Koga vješa Glavašev Facebook?

Povezani članci

• Bakir Hadžiomerović: Krize i akcize
• Premijera Aristofanovih “Ptica”
• VRATIMO SE NA POČETAK: Ko je ubio Davida Dragičevića?
• Veliko istraživanje o pomirenju Hrvata, Srba i Bošnjaka
• Pobuna u ime dostojanstva a protiv bijede; u ime morala, a protiv nemorala
• Kako ste gospodo, drugovi, braćo Milorade Čoviću?

Vidjeli ste kako se sudbina narugala novoj hrvatskoj predsjednici već prvoga dana koji joj je svanuo nakon trijumfalne izborne noći.

   Otišla je Kolinda Grabar-Kitarović iz Hypo-centra još po debelome mraku, kao što je i najavila, ravno na posao: u svoj – kako se pohvalila – prvi radni posjet. Pohodila je predsjednica, radno i svečano, šator u Savskoj i tamo je pobunjenim braniteljima, oduševljenima njezinom pobjedom, čvrsto obećala kako »nitko više neće Domovinski rat zvati građanskim ratom«.

   Težine njezinih riječi zasigurno je bio svjestan i jedan bivši državni odvjetnik koji je tu izbornu noć proveo u slavljeničkom stožeru (ili se kamerama samo pričinilo da su ga tamo usnimile), onaj što je skupa s jednim bivšim ministrom pravosuđa u žalbi na presudu jednog hrvatskog suda, kojom je njihov branjenik zbog počinjenih ratnih zločina osuđen na 15 godina zatvora, napisao sljedeće: »Srpska pobuna u RH mora se gledati kao građanski rat u RH, a kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija. U Gospiću je 1991. trajao građanski rat.«

   Budući da duboko vjerujem kako gospon Bivši Državni Odvjetnik nije spreman ponoviti takvu grešku ni za kakav odvjetnički honorar, barem ne u mandatu Kolinde Grabar-Kitarović, ispričavam se na maloj noćnoj digresiji i vraćam se onima što su se, čim je pukla zora i svanuo dan, oglušili na ono šatorsko upozorenje novopečene državnice i doveli je u iskušenje da u roku odmah pogazi svoje obećanje dano onima koji nisu zaslužili da ih se tako bezočno vara.

   Nadobudna ali neiskusna predsjednica, nažalost, nije odgovorila na taj izazov u skladu sa svojim obećanjima, nego je dopustila da joj netko već toga dana Domovinski rat, barem u jednom njegovom dijelu, nazove građanskim, a da ona na tu blasfemiju ne reagira onako kako priliči dami koja drži do svoje riječi. Svetogrdnu pretvorbu Domovinskog rata u građanski sukob obavila je ugledna institucija Ustavnog suda Republike Hrvatske koja je, eto baš tog dugo očekivanoga dana, najzad okončala svoje četverogodišnje plus četveromjesečno glavinjanje kroz četiri ustavne tužbe što ih je podnio Branimir Glavaš, do tada pravomoćni osuđenik za ratne zločine koji je bježeći od hrvatskog pravosuđa izabrao služenje zatvorske kazne u svojoj drugoj domovini, Bosni i Hercegovini.

   Ustavni sud je – kao što znate – ukinuo presudu Vrhovnog suda Branimiru Glavašu, obrazloživši svoju odluku, između ostaloga, i datumskom granicom do koje se zlostavljanja i likvidacije civila ne mogu pravno tretirati kao ratni zločini po zapovjednoj odgovornosti. Tim graničnim datumom do kojega, po kalendaru Ustavnoga suda, nije bilo nikakvog Domovinskog rata već samo nekakvog nemeđunarodnog građanskog sukoba, i do kojega nije bilo nikakvih ratnih zločina već samo običnih ubojstava i još običnijih zlostavljanja, proglašen je 8. listopada 1991., dan kada je »Republika Hrvatska stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava«.

   Branimir Glavaš je tu odluku Ustavnoga suda, posve razumljivo, doživio kao povijesni nadnevak za obranu Domovinskog rata, čija je čistoća otjelotvorena u njegovu liku i djelu, dok Kolinda Grabar-Kitarović, posve nerazumljivo, u njoj nije ni htjela ni smjela prepoznati obranu rušilačke teze o građanskom ratu, pa samim tim ni atak na vjerodostojnost svojega prvog postizbornog obećanja.

   Ta njezina odmah pokazana slabost osokolila je Glavaševe pristaše: i one koji su preko novina, poput Milana Ivkošića u Večernjem listu, počeli slaviti njegovu tobožnju nevinost (premda o njoj Ustavni sud nije rekao ni riječi) i slati mu dirljive posilničke poruke tipa »Sretno, generale!«, pa tako i one koji su na BG-ov službeni Facebook-profil posadili fotografiju petorice javno obješenih u nekoj šerijatski pravnoj državi na Srednjem istoku uz Biblijom nadahnutu prijetnju »Ne reci lažna svjedočanstva, jer stići će te božja kazna!« i dodatno pojašnjenje: »Osma Božja zapovijed glasi »Ne reci lažno svjedočanstvo« i ona zabranjuje laganje, lažno svjedočenje, krivokletstvo, a ovi na ovoj slici su lažno svjedočili i stigla ih je zaslužena kazna…«

   Prije nego što je taj post uklonjen s Facebooka, Glavašev ga je vjerni doglavnik Dinko Burić proglasio »gnjusnim podmetanjem onih koji ne vole Hrvatsku«, a ljubopitljivim je novinarima savjetovao da »nazovu Krunoslava Fehira i Dragu Hedla, budući da su oni poznati autori takvih prijetnji: jedan drugom prijete i onda to pripisuju Branimiru Glavašu«. Tako je, eto, postalo jasno i kome je – imenom i prezimenom – ta monstruozna prijetnja smrću zapravo upućena.

   Pokazalo se kome je namijenjeno da bude žrtva u nastavku tog ustavno-sudski formuliranoga građanskoga rata koji se neko vrijeme nazivao Domovinskim, a koji će se – za potrebe Branimira Glavaša i ne samo njega – vratiti svojim izvorištima.