ENG
Benedikta identificirati, locirati, uhititi i transferirati!
Autor/ica
Povezani članci
DEMOCROACIA
Ajme, nadam se da će popovi, pošto je danas državni blagdan, prestati malo srati a možda će ipak, u kuloarima i na seansama žderanja prazničke janjetine, nastaviti prekomjernim granatiranjem u ovoj crkvenoj ‘’Oluji’’ koju je izazvala gramzljivost: u ovom skandalu nesagledivih posljedica i dimenzija kakav se ne pamti već pedesetak godina.
I kome uopće vjerovati, recimo, ako ste čestiti građanin koji bi, osim u obaveznog Glasa Istre, zavirio i u Jutarnji i u Večernji list? Inoslavu Beškeru koji, precizno navodeći povijesne i pravne činjenice, iako je ateist, zagovara Papin pravorijek te još jednom pokazuje koliko suvereno vlada crkvenom materijom, više nego biskup Ivan Milovan, njegov kancelar i ekonom Ilija Jakovljević (koji se ponaša, smatra Bešker, kao da je osobno razvlastio Papu Benedikta XVI.), te gomila nabrijanih istarskih popova koji su jučer u Pazinu slali u materinu članove Hrvatske biskupske konferencije (ne, naravno, i svojega šefa u Poreču) ili pak Darku Pavičiću koji je otpustio kočnicu (a jučer smo se prisječali kako sam ja u nekoj kolumni u Novome listu prije nekoliko godina za HBK napisao da je zločinačka organizacija) te za zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, kaže ravno da je mafijaš pa ga, u direktnoj aluziji na onog lika iz beogradske crne kronike, naziva ni manje ni više nego ‘’Joca Vatikanac’’?
Na čiju stranu stati: na onu župana Ivana Jakovčića (velikog meštra od nekretnina) koji bez sustezanja brani biskupa Ivana Milovana ili onu zastupnika Damira Kajina (druže: sedamnaest si puta u Glasu Istre za benediktince kazao da su fratri i, OK, znam da se ne kužiš u problematiku Crkve i da je tebi to sve isto, ali nije, jer jedno su franjevci koji su startali, valjda to znaš, od Svetoga Franje, prije nekih 800 godina, a drugo su monasi slijedbenici Svetog Benedikta koji postoje jedno 1.500 godina) jer ovaj pučki tribun istarske popove smještava u nekom zamišljenom scenariju Kuma 4 prema kojem su Al Pacino i ekipa male bebe?
I kakva je to frtutnja da su se čak i u IDS-u i u SDP-u počupali radi tumačenja crkvenoga prava i povijesti?
Vjerujte vi komu hoćete ali kad se vidi i čuje što su pojedini ljudi iz Crkve, radi materijalnih dobara, kadri reći i učiniti jedni drugima, pa i svom Papi – može se zamisliti koliko su dobri prema drugima.
Navodim ovdje jedno reagiranje čitatelja istarskog dnevnika koji sažima moralnu dilemu zbog koje sam u srijedu svoj komentar u Glasu Istre završio ovako: ‘’da u Hrvatskoj ili u njenoj Istri savjest ima miris, ne bi se moglo živjeti od smrada’’, pa kaže: ‘’Rasprodaju crkvene imovine, grabež i pljačku pakirate u nacionalni celofan i na ovom osjetljivom istarskom području potpirujete hrvatsko-talijanske odnose. Ovi narodnjaci sada plaču za hrvatskom crkvenom imovinom koja se daje Taljanima, kao da im je temeljni kamen nacionalnog identiteta, a ne rudnik iz kojeg su 12 godina izvlačili milijune rasprodajući crkvenu imovinu bjelosvjetskim hoštaplerima, istovremeno ne uloživši jednu jedinu kunu u samostanski kompleks (Dajla), taj divni istarski spomenik kulture’’.
