ELMA KOVAČEVIĆ-BAJTAL: BH DIJASPORA KAO VAŽAN AKTER LOBIRANJA

Izdvajamo

• O lobiranju se još uvijek vode brojne debate "za" i "protiv", shodno moralno-etičkim spekulacijama i dilemama o toj temi, ali ono, u praksi političke i privredne svakodnevnice, nezaustavljivo teče bez obzira na sve to. Lobističke aktivnosti neminovno i snažno podstiču društvene promjene koje su jedina konstanta sve ubrzanije životne dinamike našeg vremena. Uostalom, tome da sve neumitno teče (panta rei), čujemo i učimo još od antičke Grčke.  

Povezani članci

• Sreća da nije petak!
• Intelektualci na visini povijesnog zadatka
• Reagiranje: Moj odgovor njima
• Boris Dežulović: Ministar gospodarstva Del Boy Trotter
• Esad Bajtal: Zločinci se slave kao heroji, žrtve se tretiraju kao zločinci
• Kirin je oštetio proračun za 7,3 milijuna kuna

Velika je važnost lobiranja: Ambasadorica Kovačević-Bajtal

Iako je veoma star fenomen lobiranja, sve češće je u fokusu domaće i međunarodne javnosti: medija, politike i političara; ekonomije i privrednika. Lobiranje je izraz koji u najširem smislu označava aktivnosti organizacije, grupe pojedinaca ili angažiranih profesionalaca (lobista) kojima se vladine institucije nastoji uvjeriti da prihvate određenu politiku. U nešto užem smislu, lobiranje znači profesionalnu aktivnost pokrenutu sa ciljem utjecaja na državne organe, najčešće parlament i druga zakonodavna tijela. Profesionalci koji se bave tim poslom nazivaju se lobistima.

U razvijenim demokratskim društvima lobiranje je ozakonjena i neizbježna forma pripreme donošenja odluka ali i intervencije u procesu donošenja odluka i pripada najširem demokratskom procesu. Ukratko, lobiranje podrazumijeva argumentovano nuđenje mogućih rješenja za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Pri tome, lobiranje podrazumijeva konkretan rad stručnih, kompetentnih ljudi i poštovanje zakonskih procedura rada i djelovanja.

KOLIJEVKA LOBIRANJA

Sjedinjene Američke Države su kolijevka lobiranja, i ono tamo, kako to sami Amerikanci kažu “kreće od kuće”, jer već iz topline vlastitog doma građani razmišljaju šta bi to bilo dobro za cijelu općinu, tj. lokalnu zajednicu. Što se tiče lobiranja u Evropskoj uniji, odavno je poznato da svako veće preduzeće i svaka značajnija interesna grupa, bilo da se bavi ekonomskim, ekološkim ciljevima, ili ljudskim pravima, shodno ustaljenoj praksi našeg vremena, mora da se bavi dvostrukim lobiranjem: u glavnom gradu svoje države, i u Bruxellesu, kao sjedištu EU.

U najširem smislu govoreći, možemo govoriti  o lobiranju na: domaćem i međunarodnom terenu. U slučaju BiH, kao što je poznato, zbog kompleksnog državnog uređenja, pogleda na priorite i činjenice, ono je vrlo sporo i teško se odvija, zahvaljujući tihom ili neskrivenom strateškom opstruiranju nekih političkih struktura i grupacija.

Što se tiče svjetske scene i međunarodnog lobiranja, pojam se uglavnom odnosi na poslove lobiranja u Bruxellesu i Washingtonu. Ali se, iz godine u godinu lobističke aktivnosti koncentrično šire i na druge centre kao što su: Berlin, London, Ženeva i dr.

