ENG
Britva uz čelo
Autor/ica 👤Viktor Ivančić
Povezani članci
Nije li vrijeme da se napokon progovori o službenim osudama fašizma kao načinu fašizacije hrvatskoga društva? Jer sve upućuje na to kako je Hrvatska postala toliko inovativna zemlja da se uvjerljivo najveće društvene štete postižu kroz postupke sanacije štete
Piše: Viktor Ivančić- Novosti
Dođi, mili, stigli su majstori da nam pokvare bojler!’ uzviknula je građanka, što je njezina muža na moment izbacilo iz ravnoteže, jer je upravo boravio u kupatilu, posvetivši se brijanju.
‘Kakvi majstori? I zašto bi nam oni kvarili bojler?’ mrzovoljno je dobacio, ali onda ipak žurno napustio sanitarnu prostoriju i suočio se s novim iznenađenjem: suprugu je zatekao u dnevnome boravku, kako bulji u ekran kompjutera i prebire po informativnim portalima, a od majstora ni traga.
‘Što ti izvodiš, pobogu? O kakvim to majstorima pričaš?’ pitao je prijeteći mašući britvom u jednoj i ručnikom u drugoj ruci.
‘Pričam o hrvatskom antifašizmu, naravno’, čedno se kesila građanka. ‘Pričam o slučaju onoga prolupalog popa, Luke Prcele, i njegove ustaške mise na televiziji. To jest o tome kako nas vladajuće strukture, osudom toga Prcele, prcaju u zdrav mozak. To jest o tome da dolaze majstori da nam pokvare bojler.’
‘Oprosti, mila, ja te ništa ne razumijem.’
‘To je možda zato što ti je lice obloženo pjenom za brijanje’, sućutno je primijetila građanka. ‘Samo želim reći kako je vrijeme da se napokon progovori o službenim osudama fašizma kao načinu fašizacije hrvatskoga društva. Jer sve upućuje na to kako je Hrvatska postala toliko inovativna zemlja da se uvjerljivo najveće društvene štete postižu kroz postupke sanacije štete.’
‘Na primjer?’
‘Na primjer Hrvatska televizija, koja je je izravno prenosila Prcelino misno veličanje NDH, a kasnije tu propovijed osudila. Međutim, svi znaju da taj dominikanac s vlaškim akcentom već desetljećima za oltarom ne bulazni ni o čemu drugome nego o biblijskim vrijednostima ustaške države. U pokojnomeFeralu su, recimo, iz godine u godinu, uz Blagdan nevine dječice, bilježili nove Prceline laude liku i djelu Ante Pavelića. Pa ipak su urednici HTV-a odlučili prenositi upravo njegovu misu. Uz naknadnu osudu, razumije se, koja mu dođe poput after shavea što ćeš ga ti fljasnuti na tu smrknutu facu poslije brijanja.’
‘Zašto HTV uopće prenosi katoličke mise?’
‘To je odlično pitanje, mili, ali ostavimo ga za neku drugu priliku. Zasad se zadržimo na primjeru koji pokazuje kako osuda ustaštva služi isključivo kao alibi za širenje ustaške propagande. Istu taktiku, uostalom, koristi i Vlada.’
‘Zašto sad Vlada?’
‘Zato jer je i Vlada, povodom rečenoga misnog slavlja, osudila ‘veličanje ustaškog režima’. No uz to je osudila i, citiram, ‘stalno nametanje lažnih teza o ustašizaciji društva’ jer je to, citiram, ‘dio šire kampanje s ciljem novih podjela u društvu i sprečavanja provođenja reformi i programa aktualne Vlade’.’
‘Pa to je imbecilno!’ živnuo je suprug. ‘Tu se u paketu s osudom fašizma nalazi i osuda osude fašizma. Netko bi zloban onda i samo saopćenje Vlade mogao shvatiti kao dio šire kampanje protiv Vlade.’
‘Naravno da je imbecilno, mili’, složila se građanka. ‘Ali ako je nešto logički nepodnošljivo, ne znači da je i fizički neostvarivo. Jer Vlada spominje ‘lažne teze o ustašizaciji’, dok unutar nje ordinira ministar koji baštini ne samo proustašku ideologiju, nego i ustašoidnu političku praksu, a čak se i slikao s ustaškom kapom. Imamo li u vidu samo tu fotografiju, očito je da Vlada drži kako odgovoran građanin ne smije pasti u iskušenje da vjeruje vlastitim očima.’
‘Priznajem da je to originalno’, dirigirao je britvom suprug, ‘osuđivati ustaštvo tako da za ministra postaviš ustašu.’
‘Zato jer je osnovni sastojak službenoga hrvatskog antifašizma gola hipokrizija, mili moj’, zažarila se građanka. ‘U cijeloj toj priči mi je onaj divlji pop još i najsimpatičniji, na svoj egzotičan način. Prcela je kamilica u odnosu na svoje ceremonijalne kritičare. Prcela je samo sitni, primitivni deklamator istoga oficijelnog revizionizma što ga distribuira vladajući pogon. Pogotovo ako ga usporedimo s predsjednicom države.’
‘Zašto sad s predsjednicom?’
‘Zato što je i predsjednica osudila veličanje NDH, i to obraćajući se općinstvu preko ekrana, uz impresivnu količinu fraza i grotesknu gestikulaciju. Na Prcelinu televizijsku misu reagirala je patetičnom misom s Pantovčaka.’