Biskup Milovan, vjerujem mu, ne spava od muke pošto ga je kardinal Bozanić lagano otpuhao i u društvu ostalih metropolita jučer ostavio u off saidu gdje još samo može očekivati s druge strane telefona kardinala Državnog tajnika Svete Stolice T. Bertonea koji mu savjetuje da podnese ostavku. O tome sam već pisao u Glasu Istre i neću se ovdje ponavljati. No, i njemu i svekolikom pučanstvu ovih nekoliko činjenica a onda i pitanja pošto ne smatram da je novinarstvo profesija koja nam služi za stvaranje prijateljstava već u prvom redu za kritičko propitkivanje stvarnosti. Zahvaljujem kolegi Inoslavu Beškeru na velikoj pomoći. Prenosim, dakle, ono bitno.
Benediktinski red, poznat po geslu ‘’Ora et labora’’ (moli i radi), u tišini već godinama moli da mu se vrati što mu je poslije drugoga svjetskog rata oteto u Dajli blizu Novigrada: 600 hektara zemlje i samostan. Otete terene u Dajli hrvatska država je 1999. dala ne bivšim vlasnicima, u ovom slučaju Benediktinskom redu, nego Biskupiji porečko-pulskoj. Bila je to greška kao i to da je taj dar biskup Milovan (Ivan Pavao II. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom 18. studenoga 1997. godine. Za biskupa je zaređen 10. siječnja 1998., od kad je i preuzeo službu) i primio. Krivousti se još nije bio ohladio u onoj rupi na Mirogoju a Milovan i ekipa su već preprodavali dobivene terene.
Elem, benediktinci iz Praglie kod Padove (ne fratri, Damire, već benediktinci, upamti to!!!) potjerani iz svoga drevnog samostana nakon pripojenja Veneta Italiji 1866., našli su utočište u Dajli, tada još u Austriji, gdje su tu zemlju benediktincima zaviještali mletački grofovi Grisoni, izumrli 1841. Morali su tako učiniti, jer je pod tim uvjetom tu zemlju od Koparske biskupije 1273. dobio njihov predak Almerico Sabini (nekada se pravo poštovalo, pa i stoljećima nakon ugovora).
Benediktinci su uspjeli otkupiti samostan u Pragli 1900., pa su tako imali kamo uteći kad su ih Jugoslaveni (tj. NR Hrvatska) 1947. izbacili iz Zone B Slobodnoga tršćanskog teritorija pod vojnom upravom JA, pa civilnom upravom NRH. Na tom terenu nije postojala crkvena jurisdikcija tadašnje Porečke biskupije ni prije jozefinskih reformi 1788., a ni poslije, jer je to bio teritorij Tršćanske biskupije (nastanjen, usput rečeno, Talijanima sve do dolaska Jugoslavije). To je područje Porečkoj biskupiji tek 1977. (halo, tek tada!) pripojio također neki papa, Pavao VI., a Biskupska konferencija se nije bunila.
Benediktinci su se žalili hrvatskim sudovima, ali na njima se Tuđmanova riječ ne poriče. Žalili su se i crkvenim sudovima, sve do Pape. On je sastavio komisiju u čijem je sastavu bio i kardinal Josip Bozanić. Komisija je odlučila da Biskupija porečko i pulska mora vratiti oteto benediktincima – ili im isplatiti odštetu od 4 milijuna eura za ono što je u njezinu vlasništvu, a navodno i za ono što je već na brzinu prodala trećima (eto koliko joj je trebalo…), ukupno 30 milijuna eura.
