Kad bojići zašute, a raspudići progovore

Povezani članci

• Djeca sa poteškoćama u razvoju u HNK bez asistencije sistema
• Fatalna privlačnost
• Vitaminčeki
• SPOMENIK GUBITNIKU
• YIHR BH organizira javne rasprave o ustavnim promjenama u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu
• „Pardon, oprostite, zabunio sam se!“

Dođu tako vremena pa raspudići progovore a bojići zašute – izleti mi ova grešna intervencija u Andrićevu rečenicu kad sam čuo istup Nine Raspudića o bosanskim franjevcima na međugorskom radiju Mir, radiju kojem od svih radija vlastito ime najlošije stoji. Na primjer: Radio Republike Srpske je u svojoj misiji jedan častan radio koji u potpunosti stoji iza svoga imena i potvrđuje da nomen (j)est omen. Nikad vam neće iznevjeriti očekivanja. Vi znate: oni čvrsto stoje iza Republike Srpske i brane ili negiraju čvrsto svako zlo u ime Republike Srpske učinjeno: nije bilo genocida, Markale su granatirali muslimani, Haag je stvar međunarodne zavjere protiv Srba, itd. Što im je u opisu posla i imena, oni to besprijekorno rade, halal im svaka zarađena marka, samo bih zbog njihove pedanterije plaćao RTV taksu. Toliko su oni pošteni u tom svom zlurađu da mi prosto dođe da se kao neko koga percipiraju kao Bošnjaka samoukinem kako bi na dunjaluku bilo više mjesta za srpsku čeljad.

Radio Mir je, s druge strane, (ima još nekoliko radijskih stanica/postaja sličnih toj) najobičniji lažov koji od trenutka svoga osnivanja nije bio u stanju niti jednom stati iza svoga imena. Pomirenje mu u opisu imena i posla a ugošćuje najveće propagandiste zla, kakav je i Nino Raspudić.  Pokretač tog radija je fra Miljenko Mića Stojić koji je za taj radio rekao da mu je geslo: „Zdrava ljudskost i zdrava religioznost“. Sudeći po onom što taj radio propagira zdrava ljudskost je ona koja odiše hrvatskim nacionalizmom a zdrava religioznost je ona koja je u službi tog nacionalizma. Naravno, sve se to dešava u Međugorju, u ozračju Gospinog ukazanja i s njenim pečatom. Radi se, zapravo, o manipulisanju najvećim svetinjama katolika u korist politike mračnjaštva koja je, treba to uporno ponavljati, sve što nije Hrvat/ica početkom devedesetih osudila ili na smrt ili na logor ili na progon.

Iz jednog od najsvetijih mjesta brojnih katolika, naročito Hrvata,iz usta Nine Raspudića upućena su najcrnja opanjkavanja na račun bosanskih franjevaca preko Radija Mir u emisiji Agape čiji je urednik fra Mario Knezović koji je povlađivao Raspudiću. A Raspudić je o franjevcima govorio kao o dajidžama stavljajući jasnu nacionalnu distinkciju između tog naziva kao pogrdnog za fratre i naziva ujaci koji je kao naziv od milja. Insistirajući na tome, on je pojedine bosanske franjevce odredio kao asimilirane u Bošnjake i zagovornike bošnjačke nacionalne politike. Nazvao ih je kvislinzima a kontinuitet njihovog kvislinškog rada seže još od 1463. Prvi kvisling je bio fra Anđel Zvizdović koji je uspio isposlovati čuvenu ahdnamu od sultana Mehmeda Fatiha. U socijalističkoj Jugoslaviji kvislinzi su po njemu bili članovi udruge katoličkih svećenika Dobri pastir koji su se zalagali za dijalog crkve s vlastima te time omogućili katoličkoj crkvi lakše djelovanje. Danas su kvislinzi bosanski franjevci od kojih se posebno okomio na Dragu Bojića kojeg je Lovro Gavran smijenio s pozicije urednika Svjetla riječi navodno zato što je Bojić u intervjuu datom portalu Prometej kritikovao pojedine hercegovačke franjevce i uopšte ulogu crkve u fašizaciji hrvatskog puka u BiH. Raspudiću smetaju danas ljudi poput Bojića jer nisu za podjele, a nisu zato jer podjele ništa dobro ne donose ni Hrvatima ni bilo kome drugom. Raspudić je suprotnog mišljenja, njemu smeta to što ovima smeta teritorijalna jedinica sa hrvatskom većinom.

