Kad država toči

Autor/ica 4.9.2012. u 11:11

Povezani članci

U ovom trenutku kao da se Crna Reka uliva u Crnu Goru pa nam država toči na svaku stranu. U Crnoj Reci, SPC ubija svoje štićenike u glavu da ih odviknu od droge, a u Crnoj Gori ista ubija u pojam ovu vlast, da je od države odvikne. Na kraju, svemu je kumovala država svojom (ne)odlučnošću da svako pitanje od nacionalno-državnog interesa zamete pod tepih. Neko iz vrha vladajuće koalicije je izjavio da su ovi izbori ključni za opstanak države… Ništa novo: to pripovijedaju dvadeset godina!

Jedan od izgovora za pregrupisavanja na političkoj sceni Crne Gore povodom osnivanja novih frontova i partija je – „poziv na pomirenje“. E sad: U ime koga, s kim ili s čim se pomiriti? S tuđim nacionalizmom i njegovim epigonima, s uvoznim patriotizmom i njegovim rodoljupcima, s vjerskim fanaticima i zlikovcima, ili s domaćim izdajnicima koji izdaju sve redom, ćer do himne…

Na ta pitanja odgovora nema a nema ni potrebe, poznati su odavno. Nemiritelji pozivaju na pomirenje. Stimulišu sve što je anticrnogorsko… Poneki stimulativ dolazi i s vrha države pa se čini primjeren slogan: Kuda Filip prođe tu himna ne raste! Svi koji se zalažu „za“ protiv Crne Gore ne zaslužuju pomen, ali zaslužuju makar opomenu. Ali ni opomene nema. Kad svakome može biti da čini državi što činit ne može, biva nepočinstvo. Sve su opomene izlišne.

Teret istorije i iskušenje današnjice: Prekompovani i novokomponovani politički činioci na crnogorskoj sceni ne razabiraju suštinu pomirenja. Povremeno, evropska štampa nas opominje kako su se neđe u Evropi u nekom autobusu ukrcali zajedno, turisti Britanci i Njemci. Kad su Britanci čuli njemački govor odmah su napuštili vozilo… Ili, u drugom slučaju, kad se vodič turistima prvo obratio na njemačkom jeziku, Britanci su opet u znak protesta uradili isto…

Bez riječi i pogovora izrazili su tako svoj građanski protest protiv Hitlerove fašističke Njemačke, bez obzira što je današnja Njemačka jedan od lidera EU. Francuska vlada maršala Filipa Petena je kapitulirala 1940. pred Hitlerom dupuštajući mu sramni prezent, da kroz Trijumfalnu kapiju umaršira Jelisjeskim poljima u Pariz. Peten je potom svoju izdajničku vladu smjestio u Viši, odakle je kolaborairao s fašizmom sve do 1944. Iako je bio komandant pobjednik protiv Njemaca, u Prvom svjetskom ratu 1917, u Drugom je postao izdajnik. Francuska se nikad nije pomirila sa tom izdajom i osudila ga je na smrt 1944. godine.

Kasnije su se Evropa i svijet pomirili s Njemačkom, ali ne i sa fašizmom. S fašizmom se nije pomirila ni Njemačka. Zaključak je: pomirenja nema bez definisanog pomirenja. No, naši domaći razlozi za pomirenje, su suprotni evropskim mjerilima, pa se ovđe zločinstvo i izdaja popularišu u patriotizam prve vrste. Sve mimo svijet.

Domaći pomiritelji: Na pomirenje danas i ovdje pozivaju oni koji su kolaborirali sa režimom nacionalističkog rata iz Beograda – osvježavaju ga i novovjerni crnogorski „pomiritelji“ novim partijama, frontovima, koalicijama i prebjezima, čiji osnivači protežiraju nedefinisano pomirenje sa svim i svačim… Sve zarad političkog učinka na predstojećim izborima.

