Država Dajla,država uzela.Zbog Vatikana darovala, zbog Vatikana oduzela.

Povezani članci

• Dvanaest rasprava i predavanja o ženama i medijima na 4. Fažana Media Festu
• TEOFIL PANČIĆ: Dripačka mržnja sa zgarišta ideologije
• Dvoglava aždaja
• U Sarajevu završeni protesti zbog nenabavke vakcina
• DVOSTRUKI ARŠINI MIROSLAVA LAZANSKOG
• Promocija knjige “Iza mušebaka” Tahani Komarice

DRŽAVA dala, država uzela. Zbog Vatikana darovala, zbog Vatikana oduzela.

Zbunjujuća je ova priča oko samostana Dajla. Ovih dana slavi se odluka Ministarstva pravosuđa da se država uknjiži na sve sporne nekretnine, čime se poništavaju rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove pod ingerencijom države iz perioda od 1997. do 2002. godine kojima se Crkvi daje vlasništvo nad zemljištem i nekretninama.

To je, eto, velika pobjeda hrvatske države u sporu sa Svetim ocem koji je osporio odluku hrvatskog suda i naložio da se zemljište vrati talijanskim benediktincima s bankovnim računom u Njemačkoj. Kaže Ivan Jakovčić u Novom listu: “Ovime je zadovoljena pravna država, ali i pravda”.

Ali kaže i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Ne znam zašto se ovakvo rješenje nije donijelo u proteklih 14 godina”.

Što se zapravo zna?

I dobro kaže. Ne zna se ni zašto je država svojedobno vratila crkvi zemljište za koje su benediktinci, dakle crkveni red, navodno obeštećeni još od jugoslavenskih vlasti.

Ne zna se ni tko je uopće odobrio to rješenje koje nije preispitivano sve ove godine. Nije jasno zašto je Crkva prodavala nekretnine koje nije smjela. Kao što sada nije baš jasno je li ovime riješen cijeli slučaj.

Konačno, ne zna se ni što bi od svega toga bilo da se porečki biskup Ivan Milovan nije išao žaliti Jadranki Kosor i Ivi Josipoviću, i to samo zato što je zemljište rasprodao i iznajmio, pa sada nije u mogućnosti papi dati papino. Vjerojatno bi i ova transakcija prošla u tišini i bezbolno, baš kao što je prošla i ona iz 1999. godine.

Normalno u nenormalnom

Fascinantno je s kojom je lakoćom državno zemljište prije petnaestak darovano crkvi, koje ga je onda višestruko prodavalo i iznajmljivalo, da bi se danas s jednakom lakoćom, jednim ukazom Ministarstva, ono vratilo u posjed države.

Kao da se radi o nečem najnormalnijem. Država malo daruje, pa malo vrati. Crkva malo rasproda ono što nije njezino, pa sad to mora nadoknaditi. Vatikan malo osporava hrvatski sud, pa hrvatsko ministarstvo ukazom oduzima crkvenu imovinu.

A za onu imovinu koja je već dva puta prodana ministar Bošnjaković nalazi rješenje. Za nju je, kaže on, “moguće tražiti naknadu od župe Dajla”. “Međutim, treba reći da je ovdje riječ o vrlo kompliciranim pravnim odnosima tako da je potrebno svaki pravno posao koji se dogodio analizirati pojedinačno”, kaže ministar pravosuđa u Novom listu.

Komplicirano u jednostavnom

Komplicirano? Kako sad komplicirano kad je dozlaboga jednostavno? Svih ovih godina poslovi su išli kao po loju. Država vraća crkvi, crkva prodaje dalje, papa traži za sebe, država uzima za sebe. I otkud sad komplikacije?

Porečki biskup svojedobno nije imao problema sa činjenicom da se imovina za koju je država već obeštetila benediktince daje crkvi, ali ima problema sa zahtjevom pape da crkvena imovina koju je prodao vrati benediktincima. Kao što nema problema s tim da se zemljište, umjesto toga, vrati državi. Samo zato što on sada nema novca za odštetu Vatikanu.

Nije baš komplicirano. Ili možda ipak jest?

Ista ona stranka koja je državnu imovinu dala Crkvi, sad spašava jednu hrvatsku biskupiju od zahtjeva Vatikana tako da njezinu imovinu – sa 14 godina zakašnjenja – vraća u svoje vlasništvo. Možda da bi ga zatim dala Vatikanu?

Ako su ovi spasitelji, tko je zločinac?

Ista ona stranka koja se ulizivala Crkvi tako što joj je darovala imovinu, sada se ulizuje Crkvi tako što je spašava od financijskih zahtjeva Vatikana. I sve to ide glatko i bez problema. Država dala, država uzela.

Pa ako se već ovi koji su vratili imovinu smatraju spasiteljima, što će biti s onima koji su Crkvi predali imovinu koju nisu smjeli?

prenosimo sa portala index.hr