Na to se digla kuka i motika u nas: Hrvatska televizija (kojoj je to došaptano iz Dajle ili iz Poreča, svejedno) javlja da je Hrvatska biskupska konferencija zahtijevala od kardinala Bozanića da povuče svoju (!) odluku (dobro mu nisu naredili da kazni Papu). Tvrdi se, netočno, da je Hrvatska platila sve što je oteto u Zoni B, u skladu s Osimskim i Rimskim ugovorima (ali, ako je to plaćeno, zašto je vraćano, zašto država to nije prodala nego se radije zadužuje u inozemstvu?). Da je Papa ‘’smijenio’’ biskupa Ivana Milovana koji je odbio provesti Papinu odluku (nije ga smijenio niti suspendirao) i dao ‘’mandat španjolskom biskupu Santosu’’ (nema takvoga španjolskog biskupa). Naprosto: čini se da je Sveta Stolica, kao viši organ, naredila da se provede crkveni pravorijek, kad je biskup bojkotirao Papu.
Televizija citira Biskupiju: ‘’Kažu, ako Benedikt i benediktinci pobijede u ovoj priči, uskoro će velik dio crkvenog dobra na Jadranu doživjeti istu sudbinu – prepustit će ga Talijanim’’. Eto, više nije ni Sveti Otac, ni Papa, nego samo Benedikt, kad se odlučio umiješati u poslove Katoličke crkve kojoj je na čelu, ne pitajući hrvatske biskupe. Eto ti Iustitia, eto ti Pax. A nije riječ o teritoriju, pa da se pačaju države i vade iz korica nacionalni pokliči, nego o privatnom vlasništvu.
Čini se jasnim i zašto se hrvatska biskupija toliko uzbudila oko odluke rimskog Pape, da je u pomoć pozvala i neke svjetovne novinare koji su iznijeli samo jednu stranu te ružne priče koja ga s vjerom ima točno onoliko koliko i trgovci s Hramom jeruzalemskim ili njemački naziv sajma (Messe) s misom.
Kvaka je što je imanje u Dajli općina Brtonigla pretvorila iz poljoprivrednoga u turističko, a onda dijelom građevinsko, a Biskupija je istodobno s njegova najatraktivnijeg dijela uz more potjerala sve ratare, katolike, koji su tu zemlju obrađivali. O tome je na široko pisao Glas Istre svih ovih godina.
Druga je kvaka što je na tom terenu nastao crkveni golf projekt ‘’Fratarska šuma’’ (benediktinci su monasi, a ne fratri, čak su im i naziv ukrali), gdje se na 74,5 hektara osim golf terena namjeravaju izgraditi vile s do 520 postelja te još jedan manji hotel s 20 kreveta (projekt vodi tvrtka Golf Istra Magica iz Buja, koja je pak u stopostotnom vlasništvu firme Makro 5, registrirane na istoj adresi). Znatan dio preostalog terena Biskupija je skupo prodavala (ili njima plaćala svojim ortacima, poput Vere Hek). Posrijedi su, dakle, golemi privatni ekonomski interesi, milijuni eura, po nekima više od 100 milijuna – i sada se tamo neki Papa u Rimu maša prava, umjesto da zahtijeva svoju pinku, kako se to u našoj katoličkoj zemlji radi, i mirna Istra.
Očito je da u ovoj priči Crkva u Istri ide ukorak s vremenom te da ni nju nije zaobišla bolest surovog kapitalizma na hrvatski način. Apartmanizacija, gradnja golf terena, prenamjena poljoprivrednog u građevinsko zemljište, a sve uz pritisak na lokalne političke strukture prokušani je recept po kojem radi većina takozvanih domaćih poduzetnika, što je izgleda bilo primamljivo i Crkvi pa je, umjesto zaštite seljaka, radije krenula u biznis, dovodeći poljoprivrednike u položaj da razmišljaju o napuštanju kraja u kojem već generacijama žive. Pročitao sam negdje taj zaključak koji, mislim, pripada kolegi Bojanu Žižoviću.
U Biskupiji porečkoj i pulskoj tvrde da Red svetog Benedikta nema pravo ni na što, jer da mu je isplaćena naknada (u Italiji kažu: samo avans) od 1,7 milijardi lira (što u eurima iznosi: 882.035,53). Ako je to i isplaćeno – što treba provjeriti – onda teško da je to platila Hrvatska, jer je odštetu za imutak oduzet u Zoni B prestala plaćati po osamostaljenju, i tek je nekoliko godina kasnije to nastavila plaćati na nerezidentni račun u Luksemburgu, pa Italija smatra da je prekidom isplate Hrvatska prekršila Rimski ugovor.