Možda im je uzor novi predsjednik Srbije koji se prodao prije izbora na konvertabilno tržište, a sad pokušava i da se preproda na Istok, po kliringu. Ovi naši jadovi piljare sa lokalno-provincijalnim autsajderima koji ne razlikuju bolje od gorega. Njihova osnovna namjera je da propuste ove vlasti još više unazade. DF (Demokratski front) liči na provizorijum izgubljenih u vremenu i prostoru, i najbliži je nekakvoj skupini koja bi se mogla nazvati Neoliberalni četnički pokret, u koji mogu da uđu – kao u kakvu „reviju želja“ – svi koji to žele. Čak su mnogi ušli iako programa nema – sve do danas! Pa, opet u DF-u ne žele baš sve, jer ta njihova desna revija ima – usku širinu. Neki, kao Liberalna partija, i pored izražene želje nijesu uspjeli da se ugnijezde na tuđem pologu. Uspjeli su u vladajućoj koaliciji, ali (iz)rod je isti.

Inače, DF u samom nazivu iskazuje antagonizam, a „demokratija“ i „front“ ne pašu ujedno! Nepodesna koalicija riječi čak i za vrlo izražena desna stremljenja. Čim je nešto na frontu, demokratije je na odsustvu. Na frontu vlada samo komanda, a za četnike važi i odstupanje kao tradicionalna odrednica. Za utjehu im je da više nema „zidanih mostova“, pa ako ne uspiju mogu završiti, ne reklo im se, ka’ pod most…

Neodgovorna vlast: Na kraju, svemu je kumovala država svojom (ne)odlučnošću da svako pitanje od nacionalno-državnog interesa zamete pod tepih. Neko iz vrha vladajuće koalicije je izjavio da su ovi izbori ključni za opstanak države… Ništa novo: to pripovijedaju dvadeset godina! Možda su i ovi izbori opet „ključni“ ali ova vlast je ključeve od države napravila u duplikatu, pa jedan njen dio otključava samo SPC, a država svoj ključ u tu bravu ne meće.

Uporedo s tim procurila je i (dez)informacija kako će SPC mijenjati svoj ustav da bi podsredstvom srpske jurizdikcije mijenjala administrativne granice na prostorima koje vjerski pokrivaju. SPC će dakle, mijenjati ustav da bi po svom nahođenju mijenjala i granice Crne Gore. Shodno tim odavno poznatim namjerama, Crna Gora ni pisnula nije, a ako je ovi izbori nagnaju da koalira s (po)četničtnicima, kolaboracija s SPC je sugurna. Naprijed sokolovi u „devedesete“… A možda je i Filip došapnuo SPC, da pokušaju u opštem metežu pred izbore, pa dokle stignu. Neki neodgovorni državni čimbenik će reći kako je ova vijest, tempirana iz Beograda, samo novinska „patka“!? Taj što tako misli je obični patak koji se „neradeći“ pario s patkom koja mu je izlegla okot na sve strane po Crnoj Gori. Uz to, Beograd nema bliže okoline prema kojoj ima više pretenzije nego što je Crna Gora.(Kosovo je p…. dim, ne zna šta da radi š njim!) Jedno je sigurno, u vrijeme predizborne kampanje srpske patke niko neće ometati da kvaču o „pretenzijama“ do mile volje.Ako tako nastave ne gine im koalicija s četnicima, iako su nas gotovo ubijedili da je opstanak države osiguran, a samo napredak je pod sumnju. S ovoliko četnika, nazadak je pred vratima. Iz toga nesporazuma oko opstanka, ispilio se pomiriteljski „Neoliberalni četnički pokret“ sa novim imenom i starim prezimenom. Može mu bit kad mu je država pođubrila tlo iz koga zorno raste.

U ovom trenutku kao da se Crna Reka uliva u Crnu Goru, pa nam država toči na svaku stranu. U Crnoj Reci, SPC ubija svoje štićenika u glavu da ih odviknu od droge, a u Crnoj Gori ista ubija u pojam ovu vlast, da je od države odvikne… Kad vam je Crnoj Gori Ustav mrtvo slovo, viknite makar vlastodršci, na svoje da se odviknu od došapatavanja protiv svoje države. Ne postoji u Crnoj Gori niti jedan jedini primjer da je crnogorska vlast nešto osporila što je SPC poduzela za svoj interes. Zbilja sramota od vrha do dna.