Dezorijentirani mali smrtnici u gruboj realnosti
Izdvajamo
- Onda odjednom, u dnu stranica novina i na repu savjeta po portalima kako smršati, kako održati erekciju, šta vam danas znači znak u horoskopu – kao usput i bez veze sa svim što je bilo ranije, eto vjestice da »Laboratorija za odbrambenu nauku i tehnologiju« u Porton Downu u Engleskoj konstatira da njeni naučnici nisu utvrdili da je nervni plin kojim je izvršen pomenuti atentat proizveden i dopremljen iz Rusije!''
Povezani članci
Kad se sve sabere i oduzme, operacija potiranja nekadašnje pameti, političkog vizionarstva u korist ljudskih vrijednosti i kakvog takvog prosperiteta, uspijeva. Što izluđeniji, to bolji. Mali formati ogromnih ambicija vjeruju da tako može dovijeka. I da je proizvodnja zla ubijanjem pameti profitabilna vječno. Glupost.
Veliki, kobajagi globalizirani svijet se raspada s vrha. Taj raspad svako vodi i vidi na svoj način vjerujući da je mudriji od onog drugog, strateškog neprijatelja. Padaju nekadašnji planetarni zakoni, principi i ograde, a vidimo i maske. U ime ljudskih prava ruše se sistemi i izluđuju ljudi. Na sonu ostaje ono narodu poznato kao: Ko je jamio, jamio!
Šta to danas znači? Pa to da je nekadašnji međunarodni poredak definitivno uspomena pa se zločini nekažnjeno proizvode, realiziraju i potom proglašavaju borbom za pravdu. Odgovor na sve rjeđe dileme u vezi s ovim svode se bezmalo na cinizam: »So what!« Ujedinjene nacije svojom dostignutom impotencijom jedna su od najjadnijih priča spram vremena kada se vjerovalo da planet ne smije biti džungla. A ruke položene na svete knjige prilikom grandioznih zakletvi nisu se osušile…
Problem je, međutim – da se pomalo gorko našalimo – što se to dekomponiranje dojučerašnje realnosti odvija naoko potpuno haotično, na različitom nivou lukavosti i pameti, kako kome odgovara. Ipak, veliki komunikacijski brat, danas blizak i svakom djetetu od tri godine, zajednička je logistika različitim školama ludila unaokolo. Internet i sve ono dodatno što ga čini, vjerojatno jeste jedan od najvećih izuma minulog stoljeća.
Kome je od malih ljudi padalo na pamet kolike su mogućnosti upotrebe tog čuda u pranju uma unaokolo i u globalnom relativiziranju nekada jasnih suglasja o tome šta je zlo, a šta dobro, šta je u korist čovjeka i njegovih humanih vrijednosti, a šta njegovo ponižavanje i svođenje na zakone džungle… Velika priča bez kraja i konca.
Za ovu priliku, sasvim površno, tek nekoliko usputnih razmišljanja o »istinama« što nam uzdrmavaju pamet minulih dana i sedmica i mimo malih egzistencijalnih drama.
Stariji se, uglavnom, još uvijek drže novina, mada ni one poput većine drugih medija nisu što su nekad bile. Svođenje uređivanja na estradnu promociju »svojih« i ciljano rušenje neistomišljenika uz profit vlasnika po svaku cijenu, nova je realnost. Činjenice su presudne samo još naivnima, zanatska korektnost, obrazovanje, pamet i argument vlastitih očiju ne igraju… Kičma i karakter su luksuz.
Različitost medijskih interpretacija onoga što se dešavalo minulih dana na velikoj svjetskoj političkoj i ratničkoj sceni bila je na neki način i uveseljavajuća. Ne misli se na nebitne vijesti poput one što su je objelodanili naučnici: afrički kontinent bukvalno se fizički cijepa na dva…
Sjetimo se, eto, vijesti iz Engleske prije par sedmica o trovanju dvostrukog agenta Skripala i ćerke Julije. Potom svih mogućih, pa i vojnih prijetnji Rusiji i »Hitleru Putinu«. Onda koalicijskog histerisanja po planeti u 26 država, protjerivanja ruskih diplomata i »adekvatnog« odgovora Kremlja.
Izluđivanje javnosti postalo je projekt u vladavinama malih ambicioznih kreatura po svijetu. Dezorijentirani mali smrtnici u gruboj realnosti počinju čitati da smo tu negdje, na početku priče o Mad Maxu.
Onda odjednom, u dnu stranica novina i na repu savjeta po portalima kako smršati, kako održati erekciju, šta vam danas znači znak u horoskopu – kao usput i bez veze sa svim što je bilo ranije, eto vjestice da »Laboratorija za odbrambenu nauku i tehnologiju« u Porton Downu u Engleskoj konstatira da njeni naučnici nisu utvrdili da je nervni plin kojim je izvršen pomenuti atentat proizveden i dopremljen iz Rusije!
I kažu iz laboratorije koja pripada Ministarstvu odbrane GB kako su Vladi poslali izvještaj o naučnom istraživanju tim povodom, »ali je Vlada potom koristila niz drugih izvora kako bi donijela zaključke koje je donijela…« U nastavku, k’o biber po pilavu, eto i Trumpa koji odjednom predlaže povratak ruskih diplomata u Ameriku i američkih u Rusiju!