Sve da je zaista za taj kompleks s opatijom – od kojega je Biskupija porečka i pulska dosad utržila 30 ili više milijuna eura – isplaćeno tih 882.000 i kusur eura, i sve da je to zaista dosta da bi se reklo da su benediktinci pošteno obeštećeni, pa da je opatija sa 600 hektara uz more punopravno pripala Republici Hrvatskoj – po kojoj je osnovi država 1999. ‘’vratila’’ imanje onima koji nisu nikada bili vlasnici, Biskupiji porečkoj i pulskoj? Da to, po vragu, nije bila investicija Hrvatske demokratske zajednice prije (izgubljenih) izbora 2000.?
Zarada Biskupije bila bi manja da nije opet država – Općina Brtonigla – prenamijenila zemljište iz poljoprivrednoga u turističko i građevinsko, za golf resort ‘’Fratarska šuma’’. Vatikansko-hrvatski ugovori predviđaju obavezu RH da omogući Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj materijalnu osnovu za njezinu vjersku djelatnost. Pripada li golf u tu djelatnost? Do koje rupe? Ali i kad bi pripadao, kad bi Crkvi za svetost na koju je pozvana bilo nužno golfom se baviti, još uvijek je pitanje: je li u redu da država daruje biskupu 30 milijuna eura, kao da Katoličkoj crkvi ne daje već dosta, dok se zadužuje u inozemstvu na račun poreznih obveznika, svojih građana?
Sada biskupijski ekonom vapi da je Biskupija pred stečajem ako plati što joj je njezin Papa naredio. A gdje je nestao silan novac koji je Biskupija dosad zaradila rasprodajući dijelove Dajle? Jakovljević kaže dase uložilo ‘’u mladost Istre’’. Ma daj! A koliko toga točno kuna?
Samo bi još falilo da HDZ-ova Vlada – koja je sve to i zamiješala prije 12 godina, bahato se umiješavši u unutarcrkvene odnose – nakon 30 ili više milijuna eura tržišne vrijednosti darovanih biskupu Milovanu 1999, pljusne biskupu još nekoliko milijuna za benediktince sada, opet prije izbora…
Spor oko novca zarađenoga pretvaranjem nekadašnje benediktinske opatije u Dajli kod Novigrada i 600 hektara zemlje oko nje u turističko i građevinsko zemljište pokazao je, s jedne strane, koliko se pizme i bijesa zna nakupiti u visokih crkvenih dostojnika kada im se dirne u svetinju zaradu, a s druge strane, i po tko zna koji put, bahatost i nesposobnost hrvatske državne vlasti.
Sada, kao, kada je stranje postalo totalno, biskupija hoće (navodno u dogovoru s DORH-om sve vratiti državi. Istarski svećenici koji su se danas okupili na izvanrednom sastanku u Pazinu jednoglasno su odlučili imovinu vratiti državi, žele ovaj slučaj riješiti mirnim putem i dogovorom, uz nadu da neće neka nova kardinalska komisija, kad više ne bude imovine u Dajli, još ponešto tražiti od Porečko-pulske biskupije, prenio je zaključke nakon susreta kancelar porečko-pulski Ilija Jakovljević.
‘’Ovo je težak udarac istarskoj crkvi, ali sve vraćamo državi, a nadoknadit ćemo joj i ono što smo prodali’’, kazao je Jakovljević. Na pitanje kako će odštetiti državu, Jakovljević je objasnio kako im je država dala zemlju, od države potražuju na razini Biskupije iz drugih župa više od 400 hektara zemlje.
