Ko je muškarac koji plače?

Izdvajamo

• Ajna je ona koja je vrisnula Nismo krivi i ušla u borbu sa sistemom u kojem je sve podijeljeno po etničkom „principu“. Isparčani, razjedinjeni, neevidentirani i kao takvi, nemoćni. Progovoriti, ujediniti, zakonski evidentirati, psihološki ojačati i integrisati u društvo koje je na strani nasilnika je teška misija Udruženja koju je ponijela na svojim dostojanstvenim plećima, ali ona ne odustaje.

Povezani članci

• Inzko podnio UN-u izvještaj o BiH: Zemlja stagnira, popis jedina pozitivna stvar
• 8 razloga zbog kojih bi Mostar ponovo mogao postati pristojno mjesto za život
• Srebrenica: Tokom noći pokušali popisnice iz Srbije unijeti u BiH
• Tomislav Jakić: Srce moga grada
• Kočanovi zapisi u vremenu
• Wilders, NEXIT, “Kur’an policija” – No pasarán!

Foto: šg

Maj, 31. je Dan bijelih traka. Simbolično sjećanje na civilne žrtve rata u Prijedoru 1992. godine. Dan u kojemu je jedan mladi čovjek 2012. godine vrisnuo bez glasa jer nije mogao živjeti sa šutnjom. Njegov bezglasni krik danas je eho grassroots inicijative Jer me se tiče čiji su članovi mladi ljudi koji također ne žele živjeti sa šutnjom, ali žele živjeti s istinom.

„Ne mogu da pričam šta je bilo u Hoćimu, u dalekoj zemlji ruskoj. Ne zato što ne pamtim, već što neću. Ne vrijedi pričati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni žaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjećanje na sve što je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti.“

Iz pera Meše Selimovića. Pogrešno! Treba pričati. Teško je. Bolno je. Ali pomiriti se s istinom je jedini put ka ozdravljenju.

Aprila, 23. prisustvovah predavanju u Školi kritičkog mišljenja – tačno.net Mostar. Gosti predavači su Ajna Jusić, predsjednica udruženja Zaboravljena djeca rata i Boris Pavelić, novinar Nacional.hr. Od tog aprila moje biće vrišti i sve što slijedi nije ni 1% onoga što bi moralo biti ispisano, a nije jer ovaj jezik nema riječi da iskaže ono što osjećam.

Ko je Ajna Jusić?

Ajna Jusić je mlada djevojka s životnim iskustvom starice. Ajna ne prati modne trendove, ne ukrašava Instagram profil fotografijama sa trendy turističkih destinacija. Nije ni Zvijezda Granda ni učesnica Zadruge. Pa ko je onda? Ajna je gorka tema za naše „nježne, šuteće, nevine“ želuce!

Ajna Jusić je djevojčica koja je morala sama otkriti svoje Zašto! Zašto je stigmatizirana. Zašto je to malo biće izloženo odbacivanju, šikaniranju. Zašto se njezinu mamu koja zarađuje konobarski hljeb etiketira sa „kurva“. Zašto se sele iz mjesta u mjesto?

Možemo li zamisliti naše kćeri da nose Ajnino breme? Šta bismo mi uradile da smo Ajnina mama?

Ajna je djevojčica čija je majka civilna žrtva rata, jedna od 50 000 silovanih lica u ratu 1992.-1995. godine koja je uz sve zlo kojemu je bila izložena odlučila živjeti za svoje dijete. I kao da joj nije bilo dovoljno što je nevina ponijela teret tuđe krivnje i zločina, i mi smo je izložili na stub srama kažiprstom, predrasudama, osudama, šutnjom i neznanjem. Kakvi smo to ljudi?

Šta biste vi uradili da vašoj kćeri razredni starješina, na času odjeljenske zajednice, postavi pitanje: Zna li ti majka ko ti je otac? Kakvi smo to profesori?

Ajna Jusić je mlada, obrazovana djevojka, predsjednica udruženja Zaboravljena djeca rata koja ne odustaje od borbe za istinu i pravdu za svu djecu čije su majke civilne žrtve rata? Pored brutalnosti i silovanja, silovane žene u ratu bile su izložene i prisilnim brakovima. Ratna strategija počinitelja da se amnestira silovanje ili šta? Prisiljavalo ih se na vjenčavanja i rađanje djece. I da, takve slučajeve pravo ne definira ratnim zločinom.

Ajna je ona koja je vrisnula Nismo krivi i ušla u borbu sa sistemom u kojem je sve podijeljeno po etničkom „principu“. Isparčani, razjedinjeni, neevidentirani i kao takvi, nemoćni. Progovoriti, ujediniti, zakonski evidentirati, psihološki ojačati i integrisati u društvo koje je na strani nasilnika je teška misija Udruženja koju je ponijela na svojim dostojanstvenim plećima, ali ona ne odustaje.

Ajna Jusić je 2020. godine po izboru britanske agencije Shape History izabrana za Jednu od 7 internacionalnih žena liderica koje treba slaviti! Ona je ona koja korak po korak osvaja osnovno pravo čovjeka na dostojanstvo, slobodu i jednakost u bici sa legislativom Bosne i Hercegovine.

I da, Ajna Jusić je mlada žena zbog koje jedan muškarac plače! I to kakav muškarac! Boris Pavelić, novinar koji godinama oštrim perom secira podvale, laž i manipulaciju istinom, istreniran da bude jak, dostojanstveno je progutao suze i odustao od svojih 60 minuta predavanja. Jer, šta više iko ima za reći vrijedno pažnje poslije predavanja Ajne Jusić. To je muškarac! Postiđen brutalnošću silovatelja.

Prošlo je tridest godina od počinjenih zločina u ratu, deset godina od bezglasnog krika mladog čovjeka s bijelom trakom u Prijedoru. Ove godine su lokalne vlasti zabranile šetnju. Zašto? Koliko puta ćemo žrtvovati iste žrtve? Koliko? Zna li se? Da, zna se. Žrtvovaćemo ih sve dok i sami ne postanemo civilne žrtve novog rata jer smo birali biti civilne žrtve politike, šutnje, neistine, plitkih emocija, podaničke snishodljivosti,…

Šutnja nije zlato, svjedoči Ajna Jusić, dok to ne shvatimo pronalazim nas sve u sljedećem opisu i nema ali:

„Pobožne suhopizde drhtale su od sladostrašća zgražavajući se nad zločinom. Ugledni očevi koji povješaše zločince prijetili su bučno sljedećim, a ćutke iza očnih kapaka silovali sve Mevlije ovog svijeta. Varoš zaboravi zločin, krivce i kaznu, ali ne zaboravi Mevliju. Mnoge ljubopitljive oči puzale su oko nje, mazile je saučešćem i podržavale samo da bi je mogle zatim iz potaje što strašnije olajavati.“

Iz pera Derviša Sušića.