Kako bi proces lobiranja tekao na korektan i profesionalan način, pojedine države su donijele i usvojile legislative koja reguliše ovu oblast. Legitimiranje lobističke djelatnosti putem ‘zakona o lobiranju’ ili nekog drugog zakona (koji će se odnositi na regulaciju te oblasti) stvar je bliske budućnosti, a diktirano je sve većim praktičnim životnim i poslovnim razlozima. Jer kao što je poznato, Zakon o lobiranju, vezan je uz borbu protiv korupcije i kriminala, jedna je od obaveza koja prethodi svakoj pristupnoj proceduri prijema neke zemlje u Evropsku uniju (EU). Upravo zato, u cilju transparentnijeg procesa donošenja odluka i uspostave kontakata s donosiocima odluka, potrebno je donijeti zakon o lobiranju u Bosni Hercegovini. Što se tiče Balkana: Slovenija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija imaju zakone o lobiranju koji su usklađeni sa standardima evropske prakse, dok je Hrvatska u procesu donošenja zakona.

Bez obzira na zakonsko uređenje ove oblasti, lobiranje praktično teče, i ne čekajući legislativu djeluje u pravcu koji sam život trasira kao prateću neizbježnost našeg vremena. Međutim, da bi lobistička aktivnost bila uspješna, neizbježno je njeno planiranje, te ozbiljna priprema kako bi se strategija i taktika prilagodila i uskladila sa praktičnim društvenim potrebama. Za postizanje tih ciljeva, lobisti imaju na raspolaganju brojne tehnike. Najčešće korištene tehnike lobiranja su: lični susreti sa zakonodavcima i/ili njihovim pomoćnicima, prisustvo zakonodavnim raspravama ili e-konsultacije, te lobiranje šire javnosti (e-mailovi, pisma, mediji…).  S obzirom na način, razlikujemo direktne i indirektne tehnike lobiranja. U direktne tehnike spadaju: personalne prezentacije (“licem u lice”), kongresne rasprave, politički protesti, pisanje pisama, angažman utjecajnog člana i drugo. U indirektne tehnike lobiranja spadaju: objavljivanje rezultata istraživanja, odnosi s javnošću i drugo.

O lobiranju se još uvijek vode brojne debate “za” i “protiv”, shodno moralno-etičkim spekulacijama i dilemama o toj temi, ali ono, u praksi političke i privredne svakodnevnice, nezaustavljivo teče bez obzira na sve to. Lobističke aktivnosti neminovno i snažno podstiču društvene promjene koje su jedina konstanta sve ubrzanije životne dinamike našeg vremena. Uostalom, tome da sve neumitno teče (panta rei), čujemo i učimo još od antičke Grčke.

Stepen zrelosti društva izraz je njegove spremnosti da prihvata izazove, promjene i nove aktere. U pitanju je djelatnost koja podrazumijeva konkretan rad kompetentnih ljudi koji poštuju zakonski regulisane procedure djelovanja i  rada. Nažalost, činjenica je da u tom smislu skromno i nedovoljno koristimo vlastite, bh. potencijale za lobiranje.

Da bi lobiranje u Bosni i Hercegovini bilo uspješno, prije svega neophodno je ohrabriti građane da učestvuju u promjenama i da utiču na donosioce odluka. A oni će to činiti samo ako vjeruju da će se njihov glas uzeti u razmatranje. Zato je važno omogućiti građanima da na civiliziran, demokratski način, iskažu vlastito mišljenje o nekom važnom pitanju tj. da na neki način lobiraju. U tom kontekstu, javni nenasilni angažmani građana oblik su prihvatljivog i afirmativnog socijalnog kapitala koji se kroz proces umrežavanja aktivnog građanstva može podvesti pod naročitu formu lobiranja unutrašnjih politika. Shodno tome, potrebno je raditi na pravilnoj promociji lobističke djelatnosti jer je i samim lobistima stalo do zaštite njihove profesije. Potrebno je kontinuirano, sistematski i na različitim nivoima insitucionalnog djelovanja, educirati i lobiste i donosioce odluka o prijetnjama i izazovima lobističke djelatnosti.

