ENG
FTV I BHT1: NI RIJEČI O POLITIČKOJ KONTROLI JAVNIH TELEVIZIJA
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Javni servisi, i Federalna televizija i BHT1, ove sedmice nisu čuli da je predsjedavajući Predsjedništva BiH govorio o njihovoj političkoj ovisnosti i to pred Vijećem Evrope, te da je zbog stanja slobode medija u BiH najavljen dolazak OSCE-ove ambasadorice za slobodu medija u Sarajevo. Ni riječi o tome nije bilo niti u jednoj centralnoj informativnoj emisiji, niti su se potrudili da saznaju nešto više o razlozima njenog dolaska. A takve posjete izuzetno su važne i znakovite. Izgleda da se niko u javnim servisima nije potrudio i pogledao u cjelosti nastup predsjedavajućeg Predsjedništva BiH u Strasbourgu
Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba
FTV: O POLITIČARIMA BEZ POLITIČKE KULTURE… ALI ONIMA IZ REPUBLIKE SRPSKE
23. – 30. juni 2015.
POLITIZACIJA UMJESTO INFORMACIJA: FTV je i ove sedmice skandalozna. Dana 23. juna (uredio Rasim Borčak), u najavi Dnevnika 2 kažu kako su roditelji djece u dijelu Republike Srpske “užasnuti” što je, umjesto “bosanski jezik”, u svjedočanstva njihove djece upisan “bošnjački jezik”. Da li je to, ipak, preuveličavanje? U istom dnevniku, ali i u još nekoliko navrata ove sedmice, o Naseru Oriću govorili su kao o “komandantu Srebrenice”, te skoro da su glorifikovali njegov lik i djelo. Iz noći u noć, gotovo uvijek u vrhu dnevnika, plasirana je neka informacija koja se tiče Orića. Na trenutke su ovi prilozi imali huškački prizvuk, ali još problematičnije je što su potpuno odslikavali stavove dijela političara u Federaciji.
Takav pristup imali su i u izvještajima o pripremama za komemoraciju u Potočarima 11. jula i eventualnom donošenju rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a kojom se osuđuje genocid. Krajnja politizacija i minimalno relevantnih informacija.
Dajući ovim temama bezuvjetnu prednost u dnevnicima, uspjeli su u drugi plan staviti vrlo važnu odluku Suda BiH o dodjeli kompenzacije ženi koja je preživjela ratno silovanje, ili vijest da se ministrica odbrane Holandije izvinila preživjelim žrtvama genocida u Srebrenici, a koje su prethodno podigle tužbu protiv ove zemlje zbog uloge koju su imali pripadnici Holandskog bataljona tokom 1995. godine.
PROMOCIJA U INFORMATIVNOJ EMISIJI: Nažalost, ovo nije kraj liste propusta u dnevnicima FTV-a ove sedmice. Nastavili su sa promoviranjem drugih emisija FTV-a u dnevnicima, što je neumjesno, a još važnije, nepotrebno u emisiji koja ima svrhu da informiše o dnevnim događajima. Najavili su i koncert Dine Merlina (25. juna u dnevnikuAmre Zaklan), kojem je FTV generalni medijski sponzor. Novinarka Emina Hodžić počinje poludramatičan prilog javljanjem sa travnate površine stadiona Koševo, na kojem će nastupiti Merlin, i podsjeća kako je bilo na prvom, drugom, pa… koncertu Merlina na tom mjestu. Čista reklama za jedan komercijalni događaj, i nikako joj nije mjesto u centralnoj informativnoj emisiji. Pritom, prilog završava izjavom direktora FTV-a koji hvali ovog pjevača. Neumjesno.
FTV i dalje ne propušta da nas izvijesti o lošim stranama života u Republici Srpskoj. Tako su ove sedmice, 27. juna (uredio Rasim Borčak), donijeli prilog o nepostojanju političke kulture kod tamošnjih političara. A federalni su, valjda, primjer u koji se treba ugledati?
PLUS SEDMICE
Teško ga je naći ove sedmice u dnevnicima FTV-a.
MINUS SEDMICE
I dalje koriste termin “županija”, koji ne bi trebali koristiti.
OCJENA 1
BHT1: DESILO SE NA DANAŠNJI DAN
23. – 30. juni 2015.
BEZ SUŠTINSKIH PITANJA: Politizaciji teme “Srebrenica” nije odoljela ni BHT1 ove sedmice. Pitanje donošenja Rezolucije o Srebrenici pred Vijećem sigurnosti UN-a bilo je konstantno u fokusu, no gledaoci su dobili minimum relevantnih informacija. Naprosto, izostala su suštinska pitanja o značaju rezolucije, ali smo čuli niz političkih stavova.