Još jadniji medijski obrat doživljava storija o tome kako je lani Putin srušio Hillary i doveo Trumpa u Bijelu kuću. Tvrdili i ugledni svjedoci. Onda jedva primjetna vjestica BBC-a da je u Holandiji na zatvorsku kaznu osuđen advokat Alex van der Zwaan, koji je dokazano i zavjerenički lagao o kontaktima s bivšim Trumpovim pomoćnikom Gates Rickom, naravno u kontekstu afere o »napadu Rusije na Ameriku«. Usput, dotični advokat devetnaesti je optužen za istu stvar. Ali, koga se to danas više tiče. »Deep state« je Trumpa stavio pod kontrolu.
O pomalo tužno-smiješnoj dirigiranosti zbiljom govori i čitanje događanja iz Ankare minulih dana sa susreta predsjednika Turske, Rusije i Irana, država u fokusu Zapada. Teška kategorija, nema šta. Pričali su, prema interpretacijama Zapada objavljivanim kao usput, o tome šta i kako sa Sirijom.
Amerikanci u kontekstu Trumpove izjave da njihovi vojnici svakako odoše odatle (sic!). I uvažene radio stanice iz Evrope ponavljale su znakovite analize američkih profesora iz velikih univerzitetskih kuhinja svjetske geostrategije da je, zapravo, riječ o »događaju koji ne može ništa posebno da porodi jer sve tri zemlje imaju problema sa uzajamnim odnosima a interesi u Siriji su im potpuno različiti«.
Ova priča naivnima atraktivno zvuči, ali nije tačna. Da ništa drugo nije u igri, a jeste, riječ je i o učešću u ogromnim, mega-poslovima u svekolikoj obnovi ciljano rušene Sirije. Žrtvama se više ne može pomoći, a business is business. Geostrateški. Uostalom, svjetski političari, razni specijalisti, stručnjaci i pregovarači već hrle u Damask i ne prave buku od toga. Energija i energetski putevi prema Mediteranu, reindustrijalizacija, građevinska i infrastrukturna obnova itd., to su nove teme.
Drugo, kad je o susretu u Ankari riječ, bolna je činjenica za Zapad da Rusija još dublje strateški ulazi u Tursku, članicu NATO-a, i to izgradnjom prve tamošnje nuklearke. Ne zaboravimo, Turska je u Alijansi zadužena za čuvanje južnog, mediteranskog krila Saveza. Gdje već sada Moskvi, novopartnerski, čuva s juga crnomorski prevažni »stomak« – od NATO-a! Naivni Putin.
Znaju »analitičari«, ali ne vole činjanicu da je bit trojnog susreta u Ankari u formaliziranju osovine antiameričke koalicije, za sada u regionu, a već sutra i šire. Ona im jeste zajednički interes, plus Kina, Azija, Afrika, Indija, Latinska Amerikama…Ma koliki bili različiti pojedini uzajamni interesi. Mnogi će ambasadori danas u razgovorima u četiri oka unaokolo kazati kako »ruska koalicija više ne traži, kao nekada, ideološko usaglašavanje i potčinjenost. Ona druga, američka danas je tu tvrđa nego prije…« Navike iz perioda monocentrizma mogu biti opasne kada su nerealne, a istorijske uloge se koriguju na čudesan način.
Nekada nisi mogao biti »Istok« ako svi tvoji interesi nisu bili u korist Moskve. Washington je onda tvrdio da taj uslov ne postavlja. Iz Washingtona, naprotiv, dolaze sve češće poruke kao nekada iz Kremlja: ili si sa nama ili protiv nas. Trump tu vrluda, ali vojno-industrijski kompleks i »deep state« sa svojim ideolozima ne. Mlađani princ iz Rijada Mohammad bin Salman je, recimo, to crno-bijelom pustinjskom logikom jednosmjerno pročitao. Blisko svima onima kroz čije vene teče dolar, ali suviše jednostrano za mudrost Orijenta.
Pa je odjednom postao za Zapad »pozitivac, reformator islama i prijatelj Izraela«. Onda se po medijima i krvava priča o Gazi minulih dana, bezmalo ismijana ponašanjem UN-a, preko noći pretočila u priču o »opasnom Hamasu, o strahu od Irana, o novoj opasnosti od ISIS-a, al-Qaede i Muslimanske Braće, pa i o frustracijama od palestinskog vođstva«. Otud i o berićetnim ekonomskim vezama Izraela i Saudije, pa sutra, inshallah, i s drugim zemljama Gulfa.
Slično ovome vijesti o geostrategiji susreta u Ankari objavljuju i novi balkanski ljubitelji Stambola. Najvažnije je kako je »Putin pozdravio turske vojnike sa Merhaba, askeri !« Samo još fali, eno ga postao »naš. A jutro prije ovakvog ushita Rus bio, šta bi drugo nego – Dodikovac!
Kad se sve sabere i oduzme, operacija potiranja nekadašnje pameti, političkog vizionarstva u korist ljudskih vrijednosti i kakvog takvog prosperiteta, uspijeva. Što izluđeniji, to bolji. Mali formati ogromnih ambicija vjeruju da tako može dovijeka. I da je proizvodnja zla ubijanjem pameti profitabilna vječno. Glupost.