‘’Tamo smo prodali oko 190 hektara, tako da imamo dovoljno za kompenzaciju’’, kazao je Jakovljević. Opasnost da se ponovi ‘’slučaj Dajla’’ Jakovljević drži mogućom jer se ovime otvara, kazao je, pitanje Opatije, cijele Dalmacije i sjeverne Hrvatske. Ovo je Pandorina kutija, pitanje je tko će u nju još stati, trebat će jedna dobra državna revizija, jer u ovom je slučaju tužena upravo država. Vatikan je izdao dokumente kako bi ojačao pravnu mogućnost Abbazia di Praglie koja je dobila odštetu i na taj način u pitanje dovela Osimske sporazume – kazao je kancelar porečko-pulski još jednom istakavši kako će imovinu vratiti državi jer ne mogu raditi za iredentu!
Susret u Pazinu bila je prigoda upitati da komentira novost iz priopćenja Vijeća HBK da je sporazumom iz 2006., potpisanim u Rimu, bila zapravo dogovorena međusobna podjela imovine pola–pola između Abbazia di Praglie i Porečko-pulske biskupije.
‘’Biskup je, pod svim pritiscima i da se to dogovori na crkvenoj razini, to i potpisao. Nakon što su podigli sudske sporove, a potpisali su da nas neće civilno tužiti, mi taj sporazum više nismo priznavali. Budući se nismo mogli dogovoriti, mi više nismo priznavali taj sporazum već smo od njega odustali. Stavove Vijeća HBK ne bih komentirao, već bih molio, kad već toliko zastupa stavove, dostavi dokumente koje je poslalo osobno papi, ali koje je poslala HBK, ovo nije stav HBK, već stav Vijeća, a kako bi mediji znali cijelu istinu i vidjeli što hrvatski biskupi misle o ovome spornom sporazumu, onda neka dostave dopis koji su poslali Papi’’, kazao je Jakovljević. Na pitanje je li imovina do 2006. već bila prodana, Jakovljević je odgovorio potvrdno, uz napomenu kako nakon toga ništa nije prodavano.
‘’Ovdje se ne dijeli imovina župe Dajla kako je potpisano u Rimu, ovdje je Kardinalska komisija dala mogućnost da se dijeli, pljačka imovina Biskupije, prekršeni su dogovori. Od župe Dajla uzima se samo zemlja, sve se drugo se uzima od Biskupije, traže plaćanje sudskih troškova, da se benediktincima plati četiri milijuna eura, da im se plati nastala šteta više od 10 milijuna eura, daje im se mogućnost da mogu plijeniti svu pokretnu i nepokretnu imovinu Biskupije, to u Rimu nije potpisano. Iznesena je velika neistina da je u Rimu potpisano da se Porečko-pulska biskupija stavlja u bankrot, da se može dirati njena imovina. Dogovor je bio o župi Dajla. Imovina je bila oko 187 hektara zemlje župe Dajla i ovih će dana biti vraćena državi, sve je već dogovoreno. Kler je revoltiran ovim što se događa, da se imovina naše Biskupije dijeli bez njihova mišljenja. Ovo nije unutarcrkveni spor, jer ako jest, zašto se imovina prenosi na trgovačko društvo (Abbazia d.o.o)’’, zaključio je kancelar Jakovljević. Potvrdio je da su istarski svećenici jedinstveni u podršci biskupa Ivana Milovana, a na mogućnost da ga Papa smijeni, odgovaraju, kakva korist od biskupa koji nije u punom jedinstvu s klerom. Mi smo u jedinstvu i s Papom i kardinalom Bozanićem, ali ne podržavamo njegovu odluku, dodao je Jakovljević.
Dakle, dao sam riječ tome čovjeku, navodeći izvještaj HINA-e, da mi se ne kaže kako furam samo svoju priču.
