Brčko vlasništvo RS-a, Stolac, Čapljina i Neum južnohrvatske općine?

Izdvajamo

• Drugo svojatanje države BiH nam dolazi i iz nekoliko znanstveno-umjetničkih institucija iz Hrvatske, te onog dijela BiH koji bi oni voljeli da se zove Herceg Bosna. Naime, upravo sam na FB profilu Gorčina Dizdara vidjela plakat na kojem je napisano da od 27.9. počinje “Naučni skup o djelu hrvatskog (i bosanskohercegovačkog) pjesnika Maka Dizdara. Na stranu priča o sudbini bošnjačkih književnika u Jugoslaviji, koji su se u velikom broju, ako su željeli afirmaciju u toj zemlji morali opredjeljivati ili za Zagreb ili Beograd.

Povezani članci

• Prvo veče Demofesta: Više hiljada posjetilaca slušalo demo bendove
• Akutna kriza u BiH: Podijeljena odgovornost
• Oliverova »Jama«
• Zahtjevi porodice tragično preminulog Mahira Rakovca
• Heni Erceg: Sjevernokorejski sindrom
• Nezapamćene poplave u BiH i Hrvatskoj: Počela evakuacija građana

Ono što je skandalozno na tom plakatu je to što se teritorija naše zemlje proglašava vlasništvom druge zemlje. Neum, Stolac, Čapljina su po njima, južnohrvatske općine. Nadam se da će g. Inzko reagirati i u ovom slučaju, da će predstavnici političkih partija također reagirati.

Ovih dana Aleksandra Pandurević podučava g. Incka da je Distrikt Brčko vlasništvo Republike Srpske. Kao što znamo, ona je članica SDS partije, koja je započela i vodila rat protiv međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. To je, avaj, uz radikale (kako reče Senad Avdić u interwievu sa Senadom Hadzifejzovićem) ona demokratska nada građana RS-a, koja ruši Dodika, o kojem ne treba trošiti riječi.

Drugo svojatanje države BiH nam dolazi i iz nekoliko znanstveno-umjetničkih institucija iz Hrvatske, te onog dijela BiH koji bi oni voljeli da se zove Herceg Bosna. Naime, upravo sam na FB profilu Gorčina Dizdara vidjela plakat na kojem je napisano da od 27.9. počinje “Naučni skup o djelu hrvatskog (i bosanskohercegovačkog) pjesnika Maka Dizdara. Na stranu priča o sudbini bošnjačkih književnika u Jugoslaviji, koji su se u velikom broju, ako su željeli afirmaciju u toj zemlji morali opredjeljivati ili za Zagreb ili Beograd.

O ovome je dosta napisano i rečeno. Na stranu i priča “šta bi bilo kad bi bilo”, tj. da li bi se rahmetli Mak Dizdar i 1992. kad bi vidio sudbinu zemlje čijoj povijesti i kulturi je posvetio cijeli svoj život, kad bi vidio svoj devastirani Stolac i dalje opredjeljivao kao hrvatski pjesnik? On nije među živima i nasljednici djela Maka Dizdara, koliko sam u toku, ne negiraju na bilo koji način da se veliki pjesnik uvrštava i u književne antologije BiH, kao i Hrvatske.

Ono što je skandalozno na tom plakatu je to što se teritorija naše zemlje proglašava vlasništvom druge zemlje. Neum, Stolac, Čapljina su po njima, južnohrvatske općine. Nadam se da će g. Inzko reagirati i u ovom slučaju, da će predstavnici političkih partija također reagirati.

Ali, pošto ovo sve više liči na davno dogovorenu igru podjele zemlje, ja pitam bosanskohercegovačke građane šta mi možemo učiniti i kako izraziti svoj građanski protest. Pitam mlade ljude, pune energije, da li su spremni da barem prije nego što spakiraju kofere za Njemačku, odu na Radimlju, gdje će biti položeno cvijeće, umjesto na pjesnikov grob u Sarajevu (citiram Gorčina Dizdara) i tamo održe protestni skup.

Znamo koji su planovi Čovića i Dodika, ali ako mi ne reagiramo na ovakve stvari, ne pružimo nikakav otpor razbijačima BiH, onda se moramo upitati o našoj vlastitoj krivici, a ne samo o krivici onih koji nam komadaju zemlju.

Apsurdno je to što su nam često sijede glave poput Nane Fate, dr. Esada Durakovića, dr. Esada Bajtala, Gojka Berića (kao u Srbiji pokojnog Bogdana Bogdanovića), kojima prijete, koje fizički napadaju, hrabriji borci za našu zemlju nego podmlaci plitičkih partija.