Raspudiću je stalo do te jedinice jer samo u tom jadu, nastalom na zločinu, on može vrijediti za intelektualca i biti nekakav ideolog, a što se tiče proglašavanja za kvislinge najreprezentativnijih ljudi franjevačke i uopšte katoličke zajednice u BiH, razlog tome uveliko je sličan.

Naime, svi nacionalisti, radikali, ekstremi, fašisti rado sežu u prošlost s pitanjem šta bi bilo kad bi bilo. Jedno od najčešćih pitanja neonacista je kako bi svijet izgledao da je Hitler poubijao sve Jevreje, četnici imaju bezbroj varijacija o temi šta bi bilo da su saveznici u Draži prepoznali saveznika, itd.

Raspudićeve optužbe na račun čestitih svećenika poput Zvizdovića, udruge Dobri pastir ili Bojića mogu se u torbo-folk-naci-kič maniru (čemu Raspudić pripada) izreći stihovima:

Eh da su nas više klali

mi bi bili veći radikali.

Dakle, Raspudić ne može da prežali što Zvizdović u najmanju ruku nije pljunuo sultana pa da se onda desi pogrom nad katoličkim življem od čega bi on pravio mitove i mnogo lakše homogenizovao hrvatski puk i usmjeravao ga stazama fašizma. Raspudić žali što u najmanju ruku Udruga Dobri pastir nije izdala proglas u kojem će se Tita i partiju proglasiti sotonama pa da onda krenu represalije kako se on više ne bi morao baktati Bleiburgom i u njega se saplitati ko pile u kučine već bi imao crno na bijelo: toliko i toliko mrtvih, toliko i toliko zatvaranih i mučenih zbog verbalnog delikta. Raspudić najviše žali što danas postoji Bojić i njemu slični koji dokazuju da je život s nehrvatima ne samo moguć, nego i poželjan te da svi Hrvati nisu Raspudić. Raspudić žali što postoji kontinuitet Zvizdović – Dobri pastir – Bojić a ne samo kontinuitet Glavno ravnateljstvo za promidžbu NDH  – Bruno Bušić – Smiljko Šagolj – Nino Raspudić  i Radio Mir.

Prvi kontinuitet, da se primijetiti, seže dublje u prošlost, a zahvaljujući kvalitetu i ljudskosti i religioznosti, da aludiram na fra Miću, duže će i potrajati.

Raspudić, dakle, pripada kontinuitetu najvećih zala koje je iznjedrio hrvatski nacionalizam i ne mogu da se ne upitam otkud njegovo prisustvo u medijima koji neće da su nacionalistički? Čest je gost pa i voditelj emisija koje tvrde da su za sve, a ne samo za Hrvate. Smije li se zarad načela pluralizma davati javni prostor onima koji pluralizam guše? Raspudić ga očito guši jer neistomišljenike unutar hrvatskog naroda naziva kvislinzima. To pitanje mi zaista zvuči kao medijski izazov.

A evo izazova i za katoličku crkvu u BiH. Ako je Drago Bojić smijenjen s pozicije urednika Svjetla riječi jer je otvoreno kritikovao svoje kolege, pojedine hercegovačke franjevce, hoće li sada fra Mario Knezović biti smijenjen s pozicije urednika emisije Agape jer je inicirao, saslušao i odobrio u svojoj emisiji napad na kolege bosanske franjevce koji je ubilački, što Bojićeva kritika nije bila?

Pitam to jer je Radio Mir u vlasništvu Hercegovačke franjevačke provincije, dakle hercegovački provincijal i Uprava Provincije su odgovorni za taj medij, ali u širem kontekstu on je i crkveni medij pa nad njim ingerenciju ima i mostarski biskup, a u konačnici i službena Katolička crkva. Ako se takvo nešto ne desi, bit ću slobodan da sve s ingerencijama nad katoličkim medijima unutar Katoličke crkve u BiH stavim u isti onaj hrvatski nacionalni kontinuitet u kojeg svrstavam i Raspudića.