Elvedin Nezirović o očajnom Brazilu: Ni Sula Rebac ne bi od Freda mogao napraviti igrača

Izdvajamo

• Ima nešto u tom Fredu, počev od samog imena, što je antifudbalsko, nešto što ga čini idealnim za ulogu u nekom Shakirinom spotu ili pak za reklamu kakvog Axe dezodoransa. Posve sam siguran da ni Sula Rebac od njega ne bi mogao napraviti boljeg igrača

Povezani članci

• „Dajte nam šansu“
• Šeksovi šukeri i turde
• Dobrodošli na tamnu stranu Hrvatske
• Tomislav Jakić: Atena je opet postala Atena
• Svetislav Basara: Rolling Recognition
• DEMASKIRAJTE PLAČIPIZDE

Utakmica između Mexica i Brazila potvrdila je da domaćini imaju prilično inertnu i bezidejnu reprezentaciju kojoj mnogo toga nedostaje. Toliko je falinki u Scolarijevom timu da ih je teško sve i pobrojati. No, dvije se ipak ističu. 

Kao prvo, ne sjećam se da su Karioke ikada imale lošijeg napadača na nekom SP. U nizu velikih i moćnih špic igrača kakvi su bili Ziko, Sokrates, Casagrande, Careca, Muller, Bebeto, Romario, Ronaldo, Adriano ili Ronaldinho, sada se pojavljuje jedan Fred koji je ispodprosječan igrač, neadekvatne tehnike, sporih i predvidivih kretnji, loš u skok igri i bez ikakvog osjećaja za gol. Usto, Fred je u dvije prve utakmice SP izgubio skoro svaki duel u koji je ušao, izuzev onog s Lovrenom, koji se već sada može okarakterizirati kao „slučaj Nishimura“.

Ima nešto u tom Fredu, počev od samog imena, što je antifudbalsko, nešto što ga čini idealnim za ulogu u nekom Shakirinom spotu ili pak za reklamu kakvog Axe dezodoransa. Posve sam siguran da ni Sula Rebac od njega ne bi mogao napraviti boljeg igrača.

Druga, nimalo manje bitna stvar jeste sredina terena gdje Brazilcima nedostaje jedan ozbiljan kreator igre. Scolarijeva zamisao da Neymaru, koji je klasični krilni napadač, dodijeli ulogu play-makera, otkirva svu bijedu brazilskog veznog reda koji na jedan Mexico ide s više defanzivaca nego li ih je Željo imao protiv New Castlea. S onom igrom od sinoć, Brazil teško da može dalje od osmine finala, gdje ih čekaju, vjerovatno, Holandija ili Španija.

Tu će im, da se usudim prognozirati, i biti kraj.

S druge strane, Mexico je potvrdio svoj kvalitet i u sinoćnjoj utkamici. Sistem 3-5-2, koji forsira njihov temepramentni selektor Miguel Herrera, sa zgusnutom sredinom terena i pokretljivim napadačkim dvojcem, Dos Santosom i Peraltom, koji, osim toga što su stalna opasnost za protivnički gol, odrađuju lavovski posao i u fazi odbrane, pokazao se odličnim receptom protiv bezidejnih Brazilaca. Mexinaci su odisali ogromnim samopouzdanjem, znali su šta žele i nisu podlegli pritisku s tribina. Imali su i fantastičnog Guilerma Ochou na golu koji je svojim sinoćnjim odbranama, posebno onom kod šuta Neymara glavom, pokazao da se radi o jednom od ponajboljih čuvara mreže na SP.