I BHT1 se ove sedmice u informativnim emisijama bavila promidžbenim programom. Tako dnevnik 24. juna (uredilaSvjetlana Vučetić) završavaju najavom emisije o mladima koja je realizovana uz pomoć donatorskih sredstava. Šta je ovdje vrijedno vijesti, nije jasno.
MILICIJA TRENIRA STROGOĆU: U programima javnih servisa često je prisutna promocija vojske i policije u BiH. Tako nas izvještavaju o njihovim vježbama, koje su ništa drugo do demonstracija sile, i o njihovim obljetnicama. Ove smo sedmice čuli i mišljenje osobe, koju tretiraju kao stručnjaka za sigurnost, koja poziva na davanje većih ovlasti policiji, uključujući mogućnost sprovođenja stalnih racija i pretresa javnih i privatnih prostorija. Da neko tako nešto izgovori u bilo kojoj demokratskoj zemlji, to bi se, u najmanju ruku, smatralo jako problematičnim. BHT1 pušta tu izjavu bez komentara, pitanja, kritike, ili suprotstavljenog stava.
Još problematičnija je konstatacija novinarke Aleksandre Aleksić, koja se 28. juna (uredio Slaviša Starčević) javlja iz Beograda. Donoseći priču o talasu migranata, novinarka kaže kako je dio oko željezničke stanice u Beogradu “pravi raj za hiljade migranata”. Na ekranu vidimo umorne ljude koji spavaju na travnjacima i izgubljeno hodaju oko stanice. Raja ni na vidiku.
MINUS SEDMICE
U prvih deset minuta dnevnika 28. juna (Slaviša Starčević), većina vijesti bila je vezana za datume iz prošlosti, te je emisija ličila na onu “desilo se na današnji dan”, umjesto da bude “desilo se danas”. Prvi prilog, za koji je teško naći opravdanje, ticao se 101. godišnjice Sarajevskog atentata. Nikakvog povoda nije bilo za ovaj prilog u kojem ništa novo nije rečeno, nego su ponovljene floskule. Novinarka Željana Mehmedika, pored ostalog, govori o mjestu gdje je navodno izvršen atentat, i kaže kako danas tuda rijetko ko prođe. Riječ je o jednom od centralnih mjesta u starom dijelu Sarajeva kojim dnevno prolazi na desetine hiljada ljudi, građana Sarajeva i turista koji obilaze muzej Sarajevskog atentata. Nakon ovog priloga, sa još manje povoda, emitovan je onaj o obilježavanju bitke na Gazimestanu. I jedan i drugi prilog, ustvari, našli su se u dnevniku isključivo zbog političke pozadine koju ove teme imaju u našoj zemlji, a tako nešto javni servis sebi nikako ne smije dopustiti.
PLUS SEDMICE
Jedini dobar prilog u ovom dnevniku, ali i prilog koji se ističe ove sedmice po svom kvalitetu – prije svega jer postavlja pitanje koje je na mjestu – bio je onaj o festivalu animacije koji se održava u Neumu. Novinarka Martina Krišto Antelj primjećuje da u zemlji koja ima vrijedan međunarodni festival ovog tipa, godišnje se snimi jedan animirani film. Ko je za to kriv i kakvo je stanje u ovoj oblasti, samo su neka pitanja na koja je novinarka pokušala naći odgovor.
OCJENA 5
KOMPARATIVNA ANALIZA
Ukoliko se neko oslonio na naše javne servise kako bi saznao nešto više o onom što se dešava u Grčkoj, saznao je samo jednu stranu priče, i to površno. Dobro je što je dosta prostora posvećeno ovoj temi koja je u centru pažnje javnosti širom svijeta, ali smo čuli samo stavove bliske onima koje imaju zvanični Bruxelles i velike banke, odnosno stavove koje promoviraju veliki korporativni mediji. Nisu se novinari vanjskopolitičkih rubrika pretjerano potrudili da donesu drugačije stavove, pojasne razloge za ono što se dešava, posljedice. Federalna ide tako daleko da etiketira referendum na koji je pozvao grčki premijer kao “ćorsokak”, te ga optužuju da ga je raspisao jer skida sa sebe odgovornost donošenja odluke. Ni jedan ni drugi javni servis, pak, nisu našli za shodno da razmotre političke implikacije dešavanja u Grčkoj, a koje se mogu odraziti na cijeli Balkan, kao i cijelu Evropu, i koje su suština ovog problema. Još gore, i BHT i FTV emitovali su priloge o tome kako se naši političari i predstavnici međunarodnih organizacija tajno sastaju po kafanama da pričaju o istim problemima koji guše Grčku, ali koji se dešavaju nama. No, našim javnim servisima je, izgleda, veći problem što Alexis Tsipras daje mogućnost građanima Grčke da donesu odluku, koristeći demokratska sredstva, nego što nama naši političari uskraćuju mogućnost da barem znamo šta nam se piše.
Autor/ica 👤tačno.net