‘I što je rekla?’
‘Rekla je da osuđuje zločine NDH, a onda se, iz čista mira, da uspostavi simetriju, ostrvila na ‘zločinački jugoslavenski komunistički režim’. Iako nije poznato da je u zadnje doba taj režim itko veličao. Niti se s oltara slavilo Tita, niti se na stadionima orilo ‘Za Jugu spremni’.’
‘Možda je brinu implikacije tog režima na današnju slobodnu Hrvatsku.’
‘Kakve implikacije?’
‘Današnja slobodna Hrvatska, kako vidimo, nije sposobna niti rasprodati imovinu koju joj je ‘zločinački jugoslavenski komunistički režim’ priskrbio.’
‘Daj, mili, pazi kako mašeš tom britvom. Još ćeš nekoga priklati, bogati!’
‘Oprosti, mila. I što je još rekla?’
‘Citiram: ‘Moderna hrvatska država počiva na pomirbi djece ustaša i partizana. Da smo 1991. godine bili ovako razjedinjeni, zasigurno ne bismo pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana ostvarili san o slobodnoj hrvatskoj državi.’ Što kažeš na to?’
‘Kažem da mi to miriše na zloupotrebu roditelja.’
‘Upravo tako, mili. Zašto bi, primjerice, roditelji bili razlog bratskoga zagrljaja Kolinde Grabar Kitarović s Velimirom Bujancem? Je li predsjednica izabrala Bujanca za svoga medijskog promotora, je li ga smjestila u počasnu ložu na svojoj inauguraciji, zbog toga što su mu ćaća i mater bili ustaše, ili zato što je sam Bujanec ustaša, srbofob i neonacistički šljam?’
‘Možda ju je privukao njegov šarm…’, smješkao se suprug.
‘Gospođi Grabar Kitarović trebaju ‘djeca ustaša i partizana’ zbog toga da bi partizane izjednačila s ustašama, da bi postigla željeni balans, a upravo je u tom izjednačavanju sama bit hrvatskog revizionizma, mnogo muklija nego kod Prcelina misnog preseravanja’, rekla je građanka. ‘Odatle sva ta retroaktivna mistifikacija komunizma – iako njegovih sljedbenika, za razliku od ustaša, danas nema, barem ne onoliko koliko bi trebalo – odatle cinično operiranje floskulom o ‘dva totalitarizma’, odatle agresivno i neumorno forsiranje priče o partizanskim zločinima. Ona svećenička sirovina samo izvodi krajnje konzekvence iz zadane revizionističke matrice i svjedoči o disbalansu u polju sure hrvatske stvarnosti: partizani su odloženi na deponij kao ubojice, zločinci i totalitaristi zato da bi ustaše bili normalizirani, a potom proglašeni ‘herojima, mučenicima i šehidima’, odnosno zato da bi gospođa predsjednica bez nelagode mogla politički općiti s kreaturom koja je nosila svastiku na rukavu, odnosno zato da bi ministar s ustaškom kapom mogao biti predstavljen kao antifašist.’
‘Lijepo si to podvukla, mila’, blago se naklonio suprug. ‘Samo bih još dodao fusnotu da zamisao o ‘pomirbi’ ustaških i partizanskih potomaka, na kojoj, prema predsjednici, ‘počiva moderna hrvatska država’, izvorno pripadaMaksu Luburiću, a taj je rukovodio sustavom logora u NDH. Tako je onda i ‘moderna hrvatska država’ mentalni dobačaj ordinarnog ustaškog krvopije, makar ga je kasnije prisvojio jedan liječeni komunist.’
‘A gospođa Grabar Kitarović je opčinjena Tuđmanom’, nadovezala se građanka, ‘do toga da svoj televizijski show naziva ‘obraćanjem naciji’, pa nas još poziva da se ‘okrenemo budućnosti’ s Tuđmanom na čelu. To znači da u uzroku problema vidi rješenje. Kao da je Tuđmanova ‘pomirba’ bila išta drugo do izgovor za rehabilitaciju ustaštva. Da nije tako, u hrvatskim bi gradovima barem jedna od ulica koje su nazvane po žrtvama fašizma preživjela njegovu eru, a bilo ih je na desetke.’
‘Oprosti, mila, ali od tvoje vehementne obrane patera Prcele mi se skorila pjena na bradi.’
‘Tog nesretnog klerika, koliko god bio odvratan, treba zaštititi od udaraca ispod pojasa koje mu zadaju projektanti službenoga hrvatskog antifašizma. On govori isto što i oni, ali bez dodatka licemjernih začina. Zato i kažem: vrijeme je da se progovori o zvaničnim osudama ustaštva kao najpodmuklijoj metodi ustašizacije hrvatskoga društva.’
‘Ako je to sve, mogu li sad dovršiti brijanje?’
‘Tko ti brani…’
‘Onda ću te pozdraviti i skoknuti u kupatilo.’
‘Samo pripazi kako ćeš to napraviti.’
‘Obrijati se?’
‘Pozdraviti me.’
Suprug se tad spremno isprsio, prislonio šaku s britvom uz čelo i viknuo:
‘Smrt antifašizmu!’
Autor/ica 👤Viktor Ivančić
