Haris Ljevo:Nemojmo očajavati ,možemo proći Portugal

Povezani članci

• Dijalog o puku
• Časni čovjek i sveštenik na čelu Splita: Ivan Grubišić uvjerljivo vodi u utrci za Split i županiju
• Amela Rebac: Stari most, stara ljubav
• Kritika čistog zuluma
• Mourinho: Čeka nas težak posao, ali ne i nemoguć
• Je li veći cinizam Nine Obuljen Koržinek ili glupost Andre Krstulovića Opare?

Čitajući komentare po društvenim mrežama nakon utakmice sa Francuskom i nakon ždrijeba u Krakowu koji nam je podario reprezentaciju Portugala, stekao sam utisak da se ne radi o istim ljudima, a zapravo radi.

Skoro stopostotni bh. auditorij je nakon utakmice protiv Francuske u utorak za neuspjeh naše reprezentacije, ako se uopšte neuspjehom može smatrati remi usred Pariza protiv velike Francuske, krivio nesretnog i nespretnog škotskog sudiju Thompsona koji je namjerno ili nenamjerno, prije će biti da je ovo prvo, odveo Francuze na EURO.

Škot nam je sudeći nepostojeći penal za Francuze 13 minuta prije kraja ukrao plasman na EURO 2012 u Poljskoj i Ukrajini. Hvalospjevi na račun naših igrača tekli su potocima, zakivali smo Džeku, Misimovića, Spahića i ostale Sušićeve izabranike u zvijezde, dizali do neba…

A onda, samo dva dana kasnije nakon što nam je ždrijeb podario Portugal, reprezentaciju koja je po kvaliteti otprilike rame uz rame sa Fracuzima, isti oni koju su pisali i govorili kako smo bolji od Francuza, žale se na ždrijeb, jer smo kao loše prošli – izvukli smo Portugalce.

E sada, ako ćemo realno gledati, ako smo razbili Francuze usred Pariza čemu onda panika od Portugalaca. Mislim da se manje trebamo bojati Portugala. Tu je nekoliko primjera.

Prvo, Portugal nije neka velika evropska i svjetska sila – nogometna da, ali ekonomska ne – za koju bi sudije igrale po nečijoj naredbi kao što su igrale za Francusku po uputama Michela Platinija, predsjednika UEFA-a. Istina, tu je Eusebio, nekada veliki igrač, danas utjecajan čovjek u svijetu nogometa, ali ni približno utjecajan da bi mogao odigrati ključnu ulogu u duelu njegovog Portugala i Bosne i Hercegovine.

Drugo, isti taj Portugal je u polufinalu EURA 2000. godine pokraden upravo od strane Francuza. Portugal ima puno više iskustva kada su u pitanju nastupi na velikim takmičenjima, ali i naši igrači igraju u Ligi prvaka i Evropskoj ligi, a i tu se stiče veliko iskustvo, ništa manje nego na Svjetskim ili Evropskim prvenstvima.

Izjava koju je selektor Safet Sušić dao za portal Tačno.net nakon današnjeg ždrijeba govori u prilog svemu prethodno napisanom. Sušić je jasno i glasno na pitanje kako protiv Ronalda odgovorio riječima “neka oni brinu kako će sa Džekom”.

Ono što ovdje posebno raduje jeste optimizam kod selektora. Prvi put nakon formiranja reprezentacije imamo selektora koji kaže da se ne boji protivnika, pa makar on bio i Portugal sa jednim Cristijanom Ronaldom. Svi njegovi prethodnici su izbjegavali preuzeti ulogu favorita čak i protiv reprezentacija poput Armenije, Litvanije, Luksemburga…

Upravo u tome i leži snaga današnje reprezentacije. Predvođeni Sušićem naši igrači se ne boje nikoga i nikome ne prepuštaju ulogu favorita. Jedini problem koji ćemo imati jeste izostanak Papca, Mujdže i Pandže, i ne daj Bože da nam se još neko do prve utakmice povrijedi.

Što se tiče Portugala ni oni nisu kao što su bili prije dvije godine. Danas su možda i slabiji za nijansu. Portugal je od kako pratim nogomet uvijek imao sjajne pojedince, ali im je nedostajao pravi vođa na terenu.

Ronaldo je uz Messija sigurno najbolji igrač današnjice, ali on nije nogometni mangup kakvi su bili Rui Costa i kasnije Deco. To su bili igrači koji su igrali za momčad, a Ronaldo nije takav. Uz svo dužno poštovanje prema izabranicima Paula Benta, mislim da im danas nedostaje pravi vođa na terenu. Neko ko će povući momčad naprijed i neko ko će ih podići sa dna kada imaju negativan rezultat. Ronaldo nije taj tip igrača.

Naš tim danas ima nešto što nije imao prethodnih godina. Danas imamo vjeru u sebe, vjerujemo da možemo, a zbilja i možemo. S igrom iz Pariza možemo dobiti Portugal i nema potrebe da se bojimo. Ako smo vjerovali da možemo protiv Francuza, a vidjeli smo da možemo, onda se ne trebamo bojati ni Portugalaca.

Prema tome, hvalospjevi nakon Francuske i strah od Portugala ne idu ruku pod ruku. Jednostavno ne idu u istu rečenicu. Ova reprezentacija ima snagu i volju da uspije. Možda smo mogli bolje proći da smo dobili za protivnika Češku ili Irsku, ali nema razloga za paniku ni od Portugala.