Dunja Hrnjičić: Ne mogu shvatiti da se ni poslije 20 godina ne može naći ubojica

Izdvajamo

• Želim još da naglasim da je do sada smijenjeno mnogo tužitelja i istražitelja. Pretposljednji je radio kratko vrijeme, a novi nije bio postavljen mjesecima. Na moje uporno traženje da se postavi istražitelj je konačno postavljen. Ali i to vrlo kratkog vijeka. Sada opet duže vremena nema istražitelja. Sramota, mislim da se neko poigrava sa mnom. Zašto se to radi nije mi jasno. To traje unedogled, zavlačenje, petljanje... Nastoji se da prođe vrijeme, a već je prošlo dvadeset godina da se kaže - slučaj je zastario. E neće moći, ja sam još uvijek živa i neću im dozvoliti da predmet završi u arhivi a možda ni tamo.

Povezani članci

• FTV I BHT1: KOGA BRIGA ŠTO GRAHOVO GORI
• Pobjeda logike mnoštva
• Živjela Mostarska liska!
• Vodozaštitna zona u Sarajevu: Raj za investitore i bakterije!
• Sramota: Sud u Mostaru Pozniću i Ančiću za ubistvo 13 pripadnika Armije BiH dao po godinu dana zatvora
• Braća iz komšiluka

Dunja Hrnjičić – foto šg

Dvadeset godina Dunja Hrnjičić iz Mostara obija pragove tužilaštava i sudova tragajući za istinom o stradanju njenog supruga Smaila i ranjavanju sina Armena. Nažalost, još uvijek se ne zna ni nalogodavac ni počinitelj.

Danas se navršava dvadeset godina od svirepog ubistva moga supruga Smaila i teškog ranjavanja sina Armena. Poslije teških operacija i borbe doktora, a posebno zlatnih ruku dr. Hajdarevića, moj sin je preživio ali sa posljedicama koje i danas osjeća, priča nam Dunja.

Smail Hrnjičić je 28. 2. 2003. godine smrtno stradao u eksploziji podmetnute ručne bombe nakon završetka obnavljanja stana porodice Envera Batlaka u zapadnom dijelu grada Mostara. Nakon što je došao u stan da pokupi alat i radno odijelo iz plakara, podmetnuta bomba je eksplodirala i Smail je na licu mjesta poginuo, a sin Armen zadobio teške tjelesne povrede.

Ovaj predmet, jedan je od trideset postdejtonskih neriješenih ubistava u Mostaru koje godinama institucije prebacuju iz jednog tužilaštvo u drugo. Za to vrijeme smjenjivali su se tužitelji i istražitelji, plasirale neistinite informacije, a Dunja svako malo ide u tužilaštvo i uporno traži pravdu.

– Ne mogu shvatiti da se ni poslije 20 godina ne može naći ubojica odnosno ubojice. Totalno sam razočarana u sve i svakoga. Institucije me toliko godina zavlače, svjesna sam toga. Samo pusta obećanja, a da ne govorim o smjenama tužitelja i istražitelja koji su se mijenjali tokom ovih godina a da ništa nisu uradili.

Vrlo često ih obilazim ali svaki put se sve završi na obećanjima da će raditi na slučaju da navodno neće nikad odustati. Međutim, očito je da je cilj da se zataška ovo ubistvo, ali nisu računali na činjenicu da sam ja uporna i da im neću dati mira da ću ih stalno podsjećati na ubistvo jer ja nikada neću odustati, kaže Dunja.

Godinama Dunja se obraćala svim postojećim institucijama na nivou države ali bez uspjeha. Sve je ostalo na obećanjima.

– Meni je dosta lažnih obećanja jer je činjenica da se ne želi riješiti ovo ubistvo ne znam samo iz kojih razloga. Zna se da bombu na ovaj način može postaviti samo neko ko je iskusan, ko ima specijalnu obuku za to, a takvih u to vrijeme nije bilo mnogo i ne vjerujem da se nije znalo za njih. Prema tome, tu se treba tražiti jer ne vjerujem da policija nema uvida u grupu koja je u to vrijeme harala po gradu jer moj slučaj nije bio jedini. Skinuti osigurač tako znalački, a da bomba ne eksplodira i postaviti je ispod radnog odijela može samo neko ko je izuzetno sposoban za takvo zlodjelo.

Želim još da naglasim da je do sada smijenjeno mnogo tužitelja i istražitelja. Pretposljednji je radio kratko vrijeme, a novi nije bio postavljen mjesecima. Na moje uporno traženje da se postavi istražitelj je konačno postavljen. Ali i to vrlo kratkog vijeka. Sada opet duže vremena nema istražitelja. Sramota, mislim da se neko poigrava sa mnom. Zašto se to radi nije mi jasno. To traje unedogled, zavlačenje, petljanje… Nastoji se da prođe vrijeme, a već je prošlo dvadeset godina da se kaže – slučaj je zastario. E neće moći, ja sam još uvijek živa i neću im dozvoliti da predmet završi u arhivi a možda ni tamo.

Iako Dunja danas ima 76 godina još uvijek ima snagu da se bori. Svake godine krajem februara javno o tome govori i govorit će dok je živa.

– I ovaj put apelujem na ljude koji barem nešto znaju o ubistvu mog supruga da mi anonimno dojave, obavijeste o eventualnim saznanjima koja bi pomogla tužilaštvu da konačno riješi slučaj. Bila bih im vječno zahvalna. Još jednom napominjem da ću se boriti dok sam živa, a poslije mene nastavljaju borbu moja djeca. Nikada nećemo odustati – poručuje Dunja.