Čačkanje ratne mečke

Povezani članci

• Iznuđena pomirenja
• Charles Simic: Doba neznanja
• Najebaće mir bez naše municije
• Sergio Šotrić: BRATE MOJ, SVI SU ONI MOJI
• Demokratska cijena smrti
• Na obilježavanju 77. godišnjice ‘Igmanskog marša’ 15.000 antifašista iz regije

Zahtjev predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za održavanje vanrednog zasjedanja Narodne skupštine RS-a povodom hapšenja Jovana Divjaka najavljuje da je RS na pragu objave rata Bosni i Hercegovini.    

Takvo što se moglo naslutiti po ratnohuškačkim porukama Radio-televizije Republike Srpske. Ta kuća iz dana u dan dokazuje da je ratno motivisana propagandna mašinerija ne samo po načinu nastanka (stvorena je zahvaljujući pljački, agresiji i genocidu) već i po militantnoj velikosrpskoj i panpravoslavnoj programsko-uređivačkoj isključivosti. RTRS je u stalnom ratnom stanju, njeni novinari i, posebice, voditeljice udarnih informativno-političkih emisija su trajno pod povišenom nacionalnom temperaturom koja je vidno skočila nakon hapšenja Jovana Divjaka.

U preksinoćnjem dnevniku Biljana Knežević (koja u “Presingu” samo što ne kopa oči njoj nesimpatičnim sagovornicima) otkrila je šta je u osnovi nove zapjenušanosti velesrpskih medija. Knežević kaže da bi istina o zbivanjima u Dobrovoljačkoj donijela pravu istinu o karakteru rata. U toj istini se ne spominju bjesomučno granatiranje Sarajeva i ubijanje civila 2. i 3. maja 1992. i svih drugih ratnih dana. U toj istini se smatra normalnim da pervertirani ostaci JNA, uz šovinističke paravojne formacije, udare na nezavisnu i međunarodno priznatu državu, da prvi čovjek te države bude uhapšen. U toj istini pobrojavaju se samo ubijeni na strani agresora, za kojeg su iz Haškog tribunala kazali da je legitiman ratni cilj. U toj istini nećete na snimcima čuti i vidjeti kako Divjak sprečava pucanje na kolonu vozila JNA, kao što nećete vidjeti užas koji su granate napadača učinile po Sarajevu. 

Revizija istine o ratu na ovim prostorima, vođena iz Beograda, dobila je na zamahu hapšenjem Divjaka. Želi se anulirati sve ono što je sadržano u haškim optužnicama i presudama. Ne ide se samo na izjednačavanje odgovornosti svih strana u “građanskom” ratu već se žrtva hoće učiniti prvoodgovornom.              

Knežević prijekorno poručuje da se filmadžija Dragan Bjelogrlić “napokon izvinio” zbog rečenice u kojoj je požalio što Divjak neće biti na premijeri filma u BiH. Ranije se izvinio njegov kolega Sergej Trifunović zbog majice s Divjakovim likom.

Divjak razjaruje srpske nacionaliste više nego bilo ko drugi. Jovan je vitez i humanista, borac za pravdu i demokratiju, intelektualac i džentlmen – sve krajnje suprotno obožavanom, a ne i uhapšenom, Ratku Mladiću.

Sve to oko Divjaka dešava se u vrijeme postizbornih prestrojavanja u Bosni i Hercegovini i usred rasplamsavanja predizbornih bitki u Srbiji i Hrvatskoj. U igri nisu samo glasovi iz BiH za vlasti u Hrvatskoj i Srbiji već BiH sama.

U Srbiji se slučaj s Dodikom koristi za prekodrinsku nacionalnu homogenizaciju, uz treniranje strogoće nad onim koji iskaču iz svesrpskog kola, i, za predizborno nadmetanje koja je stranka najsrpskija. Predizborno posezanje za BiH iz Hrvatske uključeno je u ovdašnja postizborna odmjeravanja u bici za vlast. Hrvatski HDZ i SDP podržavaju dva bh. HDZ-a u nadmetanju sa platformašima okupljenim oko SDPBiH.  

Vis-a-vis prijateljstva hrvatskog i srbijanskog predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića je savezništvo čelnika SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorada Dodika i Dragana Čovića. Obojica su zaprijetila nestankom BiH ako nakon izbora ne bude išlo po njihovoj volji.

Velika je odgovornost sa hrvatske strane za razvoj političke situacije u BiH. Iz Banje Luke potiču obnovu “HR Herceg-Bosne”. Tri HDZ-a, a i hrvatski SDP, mogu bitno doprinijeti konsolidaciji bh. države na evroatlantskoj liniji, ali i krajnjoj destabilizaciji zemlje.  

Jednako kako Divjak iritira nacionaliste na svim stranama, tako im organski smeta platforma četiri stranke. Zato što je platforma multinacionalna, demokratska, evroatlantska – dakle, integrativna, i, time suprotstavljena hegemonističkoj ideologiji i separatističkoj politici. Desničari sa srpske i hrvatske strane sipaju so(l) na bosanskohercegovačke rane, čačkaju ratnu mečku. Na velikosrpske i velehrvatske ratnohuškačke provokacije – s namjerom konačnog obračuna sa BiH – odgovor s bošnjačke strane mora biti bosanskohercegovački i demokratski, s odlučnošću na odbranu bh. države svim sredstvima i sa svima koji je hoće. Ima dovoljno Hercegovaca i Bosanaca za očuvanje Bosne i Hercegovine.

oslobodjenje.ba