalima. Moje ne samo objašnjenje, nego i najiskrenija isprika, nisu – očekivano – našli mjesta u onim medijima koji su spremno prenijeli snimak iz 1992. i koji se sada natječu u objavljivanju osuđujućih reagiranja upravo onih desničara koji i danas u osnovi zastupaju ideje što sam ih iznio na spomenutom snimku.

Znam da sam zgrozio i razočarao i mnoge antifašiste. Shvaćam ih. Njima se još jednom ispričavam, bez ikakve rezerve ili pokušaja opravdavanja.

Neću se pozivati na to da sam tako govorio u razdoblju od neke tri godine, iznoseći ono što je tada bila politika HDZ-a, a što je – to je danas više nego očito – i ostalo politika te stranke. Jednako kao što se neću pozivati ni na činjenicu da sam u razdoblju od dvadesetak godina, a osobito u vremenu kada sam obnašao dužnost predsjednika Republike Hrvatske, zastupao dijametralno oprečna stanovišta. I radio, polazeći od tih stanovišta. Neću se, ponavljam, ni na koji način opravdavati, dapače preuzimam punu odgovornost za ono što sam izrekao. Neću se ni pozivati na nesporno pozitivnu bilancu razdoblja što je slijedilo.

Netko možda može reći da sam se u ranim devedesetim godinama prošloga stoljeća ponio kao oportunista, iznoseći stanovišta i tvrdnje u koje ne samo što sam intimno sumnjao, nego sam i znao da su neistinite. Ali, nitko ne može reći da sam bio oportunista kada sam, u već postojećoj klimi koketiranja s ustaštvom, krenuo u objektivno opasnu akciju reafirmiranja antifašizma, kada sam poveo borbu protiv povijesnog revizionizma, kada sam čvrsto stao na poziciju potrebe normaliziranja prilika u regiji i punog poštivanja ljudskih i manjinskih prava u Hrvatskoj.

Danas nisam u pitanju ni ja, ni Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Danas je u pitanju sklop vrijednosti antifašizma u Hrvatskoj, drugim riječima u pitanju je budućnost ove zemlje. Onima koji je vuku  u propast ja sam, temeljem snimljenih izjava što su ih pomno godinama čuvali, samo instrument za definitivno rušenje temelja antifašističke Hrvatske. Drugim riječima, oni me koriste da bi rušili i Ustav i sustav ove zemlje.

To je nešto što svi istinski antifašisti, bili oni članovi SABA ili ne, ne smiju dopustiti. U onoj mjeri u kojoj će mi to biti moguće, ja ću svakako i dalje davati svoj angažirani doprinos borbi usmjerenoj na to da antifašizam bude i ostane jedan od temelja današnje Republike Hrvatske – onako kako je i zapisano u njezinom Ustavu. Moja privrženost antifašizmu kao sklopu vrijednosti, kao ljudskom opredjeljenju, moja privrženost borbi za istinu o prošlosti i – što je u ovome trenutku najvažnije – moja privrženost borbi protiv galopirajuće fašizacije Hrvatske ni na koji način, a najmanje objavljivanjem snimki starih četvrt stoljeća, neće biti poljuljana.

Bio počasni predsjednik SABA, ili ne, ja sam i dalje s vama u zajedničkoj borbi za očuvanje istine o prošlosti, za vrednovanje Narodno-oslobodilačke borbe kao jedinstvenog fenomena u okupiranoj Evropi Drugoga svjetskog rata i za stvaranje bolje sutrašnjice. Ono što je bitno, to nisam ja, nego ta borba i njezino uspješno okončanje. Moramo pobijediti i pobijedit ćemo.

Smrt fašizmu – sloboda narodu”