Za kraj, ponavljam nekoliko bitnih pitanja za razmišljanje:
Tvrdi se da su benediktinci obeštećeni s 1.700.000.000 lira (€ 882.035,53) i da stoga nemaju nikakva daljnja prava, jer oni kojima je jugoslavenska država isplatila ‘’pravičnu naknadu’’ nemaju prava na materijalni povrat. Smatra li Biskupija porečko-pulska, odnosno HBK, da je pravična naknada € 882.035, 53 za ono za što je biskupija utržila četrdesetak puta više?
Smatra li Biskupija porečko-pulska, odnosno HBK, da je nepravično ako se od tridesetak milijuna eura, zarađenih na pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, jedna sedmina isplati onome tko je bio legalni vlasnik? Ako je isplatila neka od pravnih prethodnica RH (SRH, SFRJ), odnosno Italija, pa prethodni vlasnik (Katolička crkva – Benediktinski red) nema nikakva prava, zašto je Biskupija porečko-pulska zatražila teren i samostan nazad? Na temelju kojeg prava? I na temelju kojeg prava ga je preuzela?
Naime, vatikansko-hrvatski ugovori predviđaju obavezu RH da omogući Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj materijalnu osnovu za njezinu vjersku djelatnost. Pripada li golf u tu djelatnost? Do koje rupe? Zašto bi Benediktinski red bio manje dostojan zarade na terenu u Dajlama, koji je zakonito naslijedio, nego Biskupija porečko-pulska, koja ga nikada nije posjedovala, niti je bio na području vjerske jurisdikcije prethodne Biskupije porečke (nego je u srednjem vijeku bio u jurisdikciji i u vlasništvu Biskupije koparske, koja ga je ustupila u XIII. stoljeću novim vlasnicima, s obavezom da ga, ako izumru, zavještaju benediktincima, što su i učinili, a kasnije je stoljećima, pa i kad su ga jugoslavenske vlasti oduzele, bio u crkvenoj jurisdikciji Biskupije tršćanske)?
Je li Biskupija Porečko-pulska direktno ili indirektno prijavila papu Benedikta XVI. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske? Konačno, postoji li dakle sumnja da je papa, po stanovištu Biskupije porečko-pulske, možebitni kriminalac? Naime, tvrdi se čak – a zasad nije demantirano – da je kancelar i ekonom Porečke i pulske biskupije don Ilija Jakovljević upozorio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na navodnu nezakonitost odluke pape Benedikta XVI. Papu su, kao i njegova prethodnika, tužili sudu i u Sjedinjenim Državama, ali nikada se još nije dogodilo da ga tuži dužnosnik neke katoličke biskupije. Postoji li, dakle, ponavljam, iako se, ističem, nalazim na granici komentara i satire, sumnja da je papa, po stanovištu Biskupije porečke i pulske, možebitni kriminalac?
Ako je tako, nema druge don Ilija: Benedikta XVI., hitno valja identificirati, locirati, uhititi i transferirati! Pošto ustrajete u polemiku s Papom, vjerujem da ste dovoljno odvažan da vas ne zasjeni neki tamo pišljivi Vladimir Šeks ili kažnenik Ivo Sanader.
Gdje je novac u pitanju, i to golemi, zaboravlja se, na žalost, na slavu svemogućeg Boga unutar svih institucija. Neću ići u detalje, te samo da spomenem kako je kancelar i ekonom Biskupije Porečko i pulske, te župnik župe Svetog Ivana Krstitelja u Dajli, u upravom odboru Benedikta d.o.o., firme koja gradi apartmane i sve ostalo što spada u pastoral – poput držanja mjenjačnica, iznajmljivanja brodova ili posredovanja u pribavljanju putnih isprava i viza (ha, ha). Dakle, riječ je o čovjeku koji uživa podršku biskupa i, vidjesmo, svih istarskih svećenika, a predstavlja župu i biskupiju koja je samostansko zemljište prodavala sebi samoj. Genijalno! Ma, kakav Kum 4, ovo je Planet majmuna 5.
d.pilsel@zamir.net
Autor/ica
