Jedno posve drugačije razmišljanje

Izdvajamo

• Krov već gori: nedavno je Vladimir Putin objavio kako Rusija neće obnavljati isporuku plina sve dok ne budu ukinute sankcije koje joj je Zapad nametnuo. Ruski prihodi od izvoza energenata dosada su premašili troškove invazije. U međuvremenu cijene su energenata eksplodirale. Prema Goldman Sachsu to je tek početak: računi za struju porast će u Evropi za dodatna dva bilijuna Eura. Predsjednik njemačke pokrajine Saksonije-Anhalta rekao je o tome: ‘Energentska je politika Ahilova peta svakoga nacionalnog gospodarstva. Zbog toga smo i dalje upućeni na ruski plina i naftu.’ Po kratkom postupku Ukrajina ga je proglasila nepoželjnom osobom (persona non grata).

Povezani članci

• Slavo Kukić: Prođe, hvala dragom Bogu, još jedan hadezeov pečat
• Slavo Kukić: Tko je Čoviću važniji – Dodik ili Komarica i njegov katolički vjernički puk?
• Monstrum iz Hrvatskog tjednika
• Koliko je front građanskog otpora etnonacionalističkom zaglupljivanju i realan?
• Zlatko Jelisavac: Narcis i Lažousti
• Božica Jelušić: NA VISINI STVARI

 Foto: Güven Güneş/pexels

Visokotiražni austrijski dnevni list Kronen Zeitung objavio je ovih dana tekst dr-a Klausa Woltrona pod naslovom ‘Pad s pijedestala/visokog sedla u dubinu’. Tekst prenosimo u cijelosti.

‘Ako sam ljudima u Ukraini obećala da ćemo biti na njihovoj strani tako dugo dok nas budu trebali, onda ću se toga obećanja i držati, neovisno o tome što misle moji njemački birači’, izjavila je arogantno njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. I nije ta dama jedina koja stoji na svojem visokom pijedestalu: mnogi istomišljenici – moralisti u zaštićenom području misle jednako kao i ona.

Moja analiza stanja što je iznosim u ovome tekstu ni u kojem slučaju nije na tragu službenih ‘priča’, da upotrijebim izraz iz suvremenog žargona. Pa bi najbolje bilo prihvatiti je kao iritirajući poticaj za razmišljanje što dolazi od jednog savjesnog promatrača.

Krov već gori: nedavno je Vladimir Putin objavio kako Rusija neće obnavljati isporuku plina sve dok ne budu ukinute sankcije koje joj je Zapad nametnuo. Ruski prihodi od izvoza energenata dosada su premašili troškove invazije. U međuvremenu cijene su energenata eksplodirale. Prema Goldman Sachsu to je tek početak: računi za struju porast će u Evropi za dodatna dva bilijuna Eura. Predsjednik njemačke pokrajine Saksonije-Anhalta rekao je o tome: ‘Energentska je politika Ahilova peta svakoga nacionalnog gospodarstva. Zbog toga smo i dalje upućeni na ruski plina i naftu.’ Po kratkom postupku Ukrajina ga je proglasila nepoželjnom osobom (persona non grata).

Evropska unija poručuje da će tek godine 2030. biti potpuno neovisna o ruskom plinu. A do tada pokušava bolove ublažiti sredstvima za omamljivanje.

Kako bi se spriječio porast cijena struje, u Njemačkoj su osigurane dvije i po milijarde Eura: do gornje granice potrošnje od 2.900 kilovat-sati godišnje, zaračunavat će se za jedan kilovat-sat samo 10 centi. To će usrećiti više od polovice domaćinstava i osloboditi ih prisile štednje. Preko te granice prijeti viša tarifa.

Hoće li na taj način aktualni problemi zaduživanjem biti riješeni, skinuti s dnevnog reda?

Što učiniti kada novac bude potrošen, a plina još uvijek ne bude? Uzdrmano tržište energenata država ne može obuzdati na dugi rok.

A odakle je sva ta nesreća došla? Rusija je silom, vojno, upala u Ukrajinu. Nećemo se ovdje baviti kompleksnim razlozima što su do toga doveli. Amerikanci su sa više od osam milijardi dolara pružili Ukrajini pomoć što više nego dvostruko premašuje ono što joj je poslala Evropska unija.

Razvio se predstavnički rat protiv Rusije.

Propagandne aktivnosti usmjerene na to da se poveća pomoć Evropske unije Ukrajini dosegle su dimenzije moralne ucjene. ‘Ako ofanziva (ukrajinska) na jugu ne uspije zbog toga što nije bilo na raspolaganju dovoljno borbenih vozila, onda smo mi (Evropljani) dijelom za to krivi’, rekao je general Wittmann, umirovljeni direktor akademije Atlantskog pakta za planiranje i politiku.

Usporedo s time priziva se sablast novog ruskog napredovanja. ‘Padne li Ukrajina, Putin će marširati sve do Berlina’, tvrdi ukrajinski ministar za informiranje, Tkachenko.

Pri tome se prešućuje da bi takva akcija vodila do konfrontacije s NATO i time do svjetskog rata, a u tako nešto Rusi se nikada ne bi upustili.

Sve te vizije služe samo tome da građanima u zemljama Zapada utjeraju strah u kosti i da održe njihovu spremnost na nastavljanje podrške ratu.

Korist iz toga izvlače Sjedinjene Države. Stari neprijatelj – Rusija, izoliran je, zabijen je klin između Evropske unije i njezinog najvažnijeg opskrbljivača energentima, gladna industrija naoružanja dobila je nove narudžbe, a Evropa je postala energetski ovisna o skupom američkom ukapljenom plinu što se dobiva tzv. frackingom. Oni koji trpe i snove teret svega toga, to su ukrajinski vojnici i civilno stanovništvo.

Države članice Evropske unije dozvolile su da budu uvučene u sukob iz kojega se ne nazire nikakav pozitivan rasplet; bio Putin odbijen, ili ne: bez plina i nafte iz Rusije Evropa će do kraja desetljeća trpjeti od nestašice energenata, a izvozna će industrija doživjeti krah.

I štednja plina, punjenje spremnika, pomaže samo ograničeno: koliko će dugo dostajati austrijske zalihe plina, prilično je nejasno. Prema nekim procjenama na raspolaganju nam je samo 25% sadašnjih zaliha. Zastrašujuće malo.

Socijalna previranja neće ostaviti kamen na kamenu. U sličnim prilikama ‘ . . . nestali su domoljublje, socijalne obveze i moral, a spremnost da se krše pravila bila je golema’ (Adam Ferguson, 1975.)

Strahuje se da bi izbori u Italiji mogli rezultirati lavinom, oni u Austriji izazvat će potres srednje jačine.

Zaključak: ljudi na čelu evropskih država dozvolili su da ih se navede na kurs s kojega nema odstupanja, a da se pri tome ne izgubi obraz i ne pretrpe štete. ‘Oružja moraju zašutjeti, ubijanje treba prestati, inače će cijeli svijet potonuti u kaos’, upozorio je predsjednik njemačke pokrajine Saksonije, Michael Kretschmer. Od toga smo, međutim, jako daleko.

Dotle u Bruxellesu traje ljubomorno suparništvo između gospođe von de Leyen i predsjednika Vijeća Evrope. Ovaj je, naime, od predsjednice Evropske komisije još u listopadu/oktobru 2021. zatražio da predloži konkretna rješenja za stanje izazvano porastom cijena energenata. Sada, devet mjeseci nakon toga, došlo se tek do preporuka. Vatrogasci raspravljaju, dok plamen proždire kuću.