Bitange vladaju ovom zemljom, Hrvatskom

Povezani članci

• Hrabri Don Ivan Grubišić: S vjeronaukom u crkvu ,Crkva je apsolutno privilegirana u društvu
• Robert W. McChesney: Novinarstvo, demokracija,… i klasna borba
• Legenda o Miliji
• Bankama od kredita 69 milijardi kuna
• Nerin Dizdar: Nećemo pristati na ideološko orgijanje, ponižavanje i diskriminisanje drugih
• KOLINDATERALNE ŽRTVE

Foto: Twitter Screenshot

Sve što nam je iskustveno i vrijednosno ostalo od „dobronamjernih“ prolaznika kroz našu povijest – ostale su nam naše, domaće BITANGE. 

Malo mi je lakše, čim znam da nije niti u drugim zemljama bivše Juge bolje. Sve one – redom kao i mi, imaju svoje bitange. Sve se češće spominje ta riječ u našem slušnom i vidnom informativnom prostoru. Do duše ne tako naglašeno, sve nekako zaobilazno i stidljivo. Bitangeeee,  sve jače odjekuje odozdo, s dna (kace). Za sada upućeno nepoznatoj meti ali …  Odjekuje sve više pitomim dolinama i „bregima“  „Lijepe naše“ i drugim lijepim i naročito „našim“ prostorima.

Nisam čuo niti pročitao puno o porijeklu riječi „bitanga“.  Znam na koji profil ljudi se odnosi ali htio bih poniknuti dublje u  „izvooor“ toga pojma. Iz čiste znatiželje, ljetna dokolica … onako amaterski. Ovo što pišem – džaba vam je. Kako bi Sinjani rekli za svoje alkare –  „Ante … u ništa“! Ljetne lamentacije, lako štivo „za na plažu“ ….

Ne vjerujem u puno stvari i pojava kojima nas obasipaju ali da je riječ „bitanga“ izvornog slavenskog porijekla – to ne vjerujem. Riječ „bitanga“ udomaćila se u hrvatsko-srpski ili obratno, srpsko-hrvatski jezik vjerojatno još u srednjem vijeku. Negdje davno, prije famoznih devedesetih, zapeo mi je za oko jedan osvrt Jovana Ćirilova u nekadašnjem „NIN“-u na temu pojmova koji su bili udomaćeni u našim, tada zajedničkim jezicima Hrvata, Srba, Crnogoraca i Bosanaca, naročito Hercegovaca. Puno je godina prošlo, pamćenje mi slabi ali ću pokušati rekonstruirati njegovo tumačenje riječi „bitanga“.

Ja osobno žalim za jednim vremenom, a to nije nostalgija, kad su ljudi od znanja i mudrosti imali gdje tu mudrost podijeliti sa čitaocem (čitateljem – u Hr verziji), na užas bitangi (dugo zadnje „i“) i budala.  Bilo pa prošlo. Sada niti portali, a kamo li tiskovine ne daju prostora da umni ljudi pojasne što se sve krije iza pojedinih riječi koje se najčešće vrlo olakotno „lansiraju“ u informativni prostor.

Elem, čuj mene „elem“ – čija je to riječ da mi je znati i gdje su mudri ljudi da me prosvijetle. Nema ih naravno.  Nema ih vidljivih, u sjeni su. Velika većina mudro šuti, a neki samo šute ili ćute. Samo oni znaju zašto ćute dok „pravovjerni“ dižu ruke u beznađu nečinjenja?!

Elem, nemam adekvatnu i kraću HR riječ, pa se ponavljam. Veli Jovan Ćirilov otprilike ovako: Križari iz cijele Europe hodočastili su u Juruzalem, u Svetu zemlju na Sveti grob. Među njima bilo je i križara Germana, koji su negdje novcem, najčešće mačem, krčili put k Svetoj zemlji. Kad su bili blagonakloni izgovarali bi „bitte“ i naravno uzimali i ono što nije bilo ponuđeno, a kad su zadovoljno nastavljali put k Svetoj zemlji, rekli bi „danke“, naravno,  sa svime što su uzeli… i tako stoljećima. Mož’ si mislit’ – „pristojnih ljudi u prolazu“. Nije slučajno da je nakon njih, Germana, i kod Hrvata i kod Srba, ostao udomaćen hrvatsko-srpski pojam – BITANGE, sasvim jasan u svojoj biti. Sve što nam je iskustveno i vrijednosno ostalo od „dobronamjernih“ prolaznika kroz našu povijest – ostale su nam naše, domaće BITANGE. Možda saznamo o čemu se zapravo radi, gdje je ta Kvaka 22 da smo osuđeni na BITANGE kroz cijelu povijest… Sumnjam u prosvjetljenje,  dug je put iz „dupeta do glave“ – hrvatskim kmetovima nedohvatljiva je to visina?!

„Danke Deutschland“

Bitte und Danke, (da se još malo više sagnem)