Kukić: Stranački lideri kroz institucije demonstriraju moć

Povezani članci

• U PETAK OBILJEŽAVANJE SEDME GODIŠNJICE SMRTI DENISA MRNJAVCA
• HERCEG-BOSNA U HAAGU (11): Snajperisti HVO-a ubijali su i djecu u Mostaru
• Nagodbom do slobode: Koliko “vrijedi” smrt osamnaestogodišnje Anide Torlo
• Sadiković: Da Venecijanska komisija pruži „ustavnu pomoć“ na način da za BiH napiše novi Ustav BiH
• JAPANSKA BUBNJARSKA ATRAKCIJA – BEND «ONDEKOZA» 30. SEPTEMBRA U BKC-u
• IVO ANIĆ: JEBALO VAS HRVATI VAŠE ZAJEDNIŠTVO

Zastupnički dom Parlamenta BiH izglasao je u četvrtak smjenu kadrova SDS-a u Vijeću ministara BiH i tajnika toga doma.

“Dragan Čović je u dilu sa Miloradom Dodikom, i ja osobno mislim da oni imaju zajednički vražiji plan što se tiče rasturanja države. Problem je, međutim, u onome što čini SDP”, komentira politički analitičar Slavo Kukić, profesor sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Željka Mihaljević, Slobodna Evropa

RSE: Da prokomentiramo ove zadnje potrese u Vijeću ministara. Mislili smo hoće – neće SNSD, Dodik to napraviti, ali evo ipak je uspio.

Kukić: Da, uspio je. Jučer sam se prisjetio jedne slične situacije iz 1987. godine kada je nešto ofanzivnije započeo svoju životnu rolu Slobodan Milošević i kada su svi šutjeli, zapravo uzmicali pred onim što on radi. Prisjetio sam se prijetnje uvaženog Stipe Šuvara koji je u jednom momentu rekao da je došlo vrijeme da kaže bobu bob, a popu pop. To nikada nije učino, ali je šutnja njegova i svih ostalih u tadašnjim institucijama Jugoslavije bila vjetar u leđa Slobodanu Miloševiću i velikosrpskom projektu. Šutnja je odlika i ovog vremena u BiH, koja omogućuje Miloradu Dodiku da radi šta hoće. Svi to obrazlažu tezom kako ako to ne učine, ako ne podrže, mogu izazvati joše veće potrese, a nisam siguran da se na ovaj način tom gospodinu ne trasira put za njegove dalje akcije – jer i on postaje svjestan da mu se nitko ne smije suprotstaviti.

RSE: Evo, SNSD, SDP i HDZ BiH na jednoj strani – za.

Kukić: Mene doista ne čudi to što radi HDZ. Uostalom, Dragan Čović je u dilu sa Miloradom Dodikom, i ja osobno mislim da oni imaju zajednički vražiji plan što se tiče rasturanja države. Problem je, međutim, u onome što čini SDP – i to dvostruke naravi. Prvo, jer se na taj način trasira Miloradu Dodiku put. A drugo, to je tako cinično, licemjerno postupanje da ministri SDP-a u Vijeću ministara, kao i ministri Stranke za bolju budućnost, ne podrže smjenu gospodina Šarovića – ja nisam Šarovićev odvjetnik, iako, kad bih se morao opredjeljivati, moram priznati da bih stao na njegovu stranu – da bi njihovi zastupnici u Zastupničkom domu glasovali za smjenu Mirka Šarovića ili se suzdržali, a to drugim riječima znači istu stvar.

RSE: Ako je suditi po onome kako su glasovali zastupnici PDP-a, HSP-a i SDS-a, postoji li mogućnost da SDA kada potegne to pitanje u Domu naroda dobije prevagu?

Kukić: Da, postoji. Po onome što ja znam, SDA, kako bi se narodski reklo – ima kontrolni paket bošnjački u Domu naroda. I ako SDA potegne vitalni nacionalni interes, onda čitava priča može još značajno dugo trajati, i to toliko dugo da se to može otegnuti do sljedećih izbora.

RSE: A vjerojatno će to tako i biti.

Kukić: Prvo nisam siguran da to što je sada rađeno sukladno Ustavu BiH, ali ako i jeste, Vijeće ministara uopće ne funkcionira kao državna vlada. Dapače, ono funkcionira kao dom naroda. Njegovi ministri uopće ne funkcioniraju kao članovi državne vlade nego kao izaslanici svojih partija u domu naroda. I u tom i takvom Vijeću ministara – koje niti šteti niti pomaže BiH kao državi, ono je kao krštena voda, što bi se reklo – gospodin Šarović je doista odskakao, činio je, povlačio poteze koji, bez obzira što je on iz SDS-a, čija prošlost nije bajkovita i dapače, koštala je ovu zemlju, i on funkcionira kao najveći integralista tamo. Ne mislim da bi bila šteta da on ostane, dapače.

RSE: Dakle, imamo situaciju u BiH kada vlada ne vlada?

Kukić: Aposlutno. Mi, prije svega, nemamo vladu. Vlada četiri, pet političkih lidera. Oni predstavljaju i državnu vladu, oni predstavljaju i Zastupnički dom, oni predstavljaju i Dom naroda – i to je u teorijskom smislu karakterističan primjer otuđenosti centara moći, izmještenosti centara moći izvan institucija vlasti. Institucije vlasti su samo prostor na kojem se pred licem cijelog svijeta demonstrira jedna politička moć pet, šet kabadahija političkih, koji s vremena na vrijeme hodaju, dogovaraju itd. Zamislite takvo postupanje u američkom kongresu. Mogu Obama i čelnik Republikanaca da govore što god hoće, ali njihovi zastupnici u američkom kongresu naprosto imaju svoje stavove i glasuju po savjesti. To je u pravilu kod jednog dijela njih suprotno njihovim čelnicima. U BiH tu situaciju naprosto ne možete teorijski ni zamisliti.