Kako je Marin Čilić Hrvat, a Milan Bandić Hercegovac
Izdvajamo
- Velimo, u pitanju je neviđena lakoća tituliranja: ako je naš čovjek napravio nešto pozitivno, jasno da je Hrvat. S druge strane, ako je naš čovjek štogod možda zgriješio, nedvojbeno je Hercegovac. A to što od Čilićeva rodnog Međugorja do Bandićevih rodnih Gruda cestom ima jedva 40 kilometara, dok je zračna udaljenost još i manja, pri čemu se oba mjesta nalaze u Hercegovini (još preciznije: u Bosni i Hercegovini), to je za ovu priliku nevažno. Za ovu priliku je važno da smo pronašli neviđeno lagan način da ispadnemo teški frajeri: sve što je pozitivno pripada nama, a ono loše ćemo pripisati rođacima iz susjedne države. Jer mi Hrvati iz Hrvatske smo čisti i pošteni: vidi ruke. Bogami, nije lako biti rođak tim hrvatskim Hrvatima.
Povezani članci
- Počeo godišnji sastanak procesa “Brdo-Brijuni”, Merkel sa liderima zemalja regije
- Može li Mostar preživjeti vlastitu smrt?
- Klauški poručuje premijeru: Milanoviću zabrani domaće fašiste
- Ovi ljudi više ni lagati ne znaju
- Prosvijećeni apsolutizam je već tu; treba nam puno više demokracije i solidarnosti
- Nikšić, Komšić i Čolpa poručuju: Čović je krenuo putem Radovana Karadžića
Kad je Čilić nedavno osvojio US Open, uglavnom ste iz medija doznavali da je turnir osvojio Hrvat, a tek tu i tamo da je posrijedi Hercegovac. Bosnu, naravno, nitko nije spominjao. Sada, kada je uhapšen Bandić, stvar je obrnuta: uglavnom doznajete da je uhapšen Hercegovac, a ne Hrvat. Čemernu Bosnu i opet nitko ne spominje.
Piše: D
Dva Hrvata obilježila su ovaj tjedan na Balkanu: jedan u pozitivnom, drugi u negativnom smislu.
Hm, ne valja: već čujem povike iz Hrvatske da je ovaj negativac zapravo iz Hercegovine. A čujem i mrmljanja iz Hercegovine da im krademo pozitivca.
Probajmo onda ovako: dva Hercegovca obilježila su ovaj tjedan na Balkanu: jedan u pozitivnom, drugi u negativnom smislu.
Ah, ne valja ni ovo: opet čujem povike i mrmljanja, samo obrnuto nego maloprije. Sad mi iz Hrvatske viču da je ovaj pozitivac zapravo Hrvat. A iz Hercegovine mrmljaju da im pokušavamo uvaliti negativca, iako taj živi u Hrvatskoj.
Da pokušamo i treću varijantu: dva građanina iz Bosne i Hercegovine obilježila su ovaj tjedan na Balkanu: jedan u pozitivnom, drugi u negativnom smislu.
Jok, brate, tek ovo ne valja. Sad i iz Hrvatske i iz Hercegovine čujem istovjetnu buku i galamu: ama, kakva Bosna i Hercegovina, kakvi bakrači. Iako je, ruku na srce, upravo ova varijanta najistinitija. Ali što ćeš: ne možeš protiv naroda.
I tako su tenisač Marin Čilić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić napravili pometnju u našim medijima, u kojima su obojica dobili udarne prostore: prvi jer je u nedjelju osvojio turnir u Moskvi, a drugi jer ga je u nedjelju policija uhapsila zbog sumnji u kriminal. Pometnja nije nastala oko toga tko je od njih dvojice zaslužio veći komad naslovnice, nego oko pitanja kako kojega predstaviti u naslovima i nadnaslovima: jesu li Hrvati ili su Hercegovci?
Ili su, nedajbože, građani iz Bosne i Hercegovine?
Čiste ruke
Bogami, nije lako biti rođak tim hrvatskim Hrvatima.