Čović na dvoru Milorada Dodika
Povezani članci
- Promocija knjige Hansa Fallade “Jedan čovjek stremi ka vrhu”
- Esad Bajtal: Dodik je obična lutka, na koncu velikosrpskog ideološkog teatra
- Teški dani za čovječanstvo: Genocid pred očima svijeta
- Boris Pavelić: Crkva je odlučila : Poglavnik može, don Grubišić ne može
- Budilnik Toma Buzova
- Collegium artisticum: ADNAN SOFTIĆ “A better History – No.3”
Član Predsjedništva BiH Dragan Čović posjetio je u Banjoj Luci svog starog pajdaša Milorada Dodika. I sav je blažen slušao kako predsjednik Republike Srpske pljuje po državi koju Čović predstavlja, tvrdeći kako je Bosna i Hercegovina »stvorena zbog stranaca, a ne zbog naroda unutra«
Dragan Čović, u svojstvu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i u susvojstvu predsjednika HDZ-a BiH, posjetio je jučer u Banjoj Luci svoga omiljenoga kolegu i dugogodišnjega suradnika Milorada Dodika, inače predsjednika Republike Srpske a usto i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Visoki gost iz Predsjedništva BiH tom je prigodom bez riječi zamjerke odslušao izjavu visokoga domaćina kako je Bosna i Hercegovina – dakle, država za čije vođenje iz mjeseca u mjesec ubire skromnu plaću – »stvorena zbog stranaca, a ne zbog naroda unutra« i kako u toj tvorevini bjelosvjetskih i protunarodnih državoizmišljača »povjerenja nema i nikada ga nije ni bilo«. Nakon tih Dodikovih izljeva simpatija prema državi koju Dragan Čović zastupa, član Predsjedništva BiH nije napustio konferenciju za novinare, a ni svoju državničku funkciju u toj »Bosni i Hercegovini stvorenoj zbog stranaca«.
Odslušao je Čović i Dodikovu poruku izgovorenu u prvom licu množine: »Pitamo Bošnjake ‘Šta je problem, šta hoćete? Da vi birate svima samo svoje podobne?’ Oni hoće da biraju Srbe i Hrvate onako kako oni misle u zajedničkim institucijama. Ne može. Prošlo vrijeme.« A onda je i član Predsjedništva BiH iskoristio priliku da pohvali idilične odnose kakvi vladaju između njega i predsjednika Republike Srpske: »Imamo dobru komunikaciju koja osnažuje naš odnos. Uvijek je bio u funkciji jačanja odnosa između dva naroda, a zbog ambijenta koji je izgrađen pokušava se predstaviti drukčije.«
Progovorio je Čović i o zloupotrebama Predsjedništva BiH gdje se »u ime jednog naroda pokušao izigrati svoj narod, mislim konkretno na bošnjački«, te gdje se »u ime jedne osobe ili stranke pokušalo predstaviti BiH«. Mislio je pritom na svoga kolegu s posla Bakira Izetbegovića i na aplikaciju za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, nazvavši taj njegov potez kršenjem Ustava i zloupotrebom ovlasti, zbog čega će – kako je kazao – »biti izuzetno teško nastaviti zajedno dalje«.
Dva dana ranije, u intervjuu bh. izdanju Večernjeg lista, Dragan Čović je izjavio kako je iz medija doznao da je Međunarodni sud pravde još u svibnju prošle godine osporio mandat agenta Sakiba Softića da pred tim tribunalom zastupa BiH, ali da je to pismo sve do sada bilo skriveno i od njega kao člana Predsjedništva i od javnosti.
Zamoljen da odgovori na optužbe kako je »svojim rezerviranim stavom prema reviziji presude zaboravio hrvatske žrtve i agresiju zbog koje je iz Posavine protjerano više od 200.000 Hrvata«, hrvatski član Predsjedništva BiH je iznio senzacionalnu tezu kako bi tužba »istom logikom koja je išla od Sarajeva prema Srbiji, u slučaju negativne presude za šestoricu dužnosnika Herceg-Bosne, bez ijedne dvojbe otišla i prema Hrvatskoj«.
Otkud Draganu Čoviću ta »istologična« zamisao da bi Sarajevo pred Međunarodnim sudom pravde tužilo i Zagreb? I kako to da je tu sarajevsku urotu odlučio razotkriti izbjegavajući eto baš odgovor na pitanje o hrvatskim žrtvama agresije i progonu više od dvjesto tisuća sunarodnjaka? Je li ta fantomska tužba protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu – za koju pravni stručnjaci tvrde da je nemoguća – najobičnija prazna priča ili je to, s obzirom na tajming u kojemu je Čović o njoj progovorio, još jedan dokaz neraskidivosti njegova partnerstva s Miloradom Dodikom?
Kazao je hrvatski član Predsjedništva BiH u Banjoj Luci, pred zadovoljnim domaćinom Dodikom, i kako na sjednicama bosanskohercegovačkih institucija »više nema materijala«, a što – po njemu – »dovoljno govori o zastoju u funkcioniranju i odnosima«. Zar instituciji čiji je on punopravni član nije materijal za ozbiljnu raspravu ono što je sam nazvao Izetbegovićevim kršenjem Ustava i zloupotrebom ovlasti? Zar materijal nije i dugo skrivano pismo iz Međunarodnog suda pravde o osporenome mandatu agenta Softića? Zar član Predsjedništva BiH Dragan Čović ne misli da bi baš u njegovoj instituciji trebalo raspravljati o Softićevim nebuloznim tvrdnjama kako mu Sud u Haagu nije imao pravo oduzeti punomoć?
I – na kraju krajeva – zar Predsjedništvo BiH nije mjesto gdje bi jedan njegov član, naprimjer Čović, mogao prozvati drugoga člana, naprimjer Izetbegovića, za ono što lideru SDA spočitavaju i sarajevski mediji: da je svojim bahatim srljanjem u reviziju presude protiv Srbije »sve nevine žrtve stravičnih zločina sveo na nivo administrativno-proceduralne greške«?
Ali članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću je o tim žrtvama očito ugodnije šutjeti pred Dodikom. I smijuljiti se dok njegov politički jaran izvaljuje svoje izlizane dosjetke o »Bosni i Hercegovini stvorenoj zbog stranaca«.