Konačno i neizbježno je otvoriti bh. lobističke urede u centrima odlučivanja (Washingtonu i Bruxellesu) kako bi se bilo na izvoru informacija o međunarodnoj legislativi, projektima saradnje i fondovima. Tim prije što susjedne zemlje već lobiraju za EU fondove, dok mi gubimo čak i ono za što se ne mora lobirati. Iskustva susjednih zemalja pokazuju da što smo bliže EU, lobisti postaju sve potrebniji djelatni akteri, a radi promicanja naših političkih, privrednih i kulturnih interesa, kako u zemlji tako i u svijetu.

ZANEMARIVANJE DIJASPORE

Nepostojanje organiziranog djelovanja za državne interese, nepostojanje kadrovske politike i strategije djelovanja, te nekorištenje lobističkih potencijala u BiH i inostranstvu  (dijaspora i prijatelji BiH) su pored ostalog razlozi što BiH stagnira na svim poljima.

Svima je poznato da postoji ogroman lobistički potencijal bh. migracije, ali da se on iz razloga nedovoljne komunikacije sa bh. institucijama i nepostojanja konkretne inicijative za lobističko djelovanje, koristi veoma malo ili skoro nikako, te da se sve uglavnom svodi na ad hoc inicijative i akcije pojedinaca. Takve potencijale niti jedna država ne bi smjela da zanemaruje i olako previđa njihovu iskoristivost i moć.

Nasuprot rečenom, bh. građani u inostranstvu, zahvaljujući iskustvu življenja u zemljama gdje je lobiranje konstanta životne svakodnevnice, svjesni su važnosti lobiranja kao načina utjcaja na donosioce odluka, i najčešće, samoinicijativno, predlažu i vrše lobističke aktivnosti u korist BiH. Vjerujemo da bi rezultati lobiranja bili još bolji ukoliko bi postojala čvrsta koordinacija u okviru bh. organizacija i njihovih lobističkih aktivnosti prema određenoj grupi donosilaca odluka u inostranstvu.

Ukratko, da bi lobiranje moglo dati očekivane rezultate u smislu zagovaranja boljeg života svih njenih građana, i boljeg imidža BiH u svijetu, potrebna je prije svega uzajamna edukacija (građana i donosioca odluka), ozakonjena regulacija, prepoznavanje i sankcionisanje koruptivnih aktivnosti, poticanje snažnijeg građanskog aktivizma u traženju i nalaženju kompromisnih rješenja; rad sa političarima uz vraćanje povjerenja u funkcionisanje pravnog sistema i njegovu transparentnost, bolja komunikacija sa bh. dijasporom, itd., niz je preduslova da lobistička djelatnost intenzivnije zaživi i bude shvaćena na pravi i društveno najkorisniji način u Bosni i Hercegovini, te da bi dala očekivane rezultate na međunarodnom planu. Posebno imajući u vidu da su argumenti i povijesna istina kojom raspolažemo, ono za što se trebamo svi boriti. A ta borba ogleda se prije svega u planiranom, koordiniranom i dobro osmišljenom aktivizmu najšire i namjenski educirane građanske fronte.

Više  o lobiranju može se naći u mojoj knjizi “Uloga lobiranja u savremenoj politici i ekonomiji” u izdanju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Knjiga se može nabaviti u BiH (kontakt: elmakovacevic@hotmail.com).

Dr.sci. Elma Kovačević-Bajtal, magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, doktorirala na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu o temi: Lobiranje kao instrument savremene politike. Inicijator je organiziranja edukacije o temi lobiranja  ekonomske diplomatija, te je verificirani predavač Agencije za držanu službu BiH za teme: Lobiranje i Ekonomska diplomatija. Trener je za Evropske Integracije, Berlinski Institut za ekonomiju. Certificirani menadžer za antikorupciju – ISO 37001. Dužnost ambasadora BiH u Kraljevini Norveškoj obavljala od 2008. do 2011. godine. Dana 20.3.2023. godine imenovana je za ambasadoricu BiH u R Hrvatskoj. Dobitnica je Povelje zahvalnosti za promociju inovatorstva u BiH, Sarajevo, 2004. godine. Koautor je više knjiga i autorica je knjiga “Osnove ekonomske psihologije” i “Uloga lobiranja u savremenoj politici i ekonomiji